Kazališna kavana Zorin dom u Karlovcu, 29. studenog 2023.
Božo Rupčić – Boško, prof.
Popularna Kazališna kavana, smještena u karlovačkom Kazalištu Zorin dom, najstarijoj karlovačkoj kulturnoj ustanovi već godinama predstavlja ne samo oku ugodan ugostiteljski objekt u kojem se okupljaju ljubitelji kulture i umjetnosti, već i mjesto u kojem se održavaju različita, dobro posjećena umjetnička događanja.
Tako je 29. studenog 2023. skupina istinskih ljubitelja likovne i glazbene umjetnosti nazočila otvaranju samostalne autorske izložbe slika afirmirane likovne umjetnice Miroslave Mire Kos, slikarice iz Zagreba, koju zbog njenog dugogodišnjeg aktivnog sudjelovanja na brojnim skupnim izložbama, likovnim kolonijama, radionicama i drugim likovnim događanjima na likovnoj sceni grada Karlovca možemo, osim kao zagrebačku umjetnicu, s punim pravom istovremeno predstaviti i kao našu, karlovačku slikaricu.
Kreativni put Miroslave Kos je dug i traje više desetljeća, pa je i njen likovni opus iznimno bogat, jer počeci njenog likovnog stvaralaštva sežu u dane njenog najranijeg djetinjstva, u vrijeme kada je još kao djevojčica, primjereno njenoj dobi igrajući se lutkicama, šarenim krpicama i naravno, bojama ušla u čarobni svijet likovnog izražavanja. Već je toga trenutka Miroslava započela pronalaziti sebe i definirati svoje interese s čime je trasirala svoj budući kreativni put, put svestrane likovne autorice koji ju je osim bavljenja slikarstvom tijekom dugih godina strpljivog rada odveo i u područje izrade keramike, unikatnog nakita i lutaka.
Dugogodišnji kreativni put Miroslave Kos je bio ispunjen svakodnevnim slikanjem, posjećivanjem izložbi, proučavanjem stručne literature, ali i bezbrojnim susretima i kontaktima sa brojnim likovnim umjetnicima različite generacijske i domicilne pripadnosti, ali i različitih likovnih pristupa, kao i drugim likovnim stručnjacima, likovnim kritičarima, galeristima, kolekcionarima te drugim ljubiteljima i poznavateljima slikarstva pri čemu je razmjenom iskustava i iznošenjem različitih pogleda na umjetnost autorica kontinuirano stjecala nova kreativna iskustva i širila svoje spoznaje o likovnosti. Osobito je njen kreativni put bio obogaćen prikupljanjem i sažimanjem dojmova sa brojnih putovanja po Hrvatskoj i izvan nje ili čak života u različitim zemljama svijeta, poput SAD-a. Posebno je njeno sazrijevanje osnaženo njenom izraženom potrebom za obilaskom kulturnih i sakralnih spomenika, posjetama muzejima i galerijama, razgledavanjem istaknutih zbirki i recentnih umjetničkih postava ili kolekcija u različitim dijelovima svijeta, pa je uslijed sinergijskog učinka svih tih poticajnih utjecaja te brojnih, raznovrsnih autentičnih spoznaja o umjetnosti, Miroslava Kos stalno likovno i humanistički narastala.
Stvarajući sve veći broj kvalitetnih likovnih radova autorica je željela svoje radove iznijeti na svjetlo dana i pokazati likovnoj publici, te joj preko svojih likovnih radova posredovati svoje likovne i autentične životne poruke. Stoga je njeno likovno stvaralaštvo rezultiralo i brojnim samostalnim izložbama u različitim dijelovima svijeta, od SAD-a, Francuske, Kanade, Mađarske, Italije, Austrije i Ukrajine. Naravno, Mira je svojim stvaralaštvom bila dostupna i likovnoj publici u Hrvatskoj, ali bi radi navođenja svih njenih brojnih samostalnih ili skupnih izložbi ili još brojnijih humanitarnih kolonija u Hrvatskoj u kojima je sudjelovala, bilo lakše navesti samo one gradove i sredine u kojima Mira nije do sada izlagala. Slijedom njenog nezaustavljivog umjetničkog poriva, i karlovačka likovna publika od večeras ima prigodu vidjeti dio njenog umjetničkog opusa koji njeno likovno stvaralaštvo predstavlja na iznimno vjerodostojan način.
