Skip to content

Mirjana Tomašević Dančević: UMJETNOST EKO HODANJA, 2

Spirala asocira na Fibonaccijev brojni niz, zlatni rez i dodiruje kvantnu fiziku

Eugen Borkovsky

UPRIZORENJA UPOZORENJA
Analizirajući izložbenu cjelinu koju potpisuje Mirjana Tomašević Dančević, primjetna je koncentracija na zaokruživanje jednog likovnog istraživanja. Premda se njezini dosadašnji ciklusi prelijevaju i nadovezuju, umjetnica svjesno ostaje unutar samozadanog kanona. Pred nama je isječak iz niza njenih vizualnih istraživanja.
Ovu izložbu predstavljam kao konceptualni projekt jer nosi karakteristike raznorodne ali promišljene cjeline. Ne poštujući formalnu artificijelnost umjetničkog jezika, autorica ga izvrgava neuobičajenom gradbenom materijalu. Izazov joj je poigravanje s odabranim predmetom nađenim pri hodanju i daljnje propitivanje njegova suodnosa s okruženjem. Koristeći izabrano autorica se ne libi upotrijebiti elemente živih boja. Ponekad su to korišteni predmeti ili njihovi dijelovi, a često prirodne strukture. Od artificijelnih artikala tu je odbačena plastična, gumena, metalna, staklena i kartonska ambalaža, obuća, opušci, odsluženi baloni i cijevi te olovke, flomasteri, pasteli ili pak primjerci laboratorijskog posuđa. U posljednje vrijeme ona uvodi i slovne zapise na kartonu izrezanom u trake te s njima formira željeni oblik ili pak bilješke kombinira s drugim predmetima. Od naturalnih elemenata autorica koristi kamenje, oblutke, ljušture školjaka, alge, otpale plodove, slomljene grane, koru stabala, trseve loze, nakupine pokošene ili suhe trave te žive biljke u teglicama. Mirjana se očito ne boji dodira s materijalom. Njena likovna igra nije sputana tehnologijom.

Galerija HDLU Istre
srijeda, 30. VIII. 2023. u 20.00 h
Mirjana Tomašević Dančević
UMJETNOST EKO HODANJA, 2
Od Pule do… i natrag
samostalna izložbena prezentacija
otvorenje: srijeda, 30. VIII. 2023. u 20.00 h
Galerija HDLU Istre, Zagrebačka 4, 52100 Pula, Istra, HR
Projekt će predstaviti Eugen Borkovsky

Svi segmenti, prije ulaska u fokus pažnje autorice, najčešće su bili prepušteni ljudskom djelovanju i prirodnim elementima/događajima – vodi, vjetru, vatri, koji su izveli svojevrsnu pred -produkciju. Kasnije, intervencijom umjetnice, ovi artefakti dobivaju novi ali uvijek efemerni karakter. Instalacija postoji kao kratkotrajna vizualna formacija. Njen vijek trajanja je vrijeme nastajanja te period dokumentiranja fotografskim ili video medijem.
Najčešće su kompozicije izvornih predmeta smještene na raznovrsnim podlogama poput travnatog tla, zemlje, pijeska, šljunka, kamena, asfalta ili betona. Lokacije postavljanja instalacija primarno su mjesto nalaska elemenata ili u neposrednoj blizini. Umjetnica gotove instalacije bilježi fotografskim medijem. Tako na prezentaciji nudi dokumentarne fotografije izvedenoga, ali u galeriju uvodi i originale – spiralne formacije na različitim podlogama. Premda u prostoru bijele kocke radovi donekle gube autentičnost, ostaje prisutna umjetničina intencija ka ponudi trodimenzionalnih uprizorenja.
Mirjana formacije najčešće gradi kružnim zakretanjem elemenata, i rjeđe uglatim – također složenim u spiralnu formu. Za preferirani oblik spirale ona kaže: „Privlačio me je još od djetinjstva, kao i većinu djece u njihovu najranijem povlačenju crta rukom…“. Spirala kroz povijest simbolizira životni ciklus, koncentraciju, osobni razvoj, plodnost. Ona je jedan od povijesno najstarijih magičnih simbola. Vjeruje se da talismani s ovim simbolom pridonose ljudima da napreduju i da imaju mirne, zdrave živote. Spirala asocira na Fibonaccijev brojni niz, zlatni rez i dodiruje kvantnu fiziku.

