Izvjesna je spodoba na riječ kultura potezala pištolj – određene prispodobe u Gradu Zagrebu potežu Hanžekovića.
Milane, baš ti hvala, to se očito uklapa u tvoje “agramerstvo”.
U petak, 11. 12. 2015. u 10 sati izvršena je volja određene birokratske strukture Grada Zagreba, likvidiran je Atelijer Lučko u Lučkom, Unčanska 2, a time više ne postoji ni galerija „Dani otvorenog atelijera
Kratka kronologija
Počelo je 1968. kada je u staroj školskoj zgradi, pokraj Dvorca, osnovan „Atelijer Brezovica”. Osim slikarske razvila se i raznovrsna kulturno umjetnička aktivnost: – izložbe, okupljalište likovnjaka, književnika, pjesnika, glazbenika, glumaca, filozofa i mnogih drugih. Godine 1979. ugostiteljsko poduzeće „Lovački rog” je raznim birokratskim smicalicama proglasilo zgradu svojom i pokrenulo na Sudu zahtjrv za iseljenje atelijera. Sudski spor je trajao dvadeset godina, da bi 1999. atelijer presudom Županijskog suda bio deložiran. Tada je Grad Zagreb dodjelio prostore za atelijer u Lučkom. Uz kreativni slikarski rad prenijela se i bogata aktivnost iz Brezovice, da bi se 2000. proširila na redovitu izlagačku djelatnost pod nazivom „Dani otvorenog atelijera”. To je prepoznato, i Grad Zagreb je redovito godišnje pomagao skromnim sredstvima.
Osnovni program djelatnosti je bio podržati mlade, još neafirmirane umjetnike, a ponajviše odati počast starijim, afirmiranim slikarima i kiparima. Uz to realizirali su se koncerti, večeri poezije, priredbe za djecu, a nadasve je bilo važno druženje umjetnika, teoretičara, često do ranih sati, uz vrlo bogatu polemiku i često uz raznovrsno, neplanirano, spontano događanje. Od 2000. do 2015. održano je šezdeset i sedam (67) takvih događanja. Pretpostavlja se da je bilo preko tri tisuće posjeta. Zbog svega toga Atelijer Lučko je postao kultno mjesto kulturološkog okupljanja, dijelom poznato i u inozemstvu (Austrija, Italija, Njemačka, Srbija, Bugarska). Godine 2008. do 2011. Atelijer je poduzeo sveobuhvatnu akciju spašavanja Dvorca Brezovica, prvorazrednog spomenika kulture i povijesti.
Svega toga više nema zaslugom maligne birokratske strukture koja, valjda, i nezna što to znači kulturni identitet i bez skrupula uništava mnogošto vrijednog i važnog, a zbog nekih mračnih i neobjašnjivih, destruktivnih ciljeva i samo njima poznatih razloga. Nije im uopće važno što su brutalno prekunuli karijeru jednog slikara u sedamdesetsedmoj (77) godini života, nakon više od pedesetpet (55) godina kreativnog rada, od toga četrdesetsedam (47) u atelijeru.