U svojem kreativnom radu Miroslava se težišno opredijelila za likovnu obradu teme žene, koja je u cijeloj povijesti likovne umjetnosti bila omiljena tema brojnih autora u različitim vremenskim, povijesnim i/ili likovnim epohama. Slijedeći svoje inicijalne likovne uzore koji sežu do perioda renesanse, ili čak i dalje, Miroslava je istovremeno strpljivo i predano tražila svoj likovni put, te je dugogodišnjim kreativnim radom unoseći u njega svoj osobni, autorski, ljudski ali i filozofski i feministički pogled na odabranu joj temu- žene, uspjela pronaći i izgraditi prepoznatljiv osobni likovni rukopis, odnosno uspjela je postići onaj cilj kojem teži svatko od nas, ali koji postižu samo rijetki umjetnici, poput nje.
U svojoj obradi teme žene, odnosno ženskog lika, autorica na svojim radovima u centralnom dijelu obrađuje lik žene u minimalističkoj maniri, bez suvišnih dodataka i uljepšavanja, tako da pogledom na njene slike svaki gledatelj može vidjeti iznimno pročišćeni ženski lik, gotovo kao da je rađen dječjom rukom, lik žene ponekad odsutnog, pa i melankoličnog pogleda u daljinu, koji usprkos lišenosti dodatnih efekata prikazuje ženu u njenoj jednostavnoj, ali istovremeno u jedinstvenoj i izvornoj ljepoti. To je, vjerojatno jedna od prvih autentičnih autoričinih likovnih i ljudskih poruka upućena nama, gledateljima njenih slika, da ženska ljepota, prema njenom poimanju, zapravo leži u jednostavnosti, prirodnosti i izvornosti, a da svaka suvišna intervencija u ženski lik, bilo bojama na slikarskom platnu ili drugim intervencijama u stvarnom životu žene, vrlo često u sebi nosi rizik od pretjerivanja, te mogućih vizualnih, likovnih ili estetskih promašaja. To se u Miroslavinom slučaju nije dogodilo, jer njeni likovi na platnu, izrađeni u takvoj minimalističkoj maniri pružaju istinski i potpuni ugođaj, jer im ništa ne nedostaje, ništa nije prenaglašeno i suvišno, a sve je zapravo tu, u svojoj izvornoj i čistoj ljepoti. Uvidom u likovnu postavu kojoj večeras nazočimo, možemo, pored ostalog uočiti i gotovo jedan vremenski ili povijesni narativ, jer na njenim radovima možemo prepoznati likove žena samozatajnog i skrivenog pogleda u stranu koje pripadaju i moguće srednjovjekovnim i/ili renesansnim vremenima, ali i likove koji odgovaraju ženama suvremenog doba, a to još jedna od brojnih likovnih poruka koja ukazuje na bezvremenski značaj i ulogu žene ne smo u kontekstu jedne obitelji već i kroz stoljeća razvoja ljudskog društva.
Tom jednostavno građenom ženskom liku koji nastaje lakim, diskretnim potezom njenog kista i lazurnim nanošenjem boje, autorica konfrontira dinamičnu pozadinu, istkanu širokim potezima kista, ponekad i pastoznim nanosima boje, sa skladno odabranim koloritom čija gama ponekad upućuje i na određenu dinamiku, a ponekad i sa plošno obrađenim geometrijskim ili slobodnim površinama koje odaju smirenost. Pojedini suvereno odabrani i obrađeni detalji u pozadini svake slike smještavaju lik žene u određeno povijesno ili zemljopisno okruženje, dajući odabranom liku određeni društveni ili obiteljski kontekst i ukazuju na svevremenski značaj i ulogu žene kroz minula stoljeća. Na taj nam način autorica svojim likovnim narativom uspješno prikazuje određene povijesne i društvene mijene, a time i određeni ritam i dinamiku života koji se događa ne samo oko toga ženskog lika sa njenih slika, već lika i života bilo koje žene, odnosno svojim nam prepoznatljivim likovnim rukopisom Miroslava Kos dojmljivo ukazuje da se svaka žena u svojim različitim životnim ulogama, kao majka, supruga ili kćer suočava sa raznovrsnom dinamikom, a ponekad i dramatikom obiteljskih i društvenih odnosa, utjecaja i suprotnosti, te vrlo često i s neshvaćanjem i neuvažavanjem od strane drugih.
