Članovi Podružnice HKLD-a „Branimir Richter“ u Zagrebu na XVII. hodočašću u Vukovaru te Vinkovcima i Iloku / Vijest u tri dijela
I ove godine Podružnica HKLD-a „Branimir Richter“ u Zagrebu organizirala je 11. i 12. studenoga 2023. hodočašće u Vukovar povodom Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i žrtvu Vukovara i Škabrnje. Bilo je to 17. tradicionalno hodočašće u Vukovar u sklopu kojega je prvi puta organizirano i hodočašće u Ilok
Prim. Ivan Barišić, dr. med.
Pun autobus članova HKLD-a, Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara (HKDMST) kao i članova naših obitelji i prijatelja krenuo je 11. studenoga rano ujutro iz tmurnog, prohladnog i kišovitog Zagreba put Vukovara. Putovanje do Vinkovaca, prve postaje ovog dvodnevnog hodočašća, brzo je prošlo u zajedničkoj molitvi, duhovnim pjesmama i druženju. Hodočasnike je u Vinkovcima dočekao dr. fra Josip Blažević koji je predvodio misno slavlje u crkvi sv. Antuna Padovanskoga u Franjevačkom samostanu.
Nakon mise, duhovno osnaženi i tjelesno okrijepljeni slavonskim delicijama koje je pripremio fra Josip u dogovoru s predsjednicom vinkovačke podružnice HKLD-a dr. Katom Krešić i dr. Miroslavom Kasićem koji su nas ispratili iz Vinkovaca, krenuli smo u grad heroj – Vukovar. Na ulazu u Vukovar dočekao nas je gosp. Igor Vlašić, vukovarski branitelj, pod čijim smo stručnim vodstvom panoramski obišli sve crte bojišnice i mjesta ratnih zbivanja 1991.godine. Ni olujni vjetar niti hladna i uporna kiša koja je neprestano lijevala nisu nas spriječili da položimo vijence i upalimo svijeće na Ovčari i Memorijalnom groblju u znak naše duboke i iskrene zahvalnosti herojima Vukovara kao i svim stradalnicima Domovinskog rata diljem naše Hrvatske.
Nezaobilazan je bio posjet novoobnovljenom Vodotornju, simbolu prkosa i izdržljivosti hrvatskoga naroda, koji je nakon tisuća granata i tisuća otvorenih rana ostao neporušen i dalje gord i ponosan. U njegovom tvrdom betonu ostala su trajno zapisana sva imena branitelja Vukovara i donatora koji su pridonijeli da Vodotoranj i dalje ostane simbol junaštva i prkosa u stvaranju naše Domovine. Pogled na moćni Dunav i cijeli grad ometala je hladna kiša nošena jakim vjetrom, ali nas nije omela u našoj odlučnosti i želji da bar simbolično iskažemo svoju zahvalnost i ponos na sve branitelje slikajući se ispod hrvatske trobojnice koja je prkosno vijorila na vrhu Vodotornja.
Nakon obilaska muzeja Memorijalne bolnice Vukovar svu tu našu odlučnost i ponos pokušala je potisnuti tuga i suosjećanje na patnju i boli koju su doživjeti naši ranjenici. Ali vjera u Boga i Božje Milosrđe daje nam novu snagu i odlučnost da njihovu žrtvu nikada ne zaboravimo te da u mislima i molitvama i dalje budemo s njima.
Nakon sadržajnog i napornog dana smjestili smo se u lijepi novouređeni hotel Lav, u samom centru grada, u neposrednoj blizini Dunava, gdje smo izmjenjivali dojmove i proveli ugodnu večer. Iduće jutro dočekao nas je sunčan dan koji nam je svima podigao raspoloženje i s velikim očekivanjem krenuli smo u naš najistočniji grad Ilok.
U Iloku smo posjetili prekrasnu crkvu franjevačkog iločkog samostana posvećenog sv. Ivanu Kapistranu (1386. – 1456.) gdje smo prisustvovali na nedjeljnoj svetoj misi koju je predvodio gvardijan fra Grgur Blažević. Nakon misnog slavlja fra Grgur nas je upoznao s povijesti samostana i njegovim znamenitostima. Svi smo ostali ugodno iznenađeni ljepotom i značajem svega što smo vidjeli. Posebno je emotivna bila priča o fra Marku Maloviću (1946. – 2018.) koji je bio jedini svećenik koji je tijekom Domovinskog rata nakon što su četnici zauzeli Ilok ostao čuvati samostan i pružati duhovnu skrb za malobrojne preostale Hrvate u Iloku, sve do oslobođenja i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, unatoč spoznaji da bi svaki dan mogao biti ubijen. Zbog svojih zasluga tijekom Domovinskog rata fra Marko Malović dobitnik je više državnih odlikovanja, a od posebnog značaja je odlikovanje „Pro Ecclesia et Pontifice“, najviše odlikovanje Svete Stolice koje se dodjeljuje laicima i klericima za ustrajnost u službi i vjernost Crkvi. Fra Marko je ovo odlikovanje dobio 1999. godine od Pape Ivana Pavla II za njegovo svećeničko i redovničko djelovanje te evanđeosko svjedočenje u teškim ratnim i poratnim godinama.
