Akademskog kipara Mate Turića ili Matu CROatu, suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika, pripadnika najmlađe generacije, iza koga su brojne samostalne izložbe u domovini, zatekli smo u pripremama za seriju izložbi u inozemstvu
Razgovarao: Miroslav Pelikan
Kamen koji koristite, isključivo je brački mramor?
Da, dovoze mi ga kamioni, u blokovima. Ispili se zatim u ploče. Brački kamen je jedan od najpoznatijih hrvatskih kamena, pripada vrlo kvalitetnom materijalu.
Koliko je brački kamen težak za obradu?
Ima više vrsta bračkog kamena. Ovaj, s kojim ja radim, vrlo je težak za obradu, izuzetno tvrd. On je poznatiji kao „ brački sivac“.
Okruženi smo u Vašem atelijeru brojnim skulpturama, ima ih od sasvim malih do ovih od skoro dva metra. Ove veće i velike djeluju poput spomenika za javne prostore. Jako puno radite. Što se dešava s tim velikim komadima, recimo, koji nisu zanimljivi pojedincima i galeristima?
Njihova je sudbina raznolika.
Sudjelujete na natječajima za nove spomenike, skulpture u prostoru?
Sudjelovao sam nekoliko puta, ali imam dojam kako se pobjednik natječaja već zna unaprijed i kako je natječaj samo formalnost. Znate, pogodite temu, povećate volumen, smanjite cijenu, ali ne vrijedi. Koliko znam, nitko nije zadovoljan, naime, uvijek jedni te isti prolaze. A iz toga proizilazi da samo je par umjetnikla dobrih a svi drugi ne valjaju.
Što je ključno u Vašem pristupu kamenu? Ima li razlike u pristupu maloj ili velikoj skulpturi?
Najprije morate poznavati kamen, iskustvo je ključ svega. Ja radim puno, kontinuirano.Ja osobno više volim rad na velikoj skulpturi. Velika skulptura mi dopušta više detalja. Dopušta mi veću slobodu. Svaka skulptura mi je veliki izazov.
Za Vas je karakteristično da dosta izlažete. Javnost i kritika vrlo pozitivno reagiraju na Vaše skulpture, no imam dojam kako niste posve zadovoljni.
Kod nas je u prvom planu novac, a ne uspjeh , rad, trud.
Što misle drugi o Vašoj kiparskoj produkciji?
Mene osobno više cijene autori koji imaju dosta iskustva. Kolege me podržavaju u radu i to je važno za svakoga autora.
Tko je od kipara imao na Vas najveći utjecaj?
Svakako Meštrović. Fascinirao me je i njegov život i naravno njegov rad. Težak početak stvara velike ljude.
Kako uspjeti u Hrvatskoj?
Ako nemate veze, nikako, bez obzira na Vaš rad i rezultate koje postižete. I tada ti ljudi odlaze u inozemstvo.
Vi ste diplomirali na ALU u Širokom Brijegu.
Na Akademiji dobijete samo osnove, sve ostalo ovisi o Vama i o Vašem radu.
Što trenutno radite?
Trenutno sam zaokupljen jedrenjacima. U posljednje vrijeme spajam materijale, kamen i ciglu.
Osim jedara, radite ribe, tu su i sakralni motivi.
Radim nekoliko motiva, neprekidno, u seriji ciklusa. Problem je jedino što se kamen sporo obrađuje i ne mogu stići napraviti sve što želim. Naime, sve ovisi o detaljima, malo jedro od 40 cm mogu raditi dva dana ili cijeli tjedan ili duže. Ja sam na nekim manjim skulpturama izgubio više vremena nego na velikima. Ne zaboravimo, dosta se vremena izgubi na izradi kamenog postamenta za kamenu skulpturu. Nikada dovoljno vremene ni kamena.
Što je u planu?
Pripremam se za izlazak u inozemstvo, naime želja mi je izlagati u inozemstvu u serioznim galerijama. Volio bih i ostati u inozemstvu i tamo stvarati. Bez obzira na moj uspjeh u Hrvatskoj, vrata se i dalje teško otvaraju.
Umjetnik u današnjem društvu Hrvatske?
Mogu reći iz vlastitog iskustva i gledajući mnoge druge uspješne ljude, da se u Hrvatskoj posebno gleda novac, ljudi kao cijene i poštuju bogate ljude, a zapravo cijene i poštuju njihov novac.
Većina ljudi više cijeni bogatog lopova, nego poštenog i uspješnog čovjeka, koji možda nije bogat materijalno, samo zato, jer se pošteno trudi, ne iskorištavajući druge, da bi došao do svojeg cilja.
Većina ljudi svela je novac kao smisao života, a ne kao sredstvo, kojemu i služi. Ljudi su počeli voljeti novac, zaljubljuju se u novac, pa tek u onoga koji ga ima.
Sve ono što ostane iza jedne civilizacije je kultura, a kod nas u Hrvatskoj većina ljudi misli da kultura nije bitna, što samo potvrđuje koliko su ljudi takvog razmišljanja nekulturni i necivilizirani, bez obzira koliko su materijalno, društveno ili politički potkovani.
Tužna realnost u Hrvatskoj je da je ta većina ljudi kulturno neosvještena, da većina ljudi ne zna što je zapravo umjetnost i kultura, te zašto i koliko je ona bitna, i zbog toga većina ljudi ne može ni cjeniti umjetnika.