See also  Tajči Čekada - Vepar, zec, ljudsko mlijeko, Ofelija i snijeg


Autorica kompilira oblike i daje im nove konotacije određujući ih kao novi predmet zamjene za uobičajene estetske predodžbe. Pred nama je razvoj misli od doživljene realnosti kroz re-use oblikovanje, ponuđeno kao site-specific instalacije, do postizanja nivoa simbola. Prema ponuđenom, očito je zanima problematika ekološke kulture, odnos osoba i prirode. Ali projekt implicira i druga promišljanja. Umjetnica veže početke svoje umjetnosti eko hodanja uz nelagodno vrijeme ograničavanja i rigidnih zabrana kretanja i druženja pod izlikom „gripe s reklamom“, koje autorica naziva „vrijeme korone“. Ovime se bude i naša pitanja osobnih sloboda i svijesti pojedinca u recentnom vremenu i prostoru.
Ovi umjetnički mišljeni predmeti otkrivaju nam uzburkanu estetiku: svijeta koji emitira višak predmeta i novog svijeta u smislu drugog života odbačenog artikla. Objekt nastao od nađenog predmeta kolažiranog u instalaciju, poput ovih u izvedbi Mirjane Tomašević Dančević, dobiva sociološku notu značajniju od značenja kad je isti predmet bio nov. Estetika pre/zrelog kapitalizma određenog profiterstvom nije u mogućnosti odrediti što je realno ispravno, lijepo ili vrijedno. U agresivnoj ponudi je sve više informacija, a sve manje značenja. Nameće se prekomjerna potrošnja, posjedovanje kao oblik samoispunjenja, koje ne donosi istinsko zadovoljstvo. Rezultat toga je nebriga o posljedicama eksploatacije ljudskih i prirodnih resursa. Opasnost ne uočavamo na stupnju prijetnje. Ekološka svijest se javlja kad onečišćenje prijeđe kritičnu razinu. Ritam civilizacije i neracionalnost potrošačkog društva, manjak kvalitete u odnosu na vijek uporabe i slične situacije koje kapitalizam prikriva pojmom demokracije, pokazuju se ovdje u redefiniranoj estetici upozorenja.
Ipak, možemo li sa sigurnošću tvrditi kako samo civilizacija nagriza ekološku stabilnost? Promjene klime, oko kojih se trenutno prepiremo, moguća su datost perioda univerzuma čiji smo djelić. Ukoliko promijenimo diskurs, mijenja se i dojam. Naš način odbrojavanja vremena nesiguran je faktor za procjenu tijeka i dodali smo mu prostor. Prostor-vrijeme sada su jedna cjelina kojom poput metra, ali čija dužina ima nedefiniranu debljinu, odmjeravamo realnost. Jer, nakon što nam je Newton pokazao izračune gabarita naše bliske, makro okoline, tako nam fraktali, kvanti, bozoni, strune otkrivaju uzročno-posljedičnu uvjetovanost mnogo sofisticiranijeg prostora od onoga koji možemo zahvatiti danas mjerljivim osjetilima.
Donosi li tijek stvarnosti uvijek promjene? Kombinacije elemenata građe ovog projekta unose pojam sumnje. Sumnja je oznaka tijeka. Dok ne sumnjamo stvari su zaustavljene. Onog časa kad se rodi sumnja, pokrećemo misao k promjeni, bez obzira oslanjamo li se na doživljaj, mišljenje ili na fizičku analizu situacije. Tijek stalnih promjena, opisan u teoriji organiziranog kaosa i dokazan na području kvantne fizike, utječe na percepciju svijeta oko nas. Mirjana sumnja, kombinirajući i koristeći nađeno/primijećeno. Njeni doživljaji postaju senzibilne vizualne nakupine.
Radeći na ovom projektu, autorica kao da se kontrolira, primiruje gradeći objekte i koncentrirajući motiviku unutar zadane ideje. Kao da ritual oblikovanja pretapa u osobnu mijenu stava. Jer drvo označava ritual zimske promjene najkraćeg dana i označava vrijeme inicijacije, balon može biti sjećanje na mladost, ambalaža na svakodnevnicu, oblutak na neko putovanje… Tako je ovaj postav zapravo ispovjedni. Tu se pomiruju energetski kreativni naboj, decentni promišljeni rad i recentnost problematike. Umješnost osobnog hoda i primjećivanja predstavljeni su kao čin slobode.
Osmišljavajući prezentaciju, autorica gradi ambijent, smišljeno oblikuje prostor, kako bi promatraču pokrenula misao. U prostoru rijetko nudi oslonac za pogled. Kompozicija interijera i postava raspršena je fragmentima: radovima na podu i radovima na zidovima. Autorica propituje, nudi i traži komunikaciju. Ovdje je naglašeno kretanje, hod. Potrebna je energija, snaga za po/kretanje ili ono što je najvažnije – želja. Kao što smo onečistili prirodu, tako smo zagadili i međusobnu komunikaciju. Autorica se oslanja na naš senzibilitet i uvodi nas u poziciju aktivnog promatrača. Dodatno je pitanje: Postajemo li poslije artističke intervencije svjesniji? Komentar možemo zaustaviti kod najjednostavnije interpretacije: Negdje na rubu kronologije doživljaja postajemo svjedoci. Umjetnica plasira postavku da je svjesno i podsvjesno zapravo dio istog života. Ostvareno u raznorodnom materijalu, ovo promišljanje odiše lakoćom interpretacije. Ostale asocijacije ostavljamo senzibilitetu promatrača koji sudjeluje u ovoj igri.