Nakon druženja s fra Grgurom imali smo zadovoljstvo upoznati gradonačelnicu grada Iloka, dr. Marinu Budimir, koja nas je unatoč mnogim obvezama došla pozdraviti te se nakratko podružiti s nama. Zahvalila nam je na dolasku uz želju da se ponovno susretnemo. U znak zahvalnosti uručili smo joj monografiju izdanu povodom 25. obljetnice osnivanja HKLD-a te nekoliko primjeraka našeg Glasnika HKLD.
Zahvaljujući ravnateljici muzeja gđi Marijani Jukić razgledali smo Muzej grada Iloka pod stručnim vodstvom kustosa gosp. Marka Keve. Razgledavajući stalni postav Muzeja upoznali smo se s prapovijesnim i povijesnim događanjima u Iločkom kraju. Sam vanjski pogled na cijeli kompleks muzeja i njegove okolice, a još više sadržaj njegovog postava, ostavio nas je u divljenju.
Po završetku razgledavanja povijesnih znamenitosti uvjerili smo se i u ono po čemu je Ilok poznat, a to je vinogradarstvo i vinarstvo. Panoramski obilazak grada i iločkih vinograda, kao i vidikovca i ladanjskog imanja Principovac, ostavio nas je bez daha, dijelom zahvaljujući i sreći što smo imali lijep i sunčan dan. Obišli smo Gradski podrum , vinariju TRS , vinariju Knezović i saznali puno toga o tehnologiji i kvaliteti vina iločkog kraja koji je na vrhunskom nivou još od rimskog doba.
Na kraju ovog dvodnevnog hodočašća, puni dojmova vratili smo se u Zagreb.
Susret članova Podružnice HKLD-a „Branimir Richter“ u Zagrebu s prvim duhovnikom Podružnice dr. fra Josipom Blaževićem
Izv. prof. dr. sc. Rok Čivljak
Tijekom hodočašća u Vukovar, povodom Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i žrtvu Vukovara i Škabrnje, članovi Podružnice HKLD-a „Branimir Richter“ u Zagrebu susreli su se u Vinkovcima s prvim duhovnikom Podružnice dr. fra Josipom Blaževićem koji sada obnaša dužnost gvardijana Samostana sv. Antuna Padovanskoga u Vinkovcima. Susretu su se pridružili članovi Podružnice HKLD-a u Vinkovcima na čelu s predsjednicom Podružnice dr. Katom Krešić te članovi Podružnice HKLD-a u Osijeku: predsjednica Podružnice prim. dr. sc. Jadranka Arambašić i tajnik Podružnice dr. Ivan Školka s obitelji.
Fra Josip je u uvodnom dijelu misnog slavlja pozdravio hodočasnike, zahvalio im na posjeti te se prisjetio brojnih susreta s članovima HKLD-a dok je bio duhovnik Zagrebačke podružnice HKLD-a. Naime, Upravni odbor HKLD-a donio je 2006. godine odluku o osnivanju samostalne podružnice u Zagrebu kako bi se Upravni odbor sa sjedištem u Zagrebu nastavio baviti aktivnostima Društva na nacionalnoj razini, a Upravni odbor Podružnice u Zagrebu organizirao aktivnosti na lokalnoj razini obzirom da je tada Podružnica brojila skoro tisuću članova. Za prvoga duhovnika Podružnice u Zagrebu, koja je kasnije dobila ime po prvom dopredsjedniku Društva prof. dr. sc. Branimiru Richteru, imenovan je fra Josip Blažević koji je tada djelovao u Samostanu franjevaca konventualaca na Svetom Duhu. S vremenom je fra Josip preuzeo i druge dužnosti u Samostanu, osnovao je te bio prvi ravnatelj Centra za međureligijski dijalog Hrvatski Areopag, a u dva mandata obnašao dužnost provincijala Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Obnašanje tih i drugih dužnosti u Provinciji postalo je opterećujuće za fra Josipa zbog čega se on zahvalio i povukao s dužnosti duhovnika Podružnice 2010. godine. No nastavio je redovito se susretati s članovima HKLD-a koji su često svoje aktivnosti vezali upravo uz Samostan franjevaca konventualaca na Svetom Duhu. Od 2022. godine fra Josip je preuzeo službu gvardijana Samostana sv. Antuna Padovanskoga u Vinkovcima.
