Skip to content

Gregor Žitko: PORTALI STANJA

Pokretački aspekt autorove premise je impresija. Rezultati su uvijek vizualizacije stanja. Umjetnik preskače vidljivo, ne poštuje ideju oponašanja oblika okoline ili prirode

Eugen Borkovsky

   Gregor Žitko nudi niz oslikanih površina naglašenog ritma i razigranog, ali promišljenog kolora. Na platnenu podlogu autor slika akrilom oslanjajući se na gestualni način. Ponekad su intervencije ujednačene na cijelom formatu, a ponekad su tu titravi fragmenti, detalji koji određuju izražajnost i kompoziciju. Tek katkad nudi oslonac za pogled. Oblici često bježe izvan formata, pa cjelokupni rad djeluje kao isječak. Umjetnik je sklon velikom formatu koji ga oslobađa kontrole gestualnosti. 

   Umjetnik namaze ostavlja vidljivim. Oni djelomično prikrivaju gestu u donjim slojevima, ali ju naglašavaju kasnijim intervencijama gradnje, uslojavanja površina. Nižu se, prekidaju, gomilaju uvedene intervencije, oblici s oznakom individualne impresije, ali i poneki s ruba prepoznatljivog. Unatoč snažnoj energiji stvaranja, izrezi koji se nude na ogled kompozicijski su stabilni. Ovi radovi, kroz ideju propitivanja iluzije prostora, slijede tijek energija određen autorovim instinktivnim doživljajem.

   Pokretački aspekt autorove premise je impresija. Rezultati su uvijek vizualizacije stanja. Umjetnik preskače vidljivo, ne poštuje ideju oponašanja oblika okoline ili prirode. Potez, ploha, geometrizirani oblik, trag slijevanja kolora, pojavljuju se u ulozi motiva. Svugdje nalazimo ostavljene tragove činjenja. Svi su radovi krajnje ekspresivni, ali primjećujemo razlike. Neki od radova asociraju raznovrsne perspektive mogućih urbanih eksterijera i/ili prostora. To može biti površna asocijacija iz razloga što na ovim radovima ipak prevladava trenutna „osobna temperatura“ potrebe za iskazom.

Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana predstavlja:
od utorka / martedì, 17. X. 2023, u 19.00 h
Gregor Žitko
PORTALI STANJA
samostalna izložba / mostra personale
Kustos: Eugen Borkovsky
U suradnji sa galerijom Insula, Izola, Slovenija

   Na radovima su signirane grupacije oblika, češće određenih. Nešto su rjeđe kompozicije amorfnih, mekših oblika. Ponekad ih umjetnik kombinira. Sve bivaju, na svakoj podlozi, smisleno kanonizirane. Kao da se autor uvijek potpuno posvećuje novoj kompoziciji nekom drugačijom energijom, načinom osmišljavanja, prijenosom doživljaja. Plošnost je prisutna, ali je povremeno ponuđen i perspektivni odjek u slojevima. Ovako ponuđena iluzija manifestira se u percepciji promatrača. Ona je inicirana konglomeratom elemenata. Otklon ka dimenziji, iluzija višedimenzionalnosti, nije naglašavan. Više se manifestira kao rezultat igre nabrajanja, slojevanja, nakupljanja znakova.

See also  Grad Josipa Trostmanna

   Mnoge radove doživljavamo kao ekrane, velike portale gdje možemo skoro ući u kadar slike. Potaknut je snažan doživljaj određen ritmovima akcije, djelovanja. Sklad kompozicija apostrofiran je kombinatorikom geometriziranih formi koje iskazuju ritam sa slikarskim uslojavanjem. Često smjerovi linijskih ili graničnih formacija postaju značajne sastavnice rada. Katkad ih zamjenjuju mrlje ili spontani tijek curenja kolora koji autor ne prikriva. Neke elemente umjetnik opetuje, ali uvijek postiže drugačiji dojam unutar kojeg slijed oblika uvijek inicira tempo.

  Zanimljiva su dva rada gdje u kaos doživljaja umjetnik uvodi pravilnu okomitu i horizontalnu svjetlu liniju. Iako su vidljivi prijašnji slojevi, koji otkrivaju djelovanje na cijeloj površini, ove linearne intervencije snažno osvježuju doživljaj. Čini se kao da je autor u jednom trenutku pokušao zaustaviti, umiriti impresije. Uz to, autor ih dosjetljivo imenuje: “Horizontal light“ i “Vertical light“. Kao da najavljuje pucanje kaosa. Jer, prolazeći postavom, svjedočimo autorovim interpretacijama doživljaja civilizacijskog meteža. To ne mora biti negativan metež, ali nas bombardira svjetlosnim, oblikovnim, kolorističkim informacijama.

