Izložba članova umjetničkog kolektiva Art ćakula naziva RAZGOVORI SA SOBOM otvorena je u Galeriji Juraj Klović Rijeka (HdluRi)
Otvorenje izložbe umjetničkog kolektiva Art ćakula naziva RAZGOVORI SA SOBOM održano je 8. kolovoza 2023. u Galeriji Juraj Klović Rijeka (HdluRi), a izložba je otvorena za posjetitelje do 22. kolovoza. Tijekom otvaranja izložbe imali smo i live streaming s art čakulašima koji nisu mogli fizički prisustvovati na otvorenju u Rijeci: Art ćakula live. Kustosice ove izložbe su Romana Tekić iz Slavonskoga Broda (Hrvatska) i Jelena Simić iz Beograda (Srbija). Na izložbi sudjeluje 19 umjetnika iz Hrvatske i regije (Slovenije, Srbije, Makedonije itd.), okupljeni oko umjetničkog kolektiva Art ćakula. Umjetnici koji izlažu su: Vesna Opavsky, Leonardo Budimlić Majnarić, Lea Čeč, Kristina Kinkela Valčić, Ivana Egić, Gloria Sellan, Dora Vukičević Hellström, Koraljka Jukić, Matilda Muller, Boris Roce, Ivana Kutuzović, Snježana Pokos Vujec, Ana Hanzel, Borislav Božić, Ljubica Lovrenčić, Nina Lekić, Valentina Ilijevska, Sanja Pribić i Jasna Opavska. U nastavku možete pogledati tekst kustosice Romane Tekić, fotografije Art ćakulaša, naslovnu stranicu kataloga izložbe, logo Art ćakule te fotografije sa same izložbe. Fotografije sa otvorenja ulovili su Ljubica Lovrenčić, Istog Duško Žorž i Dario Petrović. Uz to, danas je izašao naš video sa otvorenja pamožete pogledati. Lea Čeč
Romana Tekić
Art ćakula je online zajednica umjetnika koju je u travnju 2020. pokrenula riječka umjetnica Ivana Egić. Nastala je u izvanrednim okolnostima pandemije, kada su svi umjetnički događaji bili otkazani. Umjetnici su bili pozvani na virtualno povezivanje i druženje. Osim iz Hrvatske, na Art ćakulu su se odazvali umjetnici iz 6 zemalja, preko ZOOM platforme. Art ćakula kontinuirano je svaki tjedan kreirala nove kulturne i edukativne sadržaje koji se ostvaruju i plasiraju u javnost kroz nedjeljna online druženja i izlaganja umjetnika.
Susreti obuhvaćaju razmjenu iskustava i znanja, predstavljanje individualnih umjetničkih pristupa, kolonija, web stranica, PR alata, diskutiranje o aktualnostima u umjetnosti i problemima s kojima se umjetnici susreću u svojoj struci. Snimke svih Ćakula javno su dostupne na YouTube kanalu. Kontinuirani brainstorming članova redovito se odvija i na Facebook stranici, facebook grupi Art ćakula i Instagramu. Normalizacijom situacije s korona virusom, javila se želja za zajedničkim izlaganjem u stvarnom, fizičkom okruženju. Na ovoj izložbi svoje radove predstavlja devetnaest Artćakulaša: Vesna Opavsky, Leonardo Budimlić Majnarić, Lea Čeč, Kristina Kinkela Valčić, Ivana Egić, Gloria Sellan, Dora Vukičević Hellström, Koraljka Jukić, Matilda Muller, Boris Roce, Snježana Pokos Vujec, Ivana Kutuzović, Ana Hanzel, Jasna Opavski, Borislav Božić, Ljubica Lovrenčić, Sanja Pribić, Valentina Ilijevska i Nina Lekić. Radovi okupljeni pod zajedničkim nazivom: Razgovori sa sobom, nastali su u pandemijsko i postpandemijsko vrijeme, a odraz su umjetnika samih, njihovih misli, stanja i emocija. Upravo je izolacija pružila priliku svakome od njih da zaviri u nutrinu i preispita vlastite misli i osjećaje. Pri tome, pristup temi svakog od devetnaest umjetnika je individualan, ali svi zajedno čine jedinstvenu, ali dinamičnu cjelinu postava, sinergiju različitih umjetničkih izričaja.
Vesna Opavsky predstavlja se radom iz serije “Akumulacija”. Opavsky ostaje vjerna motivu prirode, koji je glavna preokupacija umjetnice već dva desetljeća. Rad predstavlja kontrast vanjskog i unutrašnjeg za vrijeme restrikcija nametnutih pandemijom korona virusa. Umjetnica svoju poetiku gradi upravo u činjenici da je, uslijed zatvorenosti prema vanjskom svijetu, koji je prikazan tonovima sive boje, njen unutarnji svijet bujno procvao ( kontrastno, na slici ga simboliziraju žive, jarke boje).
