Izložba Dubravka Mokrovića u Galeriji Kristofor Stanković

Izložba Dubravka Mokrovića u Galeriji “Kristofor Stanković” Gradske skupštine Grada Zagreba otvara se 9. ožujka 2015. godine u 19 sati

Gustiš simbolične šikare, odnosno boravišta ladanjske scenografije mjesta su zbivanja ostvarenja Dubravka Mokrovića. Tim se rasponom sugerira stvaralačka sadržajna aritmija slikarstva adrenalinskog naboja, vidljivog i u asimiliranju promatranog i uprizorenjima stanja unutrašnjih bojišta sabranih u vlastitoj ikonografiji. U figuraciji bogate imaginacije Mokrović stalno zadržava iskru začudnog, u opisu i napuknuću doživljenog i prihvaćanju dramaturgije svakodnevnog života. Motivska narječja mogu i biti različita, no načela likovne provedbe su bliska. U svom profiliranom opusu Mokrović je sklon i obratima, optici slike s dominacijom brojnih fragmenata arhitekture i krajolika, ali i slijedom istog stilskog nazivnika. U privlačnoj ornamentalnosti sačuvana je kreativna norma elementarnog, koja robusnošću provedbe dodiruje arhetipsko.U novom ciklusu Mokrović je ekspresionističkim tretmanom likova i odlomaka prostora osmislio „mozaikalnu” strukturu polja, dajući licima i njihovo sadržajno naličje.

Ekspresija psihološkog poniranja odražava se adekvatnom formom, s likovima koji nisu klasično lijepi, ali su,što je mnogo važnije, emotivno snažni, likovno stameni, definirane čvrstoće sa slutnjom skulpturalnog. Mokrović čitkim membranama ploha i neupisanim siluetama figure sklada proporcijama baziranim na potki teme i logici likovnog. Maniristička izduženost likova, potrebito odstupanje od anatomske uslovljenosti, te mjera deformacije čine zglobne element izbalansirane ritmizacije aluzivnih citata. Kompozicija je određena i nenametljivim koordinatnom sistemom, vertikalnim pojasevima, dinamiziranih i gravitacijom boje.Palete izobilja, ali i reduciranosti na odnos nekoliko vrijednosti. S izletima ka kolorističkom sladostrašću iniciranom grebenima pastoznosti poteza. Boja je i put ka klimaksu ugođaja kapilarno utkana u grotla mučnine i blagost melankolije i opuštenost vedrine. Situacija obilježenih i ironijom,umjetnikovim sredstvom za razlaganjem okoštalog. Za opredmećenje ideje koja kreće iz izvorišta, širi se slikarskim porječjem, ima svoje ponornice, i na kraju se svi izdanci vraćaju u korito, tijek i konstantu u kojoj je misao zaokružena. Ovo je i svojevrsna alegorija Mokrovićevog pristupa. Polazi iz jezgre, mnogo je nepredvidljivog u fazama slikanja, s naglim polascima naprijed, zastancima, s preprekama u nekim detaljima, otvorenim vidicima koji se poklapaju s početnom vizijom. I rezultati su često impresivni. Mokrovićeve slike organičkog su tkiva, orkestrirane većim i manjim fasetama, s oazama narativnog, te suobličavanjem partikula apstraktnog.

Mokrovićev ekspresionizam izrasta u opojnoj zasićenosti plohe srodnom pojmu horror vacui-a, na mutacijama literarnih prizvuka, na nasadima i okretima boje i na silnicama umjetničke strasti. A motivi upućuju i na kataklizmu, vidimo i mamce karnevala, ali se ocrtavaju i hedonistički pripjevi. Mokrović je kao čovjek i umjetnik ušao ispod epiderme prikazanog, poistovjetio ih s djelom, ispisujući svoju autobiografiju. Bez doslovnosti, ali itekako iskrenu.

Stanko Špoljarić