   Kombinacije segmenata podastrtih prostora slike, promatrača dovode do kolebljivosti dojma. Jer, likovno je oblikovanje ponuda igre za umjetnika i za promatrača. Ponuđene su ilustracije energija kroz odbljeske asocijacija stanja. Gregor intuitivno ilustrira potmule zvukove brujanja, vibracija, odbljeske oblika koje ne percipiramo. Oni ostaju negdje u marginama pogleda. Umjetnik vizualizira ono što osjetila nesvjesno memoriraju u okruženju. Radi se o intuitivnoj spoznaji da ne prihvaćamo misao kako je materija energija koja titra na sporoj frekvenciji. Brže vibracije uzrokuju da materija zađe izvan frekvencija koje ljudskih pet osjetila: vid, sluh, okus, opip i miris, opažaju. Oslanjanjem samo na njih zasniva se doživljaj stanovnika zapadne civilizacije. Ostale dimenzije su područja koja vibriraju prebrzo da bismo ih osjetili. Pojam vrijeme prenosi fizičko kretanje u trajanje. U ljudskim gabaritima, memorija je prihvaćena kao razrješenje pojmovanja situacija. U fizikalnim pokusima sa subatomskim česticama, detektirano je da svijest promatrača utječe na ishod eksperimenta u identičnim uvjetima. Zaključak je da su misli i osjećaji također dimenzije.

See also  Terra incognita Lukše Peke u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik

  Ovi radovi evociraju recentno vrijeme u kojem su i nastali, jer svjedočimo periodu forsiranja jednoobraznosti i pokornosti. Umjetnik propituje poslušnost, podobnost, pristanak na nametnute načine ponašanja i mišljenja. To je postalo očito na području zdravstva. Stanovništvo je poslušno slušalo režirane objave koje su naređivale, bez oslonca u zakonodavstvu, zabrane sloboda. Ovu kontrolu mišljenja zamjenjuje nametanje podrške državi preko koje se pokušava čitav kontinent podvrći zapadnjačkoj podvali koja se ne zove demokracija već demokratura. Očito je podastiranje multinacionalnim kompanijama kojima je jedini cilj profit, bez obzira na cijenu pojedinog ljudskog života. Drastične zabrane različitih mišljenja/stavova, zabrana disanja čistog zraka, ometanje putovanja, otkrile su agresiju kapitalizma. Srednji sloj stanovništva više ne postoji. Postoje proli koji budzašto prodaju svoju snagu i energiju. Megapostrojenja, religijske manifestacije, prodajni centri još djeluju. Krupni kapital je ostao nedodirnut. Gregor intenzivno doživljava svijet koji ga okružuje i želi nam to prenijeti.

   Umjetnik slika jer osjeća potrebu za vizualizacijama a promatrača ostavlja na vjetrometini asocijacija. Pokušavajući proniknuti proces nastanka ovih radova, čini se kao da uobličavanje mrljama, potezima, geometriziranim segmentima gdjekad zaustavlja nakanu autora. Ponegdje, upravo nakupina boja/oblika, inicira daljnje oblikovanje. Koristeći gestualni slikarski iskaz, umjetniku ne nedostaje kombinatorike ni energije. Radovi svjedoče senzibilnom propitivanju značenja, dojma, doživljaja, stanju osobnog trenutka. Detalji u raskošnom spletu signiraju međuprostor između svjetlosti i tame, stvarnog i imaginarnog, materijalnog i mističnog. Nižući radove, umjetnik istražuje mogućnosti materijala i ambivalentnost oblika. Možemo nazrijeti ponuđeni karakter prostora slike. Gregor Žitko nefigurativne oblike razvija do razine pojma. Omogućava nam da vidimo veze i utjecaje tamo gdje se naizgled može govoriti samo o sličnostima ili slučajnostima. Oblici više ne odražavaju stvarnost, već nutrinu autora koji vizualizira svoj doživljaj. 

Gregor Žitko, rođen je u Kopru 1992. godine. Nakon završetka Gimnazije u Piranu, studira u Ljubljani, na Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje. 2019. godine s odličnim uspjehom diplomira, pod mentorstvom prof. Bojana Gorenca. Diplomski rad pod naslovom „Među bojama improvizacije“, označuje autorski pristup i nove smjernice njegovog stvaralaštva. Živi i radi u Portorožu.

See also  Svečano otvorena samostalna izložba Andree Cihlar / FOTO