Čitajući ovaj roman, pomišljam kakvo je to nevjerojatno zadovoljstvo čitati ova poglavlja na španjoskom, na jeziku kojim su napisana
Miroslav Pelikan
Nedavno je zagrebački nakladnik VBZ objavio posljednji roman slavnog kolumbijskog nobelovca Gabriel Garcie Marqueza Vidimo se u kolovozu, u izvrsno opremi, u ediciji Sabranih djela ovoga autora, u prijevodu sa španjolskog Gordane Tintor, na nekih stotinjak stranica, proza u šest poglavlja, gdje pratimo glavni lik, Anu Magdalenu Bach, ženu u braku, s djecom, situiranu, gotovo se svi bave glazbom, „ženu žutih očiju i indijanske kose“, kako svakog 16. kolovoza posjećuje grob svoje majke na karipskom otoku, polažući gladiole na grob, putujući trajektom i odsjedajući u lokalnim hotelima i u svojoj četrdesetoj i šestoj godini stjecajem okolnosti upoznaje nepoznatog muškarca s kojim provodi noć. I tako svake godine, sve dok ne odnese sa sobom posmrtne ostatke svoje majke.
Čitajući ovaj roman, pomišljam kakvo je to nevjerojatno zadovoljstvo čitati ova poglavlja na španjoskom, na jeziku kojim su napisana.
Prijevod nam je dočarao dubinu piščevih riječi, njegove jezične majstorije, doista, Marquez zavodljivo piše.
Ta promjena u noći šesnaest kolovoza iznimno je važna za Anu Magdalenu Bach i ona počinje drugačije gledati i doživljavati vlastiti život. Čitatelji upoznaju niz različitih muškaraca, ljubavnika glavne junakinje za jednu noć.
Ovaj se roman pojavljuje deset godina nakon smrti pisca.
Nakladnici ističu kako ova proza „sjajno prikazuje senzualnost zrele ženstvenosti“.