U nastavku rada na likovnoj obradi ženskog lika i konačnom likovnom definiranju odabrane joj teme, autorica se koristi svojim uzorima iz sakralne umjetnosti, te vrlo efektno i suvereno koristi kombiniranu tehniku, akrilik s pozlatom. Kako su njeni ženski likovi izrađeni gotovo u Modiglianijevoj maniri, nešto izdužene fizionomije, sa svojim gotovo isposničkim izgledom i pogledom, a istovremeno lišeni dodatnih uljepšavanja i nepotrebnih likovnih intervencija, u svojoj su sveukupnoj jednostavnosti izvorno lijepi, pa podsjećaju dijelom i na likove svetaca sa nama poznatih sakralnih tema, ili , kako je to svojevremeno u jednoj od likovnih recenzija slikar i likovni pedagog, profesor Boris Žuža istaknuo:, „svojom jednostavnošću čak asociraju i na svima poznate Boticcellijeve Venere“. Nezaobilaznom zlatnom aureolom oko glave ženskog lika, s kojim poentira svoju likovnu poruku, autorica poput likova svetaca s nama znanih fresaka zapravo ističe značaj i centralni položaj žene u obiteljskoj i društvenoj sredini, a time i njenu snagu, mudrost, posvećenost i usmjerenost na stvaranje životne ravnoteže svuda oko sebe, pa čak i u tako dinamičnim ili čak dramatičnim odnosima koje likovno opisuje u pozadini svake svoje slike. Time nam autorica kroz preplitanje i utjecaj svih dinamičnih odnosa koji prate život bilo koje žene sa svojih slika upućuje osobnu ljudsku poruku o položaju i ulozi žene, ali i o potrebi njenog vrednovanja i uvažavanja od strane drugih. Takvim osobno angažiranim pogledom na ženu, autorica i gledateljicama putem svojih slika osvještava potrebu da i one same u sebi prepoznaju i osvijeste svoju iskonsku osobnu ljepotu, svoje pozitivne osobine, kapacitete i kvalitete, a osobito svoju snagu i zasluženo mjesto, ulogu i doprinos koji daju održavanju ravnoteže i sklada u obiteljskoj i široj životnoj sredini, a nas, muške gledatelje upućuje da i mi prepoznamo i uvažimo značaj i nezamjenljivu ulogu žene u našim životima i društvu uopće. Čarobni, gotovo sakralni ugođaj koji zrači sa njenih bajkovitih slika i koji je ispunio izložbeni prostor karlovačke Kazališne kavane te ušao u srca svih posjetitelja izložbe upravo je sukladan predblagdanskom ugođaju koji polako prekriva karlovačke promenade, trgove i parkove, nagovještavajući skori dolazak Božića.
Da bi stekli cjeloviti uvid u stvaralaštvo Miroslave Kos, potrebno je ovom prigodom govoriti i o njenoj, ništa manje značajnoj ljudskoj dimenziji, jer je pored kreativnog stvaralaštva autorica iznimno angažirana i u humanitarnom radu, osobito što već niz desetljeća sudjeluje na bezbrojnim likovnim kolonijama humanitarnog karaktera koje se održavaju ne samo u Karlovcu, već i u drugim sredinama u Hrvatskoj, a u kojima Miroslava, kao angažirana likovna umjetnica, izradom i donacijom svojih autorskih radova daje nesebičan doprinos u ublažavanju aktualnih socijalnih, humanitarnih ili drugih društvenih problema u toj sredini. Stoga se autorica, još prije gotovo dva desetljeća kao angažirana umjetnica i likovna volonterka pridružila skupini pedagoških stručnjaka i entuzijasta u Domu za odgoj djece i mladeži u Karlovcu koji su započeli sa organizacijom likovnih kolonija pod radnim nazivom „ Prijatelji u gostima“ da bi uz pomoć likovnih umjetnika olakšali život djeci koja su smještena u tu ustanovu socijalne skrbi i koja zbog problema u ponašanju odrastaju izvan svojih primarnih obitelji. U pozivu tadašnje ravnateljice doma g-đe Mirjane Cvitak je Miroslava Kos prepoznala sebe, svoju kreativnu, ali i majčinsku ulogu i svoju iskonsku želju i potrebu