Restauracija jednoga od najvećih murala u Hrvatskoj čiji je autor Edo Murtić (1921. – 2005.) dovršena je ovih dana
Obnovljeni Murtićev mural vraćen na svoje staro mjesto u kompleksu zatvorenih bazena Termi Tuhelj – Vodenoga planeta. Ova velebna zidna dekoracija u dužini od 42 metra izvedena je u tehnici emajla, točno prema autorovoj ideji i mjerama zida. Mural je postavljen 1982. godine, o čemu svjedoči potpis Ede Murtića
Predstavljanje obnovljene umjetnine Ede Murtića povezuje se s izložbom keramike Ede Murtića planirane u terminu od 14. studenoga 2015. do 3. siječnja 2016. u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt. Želi se informirati hrvatsku javnost o ovoj vrijednoj umjetnini istaknutoga hrvatskoga slikara koji je volio eksperimente svih vrsta, a upravo je u zidnim slikama i dugovječnim emajlima ostavio neizbrisiv trag još od 70-ih godina prošloga stoljeća.
Umjetnina je kao dio interijera uz bazen ostala u sjećanju mnogih generacija kupača i posjetitelja ovih popularnih rekreacijskih i topličkih sadržaja u Hrvatskom zagorju. S obzirom da su se Terme Tuhelj spojile s Termama Olimje u jednu tvrtku, posljednjih godine obnovljen je dio kupališnoga kompleksa, a skinut je sa zida cijeli mural i pohranjen u skladište, gdje je dočekao ovogodišnju obnovu i vraćanje na izvorno mjesto. Očišćena je prljavština i korozija, uklonjene su naslage koje su se godinama skupljale na poleđini poklopaca, a restaurirani su i mnogi oštećeni rubni dijelovi.
Restauracija je povjerena dr. art Mirjani D.H. Smolić iz Zaboka, vrsnoj kiparici i slikarici koja je obavila izuzetno zahtjevan posao (njezine su slike u sobama Well hotela, a izradila je i bistu pjesnika Antuna Mihanovića, autora „Lijepe naše” smještenu uz dvorac Mihanović). Table murala u redom zaštićene i montirane na nove metalne okvire istim redoslijedom kako su bile postavljene na zidnoj podlozi, prema preciznim brojčanim oznakama koje je zapisao slikar Murtić na poleđini poklopaca. Uz ovu kompoziciju uz bazen, jedna manja kompozicija od 32 segmenta restaurirana je i rekomponirana u dva samostojeća stuba, te je postavljena u prostorima novoga Well hotela.
Svakako je zanimljiva priča o materijalu iz kojega je „građena” Murtićeva zidna kompozicija. Riječ je o emajliranim pločama, o oslikanim poklopcima kakvi su se stavljali na popularne industrijske Končareve bijele elektične i plinske štednjake. U tehnici emajla, umjetnik je u tvorničkom kompleksu oslikao poklopce, a sve je zapečeno na visokoj temperaturi i postavljeno na zidnu plohu. U jednu cjelinu sastavljene su ukupno 324 ploče (81 ploča složena je po horizontali, a vertikalno su postavljene po četiri ploče). Cijela je zidna dekoracija jedna vibrantna crtačko slikarska tema predočena u prepoznatljivom Murtićevskom apstraktnom likovnom izrazu. Između razigranih crnih linija na bijeloj podlozi, naglašenoga crteža, prepletena je dojmljiva igra poteza i ploha jarkih boja crvene, plave, žute, narančaste. Brza i odlučna izvedba uvijek je puna izražajnosti. Dinamičan gestualni potez izmjenjuje se na cik-cak bijelim bijelim i crnim podlogama cijelom dužinom murala, a ovaj neprekinuti niz podjeća na neke ranije epizode Murtićeva slikarstva.
S lijeva na desno na panel raspravi: dr.sc. Daniela Angelina Jelinčić – doktorica humanističkih znanosti, Florjan Vasle – direktor Terma Olimia, Ivana Kolar – direktorica Terma Tuhelj Jasminka Samardžija – direktorica tvrtke Motivacijski govornik i Vasja Čretnik – prokurist Terma Olimia
S obzirom na to da posljednjih godina ovo Murtićevo djelo nije bilo dostupno javnosti, mnogi su i zaboravili na vrijednu umjetninu. A ona je oduvijek bila u popisu umjetnikovih zidnih slika. Poznato je da je od sredine sedamdesetih godina prošloga stoljeća Edo Murtić izradio cijeli niz dekorativnih kolorističkih kompozicija za javne prostore ili prostore u pojedinim tvrtkama: Zagrebačke banka u Paromlinskoj, predvorju Vodoprivrede u Zagrebu, zidnu sliku u banci u Rijeci, na ulazu u Galeriju Adris u Rovinju. U autorskom umjetnikovu opusu ovo je jedan od najvećih izvedenih murala u emajlu, a samo je još jedna Murtićeva zidna slika smještena uz bazen, u ruskom gradu Sočiju.
U ovoj priči o primijenjenoj umjetnosti složila se poput puzzli u idealnom omjeru umjetnikova vrhunska kreacija s kvadratičnim mjerama Končarevih poklopaca za štednjake koje je kao svakodnevne uporabne predmete teško „pročitati” na prvi pogled.
