2013-07

Na čelu mu se zrcalila istina donešena vjetrom iz daleke prerije, sa isušenog travnjaka stepskih širina. Miris stručaka umirućih vlati je iznjedrio suzu u kojoj se ogledala legenda o ratnicima plemenu ptica. U prizmi na licu vremena se san prelamo u zbilju.

On otvori oči,
u zraci probuđenog sunca
njena silueta,
pričin iluzije
ratnika plemena ptica.

Osluhnuo je tišinu i čuo glas ljubavi.

Dolazim suncem,
osmijehom neba,
ljepotom moga
i tvoga buđenja.
Dolazim pogledom,
sluhom
i okusom.
Zovem te,
krenimo do kraja svijeta.

Omamljen miomirisom jave šapnu:

Budim se zbog
tajne vremena,
daleke vječnosti
skupljene u
naše ovdje i sada,
zbog bezimenih
silueta ljudske dobrote,
zbog jecaja tišine,
zbog osmijeha prerano
zaspalih prijatelja.

U oblaku sunčanog praha
ozrcaljena stoljeća,
prohujalo vrijeme,
sjećanja,
misli
i osjećaji.

Šapnuo je
uranjam u budnost,
razbijam krletku
ćemera,
zbog sebe,
zbog tebe,
zbog okrutnosti svijeta.

Ona se zagleda u njega.
Njen odraz
u njegovim očima,
očigledan odgovor.

Budim se drugačija,
a uvijek ista,
rijeka nevraćanka
romori zornicu životu,
poezija mora
odu ljubavi.

To je bila duša istine.

Došla je u ovom svitanju,
sjemenjem ljubavi
sjedinila
muškarca i ženu
u krug postojanja.

Budim se,
otvaram oči,
u kapljici zbilje
tvoja slika.

Rijeka vremena
bešumno protiče,
krenimo zajedno
do kraja svijeta.

Koračamo…

Dijana Jelčić

 

dinajina-sjecanja.blog.hr