za pružanje pomoći u radu sa djecom sa problemima u odrastanju. Suprotno interesnom, svečarskom ili samo promotivnom radu koji je često prisutan kod pojedinih umjetnika ili javnih osoba, Miroslava se opredijelila upravo za rad sa onom djecom koja su zanemarena od svojih obitelji, koja su neshvaćena ali i na određeni način odbačena i stigmatizirana od svojeg okruženja, dakle na onu djecu koja nisu osjetila roditeljsku ljubav i toplinu obiteljskog doma. Na započetim likovnim kolonijama u Domu na Baniji, Miroslava je redovno sudjelovala kao slikarica, donirajući svoje radove za poboljšanje uvjeta života korisnika doma, ali je i neposrednim kontaktima djeci pružala svoju ljudsku podršku u prevladavanju problema u njihovom odrastanju i olakšavala im separaciju od obitelji. S druge strane je u svim sredinama u kojima je kreativno djelovala širila narativ senzibiliziranja javnosti za prihvaćanje takvih mladih osoba i pružanja šanse da i oni uspješno prebrode razvojne poteškoće, da budu prihvaćeni i osjete sreću u životu. Međutim, Miroslava nije stala samo na osobnom likovnom radu, već je postala i prava animatorica umjetnosti i kulture pošto je u Dom započela dovoditi i svoje brojne kolegice i kolege, slikare, a zatim i glazbenike iz drugih sredina u Hrvatskoj, a uskoro i izvan nje, ljude različitog kreativnog naboja, ali istovjetnog ljudskog i humanitarnog habitusa. Uslijed takvog kvalitativnog narastanja ta je likovna kolonija zahvaljujući pomoći i angažiranju Miroslave Mire Kos i njenih kreativnih prijatelja, već u prvih desetak godina svojeg postojanja započela ispisivati svoj novi životni krug poprimivši i međunarodni karakter. Svoj poriv za pomoć i podršku u radu s djecom Mira je nastavila i kroz sudjelovanje na ZILIK-u, najstarijoj likovnoj koloniji koja se već pola stoljeća tradicionalno organizira u tadašnjem Domu za djecu Vladimir Nazor u Karlovcu, današnjem Centru za pružanje usluga u zajednici, usmjeravajući svoju kreativnu i ljudsku pažnju i veliku osobnu senzibiliziranost i za djecu koja su lišena roditeljske skrbi. Naravno, ta eruptivna kreativna i još veća humanitarna energija je Miroslavu nakon toga usmjerila i na uključivanje u Humanitarnu likovnu koloniju „Likovni volonteri na djelu“ koju već petnaestak godina organizira Gradsko društvo Crvenog križa Karlovac, a čiji fundus služi za iskazivanje moralne zahvale jubilarnim karlovačkim darivateljicama i darivateljima krvi, onim malim, velikim ljudima koji svojom darovanom krvi spašavaju naše živote. Stoga nije niti čudo, da ju zbog cjelokupnog njenog likovnog i humanitarnog aktiviteta u karlovačkoj sredini doživljavamo i kao „našu“, karlovačku umjetnicu, pa je i otvorenje večerašnje izložbe obilovalo iskazanim toplim emocijama od njenih iskrenih i dugogodišnjih karlovačkih poštovaoca i prijatelja.
Naravno, kako dolikuje razlogu i mjestu večerašnjeg okupljanja, ova je likovna večer upotpunjena i glazbenim nastupom zagrebačkog glazbenika Stiva Morgensa, koji je prisutne poklonike likovne umjetnosti nagradio i sa svojim efektnim izvedbama popularnog i bezvremenskog Elvisa Presleya, te ih još jednom vratio u dane mladosti.
Kada se u jednoj osobi ujedine osobine svestrane likovne autorice, angažirane umjetnice ali i osobe iskreno senzibilizirane za patnje i nevolje drugih i odlučno posvećene aktivnom pružanju pomoći drugima, a osobito djeci, onda dobijemo cjeloviti lik žene, lik Miroslave Mire Kos, odnosno dobijemo lik autorice današnje izložbe, koji nedjeljivo korespondira sa temom i likovima iz njenog stvaralačkog opusa.
