Dijalozi s prirodom je prva posthumna izložba Mile Kumbatović u Zagrebu, na kojoj je predstavljena s radovima iz ostavštine u odabiru dr.sc. Ivanke Reberski: 28 slika (ulje na platnu), 4 reljefa u metalu, 8 skulptura u metalu (mjed, bakar, mesing, čelik) i 9 skulptura u staklu.
O njezinom skulptorskom opusu u predgovoru kataloga Ivanka Reberski, među inim, piše i ovo: „…Vremenski negdje u međuprostoru između ta dva slikarska ciklusa – svijeta kamena i svemirskih krajolika – prebacila se Mila Kumbatović početkom sedamdesetih godina sa slike na posve novi likovni medij – skulpturu. Bila je tada u punoj zrelosti stvaranja, ali bez poznavanja kiparskog zanata…“ I
dalje: „…Tamo kuda se ona uputila, u tzv. – industrijsku skulpturu – zapravo joj nije ni bilo potrebno poznavanje tradicionalnog zanata, već imaginacija i inventivnost, a toga joj nije nedostajalo. U nekonvencionalnim materijalima industrijskog otpada, u limu, bakru, čeliku i mjedi i u pravim tvorničkim halama uz majstore i tehnologe, stvarala je inventivno začudne i aluzivne skulpture arhaičnih formi. S inače beskorisnim industrijskim otpadom: cijevima, zupčanicima, žicama i zamašnjacima, uz pomoć majstora zavarivača uobličavala je pod utjecajem visoke temperature maštovite forme, grube, ali izrazite figurativnosti“…
Te u zaključku: „…Netko će se na kraju možda zapitati: zašto nam je istraživalačka avantura novih polazišta, u koju se Mila Kumbatović zaputila početkom šezdesetih godina, tako važna te smo na tim okušavanjima koncipirali ovu njenu prvu posmrtnu izložbu u Zagrebu? Je li to stoga što se tada odvojila od svog primarnog polazišta – krševitog, elegičnog krajolika u prostoru zavičajnog otoka Krka? Njezino umjetničko biće bilo je iskonski ukorijenjeno u to otočko tlo te ga, uzgred rečeno, nikad nije napuštala, već ga je usporedno sve vehementnije slikala. Što je onda posrijedi? Posrijedi su njezina raznolika i nova razabiranja prirode i svijeta. Iz novih izvorišta, iz novih slojeva prirode i univerzuma, kuda se uputila – od kamena pa sve do svemira – navirale su nove ideje. O tome je riječ. A iz tih njezinih dijaloga s otajnim životima paralelnih svjetova, mikro i makro krajolika, iz stakla i čelika, rađao se pod njezinim rukama novi život.“
Mile Kumbatović,slikarica i kiparica, rodila se 1915. godine u Omišlju na otoku Krku. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1940. Od prvog pojavljivanja na izložbi ULUH-a 1946. izlagala je na samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Nakon diplome djelovala je kao srednjoškolska likovna pedagoginja do 1952. Bila je likovna suradnica Obrazovnog programa RTV Zagreb. Najveći dio opusa, napose krčkih pejzaža, ostvarila je na svom zavičajnom otoku Krku.
Dva desetljeća (1960. – 1980.) slikala je ciklus Svijet i život kamena. Isključivo je slikala sve do 1975. kad se počela intenzivno baviti industrijskom skulpturom uspješno surađujući sa Željezarom Sisak, Tvornicom parnih kotlova, Tvornicom »Janko Gredelj« i Jadranskim naftovodom u Omišlju. Od 1980. do 1985. ostvarila je u samoborskoj tvornici »Kristal« ciklus skulptura u staklu. Tako se desetljećima prebacivala iz medija u medij stvarajući doslovno do zadnjih dana života. Umrla je u Zagrebu 2004. godine.
Zrinka Pillauer Marić, prof.
Akademija-Art.hr
