Krajolici i vedute
Prije devet godina u Galeriji Muzeja Moslavine imali smo priliku vidjeti izložbu Želimira Šiška. Slikarski autodidakt predstavio se u tehnici njemu dobro znanog suhog pastela na temu krajolika. Od tada slikar se intenzivnije pozabavio i s tehnikom ulja na platnu. U zahtjevnoj i likovno slojevitoj tehnici, slikar pokazuje značajne pomake. Oni se odnose na dobro korištenje likovnih struktura, a njegova paleta koloristički postaje svježija i svjetlija. U rukopisnom smislu nema riječi o prevođenju pastela u ulje. Snažni i odlučni potezi kista u duhu impresionizma igraju neočekivano i dinamično. Tematski ciklus krajolika i veduta grada Kutine prikazan je s puno igre svijetla u kolorističkim varijacijama između tonskog i kolorističkog slikarstva. Sliku dinamizira bogatim mrljama nanesenim u rasponu od lazurnog do pastoznog.
Promatrajući slike u suhom pastelu njegove šumarke, puteljke, hlad ljetnog dana, svjetlost što se probija kroz krošnje, čovjek poželi da se nađe u jednom takvom pomalo nestvarnom krajoliku. Bliska mu je likovna deskripcija, ali ona je intimistički usmjerena.
Vizualna percepcija pretvara sliku zbilje u „sličnu” sliku i na taj način začinje vidljivu misao. Kod Šiška zbilja nije u vidljivom, ona je ispod kao što je platno ispod boje. Ništa ne zbunjuje kao sličnost. Šuma u Šiškovom slikarstvu nije realističko prikazivanje nego stvaranje njegovog ekvivalenta bojama i oblicima. Zbilja šume izmiče iza znakova koji nam se nude. Njegova gesta je britka i sigurna, ništa ne nudi očima, događa se iznutra kao kakva nužnost. On je gestualni slikar koji zaboravlja pogled ne bi li učinio vidljivim unutarnju emociju prema vanjskom. Njegovo slikarstvo se oslobađa okova realizma, on traga za neposrednošću, za slikom u sebi koja ne dopušta uspoređivanje s vanjskim svijetom. Šiško slika stvarnost i postiže, da ona nije čista pojavnost nego križanje vidljivog i misaonog. Samo nam se čini da njegovo slikarstvo predstavlja šume, trijemove i vodu izvučenu iz zbilje, međutim ono ih samo figurira stvarajući njihov ekvivalent obradom koja se sastoji u hvatanju zbilje u zamku sličnosti. Varijacije na temu, publika često tumači kao ponavljanje, u biti je traženje, cizeliranje, pokušaj da se pronađu novi vidici unutar istog tematskog kruga. Slika je zrcalo stvarnosti, no njezina stvarnost je zrcalo misli. Slikaru je pastel ušao pod kožu, zapravo ga je obilježio. Pastel zahtijeva, a Šiško uspijeva postići nesmiljenu pozornost, potpunu i napetu prisutnost, osobito gestozni potez, usredotočenost bića, koja se može usporediti s usredotočenošću strijelca. Njegov pastel omogućuje da osjetimo drhtaj trenutka stvaranja, a vrijednost njegova je u neponovljivosti poput glazbe. Ekspresivna, snažna i gibljiva ploha je u kontrapunktu s linearnim konceptom.
Mladen Mitar
Želimir Šiško rodio se u Sisku 13. studenog 1949. godine, gdje je završio osmogodišnju i srednju tehničku školu. Diplomirao je instrumentaciju na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Crtao je od svoje rane mladosti. Od tada ga je u crtanje i slikanje upućivao Želimir Janeš akademski kipar i redoviti profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Šezdesetih godina pohađao je i završio njegovu crtačku školu u Sisku. Godine 1992. prestao je raditi svoj stručni posao (inženjer preventivnog održavanja) i počeo raditi za tiskaru, na računalnoj grafici. To je radio do svog umirovljenja, 2009. godine. Tada su nastala njegova brojna likovna i grafička rješenja znakovlja, grbova, zaglavlja i dr. Osmislio i izradio je službene znakove dvaju svjetskih prvenstava u športskom ribolovu. Osim brojnih priznanja i pohvalnica za dizajnerski rad, posebna je priznanja dobio na likovnim natječajima, na državnoj razini. Likovno je opremio nekoliko knjiga. Naslikao je mnoge svete i druge zidne slike, za nekoliko crkava i tvrtki i društava u Moslavini. Ovo je njegova 73. samostalna izložba slika. Uglavnom izlaže u suhom pastelu a i ulju. Sudjelovao je u mnogim skupnim izložbama i u brojnim likovnim kolonijama, od Trakošćana do Dubrovnika. Neke je od njih i sam godinama pripremao. Živi u Kutini: Kralja Petra Krešimira IV. 31.
