Ljubo Krmek – IBALO BALO / PROČITAJTE KNJIGU!
U kamenu biti
Tamo
U kamenom kraljevstvu
Gdje kovitlaju se vreline
Gdje nebo zublje sije
Gdje se u srce zabada suhozidna žaoka
Gdje cijedi se gorčina iz pelina bujnog
Gdje glas čobanica cvati smiljem i koviljem
Gdje zaujena zemlja domorodni otrov iz usta vrca
Gdje ispod tvornog dlijeta kameno crtovlje plije
Gdje od usta do usta laze kameni vokali
Gdje bjesne vatre grijanice
Gdje stoljeća na kamene stepenice podsjećaju
Čekaju te pjesnici
Nesretnici
Vremenski kradljivci
Na kamenu golu
Čeka te pjesme kamenar
Nudeć’ zmijsku pletenicu na dar
Čekaju te mrki vuci i hudi hajduci
Golotinja i bosotinja
Glad i obilje
Strah i prestrah
Pravda i krivda
Duge ceste križnih puteva
Čeka te prošlost da bi je bolje razumio
Podignuta ruka s mačem
Ratnika
Sjena viteza na konju
Kopljanika
Čekaju te krušna i rušna
Stara gradišta
Ziđem krileć puk stisnut u zborove
Čekaju te razuđeni kalendariji
Zabilježeni u listinama poveljama pohvalnicama
darovnicama
Čekaju te krupne oči puteva lutalica
Čekaju te nametnuta zanimanja narodna
Ratovi
Čekaju te klanci jadikovci
Proslavljeni visovi radosti
Odjecani grozdovi bola
Zašućeni
Čeka te usijani žig pjesnički
Čeka te puk golubije ćudi
Zalepršan zlatnim suncem Humine
Čeka te uprćenim burilom nagnuta djevojačka rumen
Čekaju te vile nakvijojle
Babe roge
Kučibabe mojeg djetinjstva
Čekaju te žive trave
Hraniteljke melemice rodnice mirisavke
Čekaju te žitna zrna
Žrvnjem satrvena
Mlinom samljevena
Čeka te zuj pčela
Medno raskriljen cvjetnim poljima
Bezvodna vina pijana
Čeka te muk ponornice
Kolobar drmom vrutka načinjen
Čekaju te s pjesmom zvonika pozaspala kamena sela
Čekaju te zapete stupice mirnih odmorišta
Persijane noći kušinom bijeljene
Čeka te spomenička bista
Podignuta u čast
ODLAZAKA I POVRATAKA
Čeka te
Porodom naslijeđena nevolja draga
Da slatkog li jada
Vidiš li sada
Ti
Iz daljine
Što snatriš mi ime
Uporno tražeći rime
Tamo
Ta ima li što ljepše
Do li tamo biti
Do li tamnjenikom doma biti
Kao ja
Sin vjetra
Nabusiti
Onaj stvarni biljeg, stajećak iz srednjeg vijeka, ili onaj
virtualni iz svijeta našega pjesnika, ima svoju tehnologiju postanka.
Čini se kako su te dvije tehnologije, ona drevna i stvarna i ova
suvremena pjesnička i imaginarna, na svoj način posve jednake.
Strpljivim monotonim ponavljanjem kratkih udaraca dlijeta u
kamen budi mu se duša, on postaje i ostaje na ovom svijetu cijelu
ljudsku vječnost. Pjesma je stoga vrcava, kratkog i jezgrovitog
izraza, sjeckava. Uglazbena je u ritmu klesarskog dlijeta u rukama
vrhunskog majstora klesara, kamenočovjeka. Takav ritam snažno
budi dušu pjesme baš kao što je i dlijeto, „špica“ budila u kamenu.
… …
prof. dr. sc. Pero Marijanović
NAKLADNICI
Naklada Društva hrvatskih književnika
Herceg Bosne, Mostar
Ustanova Založba kralja Tomislava, Čapljina
Knjižnica
SUVREMENICI
Knjiga šezdeset deveta
Urednica
Marina Kljajo – Radić
Recenzenti
Pero Marjanović
Krešimir Šego
Likovna oprema i portreti
Trpimir Grgić
Tisak
FRAM-ZIRAL, Mostar
uvodna slika: Trpimir Grgić