U homiliji se fra Josip osvrnuo na misna čitanja, a osobito Evanđelje po Luki koje nam je toga dana donijelo poruku o služenju pravome Gospodaru. Kao što nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara, tako i mi moramo odabrati uz koga ćemo prianjati, kome služiti. „Ne možete služiti Bogu i bogatstvu“ poručuje nam Evanđelje, a za nas zdravstvene djelatnike to uključuje i služenje našim pacijentima koji su slika Boga živoga, poručio nam je fra Josip.
Nakon blagoslova fra Josip nam je ukratko ispričao i povijest Samostana sv. Antuna Padovanskoga u Vinkovcima. Franjevci su doselili u Vinkovce zaslugom vinkovačkoga župnika Antuna Mitrovića, neposredno pred početak Drugoga svjetskog rata, kada su kupili zgradu gostionice, a nekadašnje pošte, u predjelu poznatom kao Meraj, blizu napuštene i oštećene crkve sv. Vinka. Od 26. studenoga 1937., kada su fratri kupili ovaj objekt, prostor je do danas doživio neprekidne preinake i preuređenja.
Iako nije župna crkva, u crkvi sv. Antuna u Vinkovcima održavaju se danas brojne pastoralne aktivnosti, a dolaskom fra Josipa u Vinkovce inicirani su i Susreti mladih srijedom (tzv. SMS) koje animira fra Josip zajedno s Vinkovačkom evangelizacijskom zajednicom (VEZ) sv. Antuna koja djeluje u ovoj tzv. Maloj crkvi. Članovi zbora mladih crkve sv. Antuna liturgijskim pjevanjem uzveličali su i ovo naše misno slavlje dok su misna čitanja i molitvu vjernika čitale dr. Mia Školka, članica Podružnice HKLD-a u Osijeku te magistra farmacije Andrea Koščec, tajnica HKLD-a.
Na kraju susreta s fra Josipom u Vinkovcima, predsjednik HKLD-a izv. prof. dr. sc. Rok Čivljak zahvalio je prvom duhovniku Podružnice HKLD-a u Zagrebu na gostoprimstvu i duhovnom susretu, a dopredsjednik Podružnice prim. dr. Ivan Barišić uručio mu je prigodni poklon – sliku sv. Josipa autorice Renate Katić, nastalu na jednoj od tradicionalnih likovnih kolonija koje organizira Podružnica HKLD-a „Branimir Richter“ u Zagrebu.
Hodočašće članova zagrebačke podružnice HKLD-a u Ilok
Izv. prof. dr. sc. Rok Čivljak
U sklopu hodočašća članova Podružnice HKLD-a „Branimir Richter“ u Zagrebu gradu-heroju Vukovaru, a povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i žrtvu Vukovara i Škabrnje, grupa od pedesetak hodočasnika posjetila je 12. studenoga grad Ilok, smješten u plodnome Srijemu, na obroncima Fruške gore i nad plavim Dunavom, u najistočnijem dijelu Republike Hrvatske.
