U Galeriji Kontrast, Dubrava 51 a, od 22. travnja do 9. svibnja 2024. može se razgledati izložba slika ukrajinske umjetnice Tetiane Maslyk pod nazivom “Albedo”
Svebor Vidmar
Rat je najveće zlo s kojim se čovječanstvo ikada susrelo. Sve ono što su naši preci mukotrpno godinama stvarali pohlepa i mržnja može u kratko vrijeme oduzeti i razoriti. Demoralizirani se pojedinac tada zapita koji je smisao života, jesu li ljudi zaboravili biti ljudi, jer ono najgore u tom trenutku izbija na površinu. Kako se uopće boriti protiv takvih neželjenih pojava i pritom sačuvati duševni mir?! I mi sami prošli smo svu tu patnju za vrijeme Domovinskog rata, gdje smo naučili vrijednu lekciju koliko je bitna i dragocjena sloboda.
Na tom tragu treba doživljavati umjetnost ukrajinske umjetnice Tetiane Maslyk, koja je zbog ratnih strahota utočište pronašla upravo u Hrvatskoj. Radi se o vizualnoj umjetnici s više od dvadeset godina iskustva rada u različitim medijima, koja vješto kombinira digitalne i klasične tehnike crtanja i slikanja preispitujući vlastitu nutrinu. Dobivši atelje u Sesvetama, nije bila pasivna, već naprotiv, hrabro se oduprla negativnim promišljanjima, dok joj se dio obitelji i dalje bori u matičnoj domovini za opstanak. Teško je prihvatiti činjenicu da si preko noći postao migrant, izgubivši egzistencijalnu sigurnost, i da si prisiljen adaptirati se na neki novi krajobraz, ljude, jezik i običaje. No Tetiana je velik borac, tako da se ta tranzicija odvila poprilično brzo. Ponovo je otkrila slikarstvo, koje joj je postalo oruđe kojim se svakodnevno odupire svoj toj nepravdi. To je najbolje vidljivo i na njezinim apstraktnim strukturama izloženim u Galeriji Kontrast. Izložbu čine porazbacani fragmenti ploha, podsjećajući na krhotine. Njezine čvrste kompozicije sadrže dinamične vrtloge koje svom tom kaosu daju neko novo značenje, strastveno težeći harmoniji. Sama akrilna boja vedra je i jarka, tako da se iza tih krhkih formi skriva nada da će jednog dana sve ponovo biti dobro i da će svjetlo pobijediti tamu. O tome nam na simboličnoj razini govori i naslov izložbe: „Albedo“, što na latinskom označava bjelinu i odnosi se na broj koji pokazuje koliko se svjetlosti reflektira s površine nekoga tijela. Svaki rad poprima karakter ekspresivnog dnevnika njezina postojanja, blizak lirskoj apstrakciji i enformelu, koji ostvaruje naglašenim potezom špahtle. Njezino slikarstvo tako postaje svojevrsna art-terapija suočavanja s vlastitim strahovima i gubicima, gdje su se svi ti turbulentni osjećaji oživotvorili u nedjeljivu cjelinu vrijednu pažnje.
Tetianino stvaralaštvo ne povezuje samo gledatelje, već i države kao što su Hrvatska i Ukrajina, koje se međusobno poštuju i podupiru. Naša je obveza kao ustanove u kulturi potaknuti takve nadarene umjetnike da se nesmetano razvijaju ne bi li održali svoj identitet kao solidaran čin dugogodišnjeg i iskrenog prijateljstva, a umjetnost tada biva univerzalni jezik koji nadilazi granice svih naših predrasuda i shvaćanja, spajajući različite narode diljem planeta u cilju trajnog mira i blagostanja.