See also  Razgovor u povodu - Josip Trostmann izlaže u Dubrovniku

ŽIVOTOPIS: Mirjana Tomašević Dančević
(Detaljan životopis može se pogledati na blogu Dječja, likovnA i ja (Child/Art and Me), childartandme.com i na: www.mirjana-tomasevic.com; ažuriranje je u tijeku…)
Umjetnica, autorica i edukatorica, rođena u Puli, rano djetinjstvo provela u crvenoj zgradi s pogledom na „Arenu“, profesorica je (mag. educ. art., mag. hist. art., mag. educ. philol. angl.) povijesti umjetnosti i engleskog jezika (diploma Filozofskog fakulteta, Sveučilište u Zagrebu) i likovne kulture (diploma Akademije likovnih umjetnosti, Sveučilište u Zagrebu). Autorica je knjiga Kako nacrtati osjećaj? – Likovna terapija i (s)likovni dnevnik kao samopomoć (Zagreb: Profil, 2005.) i Letjeti i vratiti se (Zagreb: Knjigra, 2010.; recenzija/pogovor: Julijana Matanović, novinska recenzija: Helena Sablić Tomić, uvrštena i u njenu monografiju Dodir teksta, Meandarmedia, 2015.), obje knjige s autorskim crtežima-pjesmama. Edukatorica (predškolski odgoj, osnovna škola, srednja škola – ŠPUD, studenti i nastavnici; AZOO; Državna nagrada Ivan Filipović za 2012.), međunarodno angažirana (El Bassiouny InSEA Award 2017), ko/autorica prvih hrvatskih likovnih udžbenika za učenike osnovne škole te odgojno-obrazovnih materijala. Autorica projekata i međunarodnih izložbi, npr. BOL/PAIN: Osjećaj boli u radovima umjetnica-edukatorica izražen u mediju digitalne fotografije/Feeling of pain in artwork of women artist-educators expressed in the medium of digital photo, Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, Zagreb, 2010. ORCID number/ORCID broj: 0000-0003-4145-8336 Voditeljica ISO – Izložbenog salona Izidor Kršnjavi u Zagrebu, 2014. – 2017.
Izlaže samostalno i na žiriranim grupnim izložbama (Zagrebački salon, Hrvatski triennale portreta, Zagorski likovni salon, Salon mladih, projekti HDLUI-a…). Samostalne izložbe (odabir): 2023. Umjetnost eko hodanja, 2 : Od Pule do … i natrag, Galerija HDLU-a Istre, Pula (Eugen Borkovsky); 2022. Umjetnost hodanja, Galerija Vladimir Bužančić, Zagreb (Silva Kalčić); 2018. 2D, 3D, 4D slike – pjesme (Retrospektivna izložba, 1986. – 2018.), ISO – Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, Zagreb (Silva Kalčić); 2016. Fotografije – pjesme, Fotogalerija Dubrava, Zagreb (Sonja Švec Španjol); 2009. Autoportreti-sjene i teksture grada, Izložbeni salon Muzeja Međimurja Čakovec, Čakovec (Erika Nađ Jerković); 2009. Dnevnik traženja sjene, Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb (Branka Hlevnjak); 2006. Kako nacrtati osjećaj?, II, Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, Zagreb (Maša Štrbac); 2004. Kako nacrtati osjećaj?, Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb (Margarita Sveštarov Šimat); 1990. Carmina utilia 2, Studio Galerije Karas, Zagreb (Ive Šimat Banov); 1988. Carmina utilia (Upotrebljive pjesme), Galerija Studentskog centra, Zagreb; 1986. Izložba unikatnih slikovnica i ilustracija, Galerija knjižare Mladost, Zagreb…
Članica udruga HDLU, InSEA, HRV-InSEA (dopredsjednica) i HDLU Istre (od 2020.). Više na blogu Dječja, likovnA i ja (Child/Art and Me), childartandme.com (trenutačno u mirovanju; katalozi izložbi mogu se vidjeti u rubrici „GALERIJA“)

See also  Izložba hrvatskih umjetnika u Poljskoj