Središnji dio hodočašća u Ilok bio je posjet Župnoj crkvi i Samostanu sv. Ivana Kapistrana koji djeluje u sklopu Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Sveti Ivan Kapistran (Abruzzo, 1386. – Ilok, 1456.) bio je talijanski franjevac, jedan od najglasovitijih propovjednika svih vremena. Bio je prvi gvardijan samostana franjevaca opservanata na otoku Svetog Andrije kod Rovinja, a kada su 1456. Turci napali Beograd, Kapistran je skupio četu križara, sastavljenu od franjevaca, seljaka, građana i profesionalnih vojnika, te uz grofa Janka Hunyadija uspio odvratiti Turke i zadati im težak poraz. No ubrzo nakon slavne pobjede nad Turcima, podlegao je kugi, te je umro u Iloku, gdje je i pokopan, kako je zatražio u svojoj oporuci. Iločku tvrđavu smatrao je prevažnom ne samo iz strateških razloga, nego prije svega vjerskih, zbog čega je u oporuci zapisao i ovo: „Ovo mjesto treba držati. Kada pokopate moje kosti, nemojte napuštati Ilok!“
Sličnu sudbinu doživio je nakon više od 500 godina jedan drugi franjevac – fra Marko Malović (1946. – 2018.) kojega je na službi u Samostanu sv. Ivana Kapistrana zatekao Domovinski rat. Bio je jedini svećenik koji nije htio napustiti okupirano područje te ostao uz svoj narod tijekom cijelog Domovinskog rata, sve do oslobođenja i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Usprkos brojnim napadima na samostan i njega osobno, fra Marko je ustrajao u duhovnoj i materijalnoj skrbi za svoje župljane te konačno dočekao oslobođenje Iloka. Zbog svojih zasluga dobio je više državnih odlikovanja, a od posebnog značaja je najviše odlikovanje Svete Stolice Pro Ecclesia et Pontifice koje se dodjeljuje za ustrajnost u službi i vjernost Crkvi. Fra Marko je ovo odlikovanje dobio 1999. godine od Pape Ivana Pavla II za njegovo svećeničko i redovničko djelovanje te evanđeosko svjedočenje u teškim ratnim i poratnim godinama. Predsjednik Republike Hrvatske Dr. Franjo Tuđman 1997. godine odlikovao ga je „Redom Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske” te 1999. godine „Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića” dok mu je Gradsko vijeće Grada Iloka dodijelilo Povelju Grada Iloka kojom ga je proglasilo „Počasnim građaninom Grada Iloka” u znak „zahvalnosti za duhovnu i inu potporu građanima Iloka u vrijeme Domovinskoga rata, a potom i u danima povratka prognanih Iločana”.
Hodočasnici su se pridružili župljanima na nedjeljnoj svetoj misi koju je predvodio župnik i gvardijan Samostana fra Grgur Blažević. Nakon misnog slavlja fra Grgur nas je upoznao s povijesti samostana i grada Iloka, a potom nas proveo hodnicima i dvoranama drevnog samostana u sklopu kojega je sačuvana i vrijedna biblioteka starih knjiga.
U obilasku samostana pridružila nam se i gradonačelnica grada Iloka dr. Marina Budimir koja nas je upoznala s današnjim životnim prilikama u Iloku koji je nažalost nakon Domovinskog rata prepolovio broj stanovnika. Gradonačelnica Budimir zainteresirala se za aktivnosti HKLD-a, osobito u obližnjim slavonskim podružnicama.
U poslijepodnevnim satima hodočasnici su posjetili i Muzej grada Iloka te Iločke podrume. Muzej grada Iloka opći je i zavičajni muzej osnovan 1952. godine na inicijativu prof. dr. sc. Antuna Bauera, a od 1969. djeluje u obnovljenom dvorcu obitelji Odescalchi u čijem posjedu je bilo i čuveno Ladanjsko imanje Principovac, a danas sastavni dio Iločkih podruma. Stari podrumi potječu iz 15. i 18. stoljeća, a njeguju hrvatsku vinarsku tradiciju staru više od dva tisućljeća. U brojne tajne iločke povijesti uveo nas je gosp. Marko Kevo, voditelj Kulturno-povijesnog odjela Muzeja, koji nas je proveo kroz stalni postav Muzeja koji prikazuje život u Iloku od mlađeg kamenog doba do danas.
Prvi procvat Ilok je doživio u vrijeme Rimljana koji ovdje grade konjičku utvrdu Cuccium, a u Srednjem vijeku na ovome se mjestu spominje tvrđava Ujlaky, Vilak, Willak. Ilok najveći procvat doživljava za vrijeme Nikole Iločkog, koji je obnašao razne časti u kraljevstvu: bio je ban Hrvatske, Slavonije i Mačve, vojvoda sedmogradski, a od 1471. i kralj Bosne. Nije poznato kada Ilok dobiva prve privilegije grada, no prvi za koje znamo su iz 1453., dok je najpoznatiji Statut grada Iloka onaj koji je 1525. potvrdio kralj Ludovik II, a za čiju je likovnu opremu i grb grada Iloka zaslužan minijaturist toga vremena Julije Klović.
Svoj posjet Iloku članovi HKLD-a završili su kratkom vožnjom kroz jedinstvene vinogradarske položaje Principovac i Vukovo smještene na valovitim platoima Fruške gore podno Dunava, što se posredstvom iločkih enologa, vinara i vinogradara ugrađuje u potpis čuvenih iločkih vina.
I ovaj posjet Iloku članovi HKLD-a iskoristili su za ugodno druženje u kojemu su se članovima Podružnice „Branimir Richter“ uz prijatelje i članove obitelji pridružili i članovi splitske, zadarske, riječke i koprivničke podružnice HKLD-a.
Fotogalerija 3:
