Suvremeni hrvatski i izraelski likovni umjetnik, akademski slikar Peter Weisz, autor je zapaženog i često izlaganog opusa na brojnim samostalnim izložbama diljem svijeta
Gospodine Weisz, što je novo u atelijeru, kako se razvijaju ciklusi?
Trenutno puno radim-u dobrom sam stvaralačkom periodu. Pripremam i izložbu u Washingtonu ( SAD ) – nadam se negdje na jesen. Također imam nakanu izlagati i u Hrvatskoj – Požega, a idući tjedan će i dvije moje novije slike biti izložene i u Šibeniku
Mogu li se uočiti određeni odmaci u od pristupa motivu do realizacije?
Da. Pomalo se vraćam ekspresionizmu sa primjesom figuracije – kao odmak od prethodnog apstraktnog perioda.
Vaš likovni svijet pripada i figuraciji i nefiguraciji.
Točno…. no i kada postoji prepoznatljiva figuracija – na platnu ostaje i mjesta za apstraktnu pozadinu ili poneki detalj.
Koji se motiv u Vašem radu isticao kao najzahtjevniji?
Pejsaž… ako sam ga želio prikazati lijepim. Uspijevao sam samo kada bi bio dramatično prikazan.
Kada smo već kod motiva, postoje li motivi koje niste voljeli raditi?
Postoje motivi koji su mi draži, posebno ako su to ljudi u raznim situacijama…nisam nikada radio na pr. mrtvu prirodu.
Imate veliko iskustvo, koliko je tehnika, od ulja do olovke, značajna za autora, za njegov izraz?
Ovisi o senzibilitetu, Mene najviše privlači ulje – zbog snažnog kolorita i širokih poteza, volim raditi i u akriliku radi brzine – koja odaje spontanost – a kada se hoću relaksirati, koristim crtež.
Izlagali ste po cijelom svijetru. Kako Vam se sada čini, je li izložbi bilo premalo ili previše ili baš koliko treba?
Imam ukupno više od 200 izložbi , što samostalnih, što skupnih. Mislim da je bitno izlagati u inozemstvu, u raznim zemljama – jer reakcija publike ovisi i o njihovoj tradiciji i ukusu…a izložbe su bile i povod mnogim putovanjima, upoznavanje sa ljudima…njihovom kulturom . Na taj način sam širio i svoje vidokruge, stjecao nova iskustva, dovodio se u razne situacije – koje kasnije budu inspiracija za radove.
Kontinuirano slikate i danas?
Da…
Što govori Vaše iskustvo, kakva umjetnost mora biti?
Umjetnost mora biti iskrena. Pri tome mislim da autor treba raditi ono što tog trenutka osjeća, misli… i da se ne obazire hoće li to netko prihvatiti, hoće li se to nekome dopasti. U toj iskrenosti se vidi razlika između slikara majstora ( može biti vrhunski ) i umjetnika ( koji istražuje, griješi-ali i stvara NOVE vriednosti).
Planovi?
Što više raditi – jer za mene je slikarstvo prvenstveno zadovoljstvo stvaranja.. Također želim za iduću godinu pripremiti barem tri veće samostalne izložbe.
Miroslav Pelikan