Leonardo Budimlić Majnarić predstavlja se grupnim radom koji se sastoji od 12 malih printeva nastalih u posljednjih godinu i pol; radi se o krokijima kojima je motiv ljudsko tijelo, bilo da se radi o autoportretu, ili o portretima poznanika i poznanica. Rabeći liniju kao likovni jezik kojim progovara, umjetnik svojevrsnim dnevničkim bilješkama donosi vlastiti doživljaj svijeta.
Lea Čeč prenosi unutarnji svijet i psihološka stanja u vizualni govor posredstvom crteža kao stvaralačkog medija. Njen rad je intiman slikaričin poziv na igru linijama i bojama.
Kristina Kinkela Valčić u ekspresionističkoj maniri slika apstraktne kompozicije rabeći u svojim radovima nekonvencionalne materijale poput piljevine, kamene prašine i aluminijskih krhotina, kao i epoxi smolu. Radovi su gotovo monokromatski te se time dodatno ističe tekstura površine slike i sažimlje sva moć apstrakcije.
Ivana Egić pažljivo odabranim vedrim koloritom i samom simbolikom boja izražava svoje osjećaje, unutarnja stanja i razmišljanja o trenutnom stanju u svijetu i psihološkom stanju društva. Autoportret znakovitog naziva -Zatvori oči i sve će biti u redu koloristički, eksprionistički i pomalo stripovski, slikaričin je prikaz sebe, gotovo zatvorenih očiju i usiljenog osmijeha je odgovor na sve restrikcije, negativnosti, frustriranosti i netoleranciju kojoj smo bezizborno izloženi usljed pandemije. U aktu naziva Čekanje ekspresivnim potezom kista te špricanjem na platno pažljivo odabranih boja prikazuje torzo žene u stavu čekanja.
GloriaSellan predstavlja se eksperimentalnim videom Empty spaces (Prazni prostori). Rad je u potpunosti snimljen za vrijeme prvog lockdowna u Hrvatskoj,tijekom ožujka i travnja 2020. Lokacija snimanja je šuma koja se nalazi u blizini umjetničine kuće – jedino mjesto gdje je u to vrijeme svakodnevno mogla provoditi vrijeme na otvorenom. Nastao je kao osobna interpretacija osjećaja praznine koju je u svima nama pobudio nedostatak socijalnog i fizičkog kontakta u doba COVID pandemije. Animirane linije i čestice reprezentacija su vanjskog svijeta koji pokušava interferirati s našom unutarnjom ravnotežom, ali nikada u potpunosti ne uspijeva. Glazba, koja je skladana posebno za ovaj projekt, dodatno naglašava atmosferu, povlačeći promatrača u umjetničin svijet praznine.
Dora Vukičević Hellström na izložbi sudjeluje radom izvedenim devijacijom crteža u tušu, iz serije radova nastalih od travnja 2020. do ožujka 2021. godine, putem digitalnih sredstava te ih umjetnica radije naziva digitalnom devijacijom nego digitalnom grafikom. Crteži tušem prikazuju dizalice i eksplozije naftnih platformi, kao primjer ljudskih uspjeha i pogrešaka kolosalnih razmjera, što je umjetničin stalni predmet interesa. Od početka pandemije takva su razmišljanja ponovo zauzela posebno mjesto u njenom radu, te odražavaju umjetničinu introspekciju u korelaciji s globalnom problematikom.
Koraljka Jukić predstavlja se radovima u kojima naglasak stavlja na povezanost s prirodom . Simbolička snaga vode i njena kreativna snaga naglašena je u delikatnoj skulpturi- posudi od keramike naziva Trag vode. Voda hrani, spaja, probija, radi pukotine, pronalazi put i ostavlja trag. U slici Izviranje kroz igru prirode prikazuje mogućnost uzdizanja i nošenja sa silama života.
Matilda Muller predstavlja se radovima iz serije “Portreti na moj način” (#colorfearlessMatilda). Na ciklusu započetom u doba pandemije i samoizolacije radi i danas; koristeći intenzivne, žive boje i odvažne poteze kista, slika ljudska lica onako kako ih trenutno doživljava: slojevito, oljušteno, živo, prekriveno, tajanstveno, transparentno, kontrastno.
Boris Roce umjetnik je koji, izražavajući se u mediju keramike, naglasak stavlja na istraživanje i eksperimentiranje s jarkim bojama, novim oblicima i grubim strukturama. Djela koja pri tom nastaju su kompleksna, ekspresivna i snažna.
Ivana Kutuzović u slici Jugo progovara apstraktnim, reduciranim likovnim jezikom, tehnikom akvarela na papiru. S tek nekoliko lazurnih širokih poteza kistom, pokojom mrljom u kontrastnoj boji i