Veronica’s Veil Held by Two Angels and God the Father(?) Anonymous, Italian, Bolognese, 17th century, The Metropolitan Museum of Art
Piše: Walter William Safar
Što mislite koliko bi novca i dijamanata dali svjetski oligarsi, diktatori, bankari i političke kaste za gašenje interneta?!
Korištenje internetom može uništiti vašu vjeru – zaključak je to “studije” koja pokazuje kako je veliki pad broja vjernika u SAD-u od 1990. godine u korelaciji sa sve većim porastom broja ljudi koji se koriste internetom. http://www.index.hr/vijesti/clanak/sve-vise-ljudi-bjezi-od-crkve-kako-internet-ubija-vjeru-u-ljudima/740939.aspx
Ovo gore je početak članka kojeg pročitah s velikom tugom jer oni bi htjeli vjeru drugih ljudi zatočiti u svoje taštine i ne shvaćajući nesretnici da na taj način upravo oni ubijaju vjeru a ne internet. Zar bi ovaj essey “Ideje pokreću svijet”, mogao doprijeti do srca, uma i duše ljudi da nema interneta? http://fwmonline.net/voice-of-a-poet-ideas-make-the-world-go-round/ Ja kažem da ne bi došao do ljudi, jer oni koji žele ugasiti internet žele ubiti i istinu, slobodu i vjeru u bolje sutra svih ljudi bez obzira na rasu, spol i religiju.
Zar internet ubija vjeru ako daje slobodu portalima da ukazuju na pohlepu, korupciju, trgovinu ljudima, ratove, diktatore i ostala zala čovječanstva? Ne!!! (Nažalost, postoje uvijek bolesni ljudi koji će i takvo plemenito djelo kao interenet iskoristiti za nečasne i izopačene radnje, ali to nije krivnja interenta već ljudi koji se koriste njime.) Čovjek se s pravom pita, pa zar internet ne smeta upravo onima koji žele ubiti vjeru u čovjeku i zatočiti ga u malodušnost, primitivizam i tamu neznanja? Zašto oni ne žele jasno i glasno reći, kao Papa Franjo, da pohlepa uništava vjeru?! Oni koji žele monopolizirati vjeru kao da se radi o nekom potrošačkom artiklu moraju znati da nitko nema pravo prisvajati vjeru, jer svaki čovjek, kao slobodni pojedinac, ima slobodu izbora, i samo na taj način vjera buja u čovjeku. Kada bih ja rekao za sebe da sam najveći vjernik zanijekao bih Njega, jer i ja se borim sa dva Ja, i ma koliko se slatkorječivo prianjao uz vjeru taština me od Nje zna gurnuti u tamu. Priznajući to samom sebi ja postajem bliži vjeri. Svaki čovjek od svog rođenja bori se u sebi sa dva Ja, dobro i zlo nas prati vjernije od vlastite sjene.
Vjera je ta milosrdna svijetlost koja čovjeka ispunjava nadom u bolje sutra, i oni koji šire malodušnost, da su sve institucije u rukama pohlepnih ljudi i da nema nade u bolje sutra padaju. Ima nade! Šutnja je izdaja vlastite vjere! Ne biti solidaran sa potrebitima je izdaja vlastite vjere! Ne biti solidaran sa obespravljenim radnicima je sebičnost i izdaja vlastite vjere! Slegnuti malodušno ramenima i okrenuti glavu od prosvjednika obespravljenih ljudi je izdaja vlastita dostojanstva i vjere! Svaki čovjek kao slobodni pojedinac ima odgovornost prema vlastitom životu djelovati po savjesti. Jaki duh je čovjekov najbolji saveznik u gustoj šumi kušnji. Oni koji misle da novcem i vlašću mogu kupiti vjeru zavaravaju sami sebe. Zar nas tako ne uči Božji Sin?!
Landscape with the Baptism of Christ, Anonymous, Italian, Bolognese, 17th century, The Metropolitan Museum of Art
Vratimo se u daleku prošlost. Kada je Isus Krist zamišljeno, osjećao je izdaju Jude, hodao ulicama Jeruzalema (bijaše to prije Pashe i sjeverno od hrama, kod jezerca Betzeta, upravo kraj onog mjesta gdje je prije izliječio Mashibu koji je bolovao 38 godina ) zaustavio se kraj neobično široka osmijeha pogrbljenog starca koji je prosio nešto hrane bogatog farizeja (trgovca ). Farizej je prosjaka „podario“ uvredama, kada ga je Isus bratskim glasom upitao zašto vrijeđa čovjeka koji ga želi učini boljim čovjekom, ovaj ga čudno pogleda te bahato reče kako je upravo on pravi vjernik i zaštitnik vjere a ne prosjak, jer uredno svaki tjedan daje šaku zlatnika i dobre zalihe hrane za hram, te Božji Sin mirno reče: “Iako si ti u svili a prosjak u dronjcima u tvojim očima vidim veće siromaštvo nego u njegovim. Ti si nesretan čovjek! Nisam došao izliječiti prosjaka već tebe, u njega je džep prazan ali duh pun, a kod tebe džep pun, a duh prazan.“ Te blaženo pogleda u oči farizeja. Ovaj je stajao nepomičan, a onda kao da se konačno probudio iz duboka sna izvadi iz bisage sav novac i stade ga dijeliti. Kada je ispraznio bisage pogleda u nebo i reče: “Hvala ti Bože!.. Nikada se nisam osjećao ovako ispunjeno i sretno!.. Da, sada znam koliko sam bio daleko od vjere!” Prizna gledajući u Isusa onim pogledom kakvim se gleda u Božjeg Sina. Ova kratka priča nas podučava što su prave biblijske vrijednosti, a to znači da novac i titula ne daju za pravo čovjeku prisvajati vjeru. Da, Stvoritelj nas uči, čovječe, kada podižeš drugog znaj da na taj način podižeš i samog sebe. I još nas uči, otvori se čovječe, i Moja će ti se vrata otvoriti! Papa Franjo otvara Božja vrata dijeleći novac siromašnima, i ja se molim ponizno kada će tako postupiti vlasnici korporacija, banaka, pa i sama vatikanska banka. Molim se ponizno da oni koji optužuju internet za uništavanje vjere otvore i svoja vrata te podijele za siromašnima višak novca.
Oni koji optužuju internet sebe prozvaše “intelektualnim stražarima ljudskih duša”, te ja, pjesnik, ponizni sluga slobode i vjere, šaljem njima i svima koji sebe proglasiše “gospodarima vjere” ovaj link http://www.akademija-art.hr/scena/25921-sretan-uskrs i pitam ih javno zar to nije vjera? (Slobodarski portal “Akademija Art” nije samo oaza slobode, duhovnosti, umjetnosti, znanosti već i bakljonoša svjetlosti, poput mnogih drugih portala u Hrvatskoj i svijetu, a bez interneta ne bi postojali.) Bez interneta vladao bi monopol medijskih magnata koji bi kreirali samo svoju “istinu”! Što mislite koliko bi novaca, zlata i dijamanata dali svjetski oligarsi, diktatori, bankari i političke kaste za gašenje interneta?!
Zar ti “zaštitnici vjere” ne znaju i ne osjećaju da vjera nije korporacija čije dionice padaju i rastu po svjetovnim zakonima već milosrdna svjetlost i što je u čovjeka veća sloboda, dostojanstvo, nada, dobrota, suosjećajnost, poniznost, tolerancija i ljubav to je i plamen vjere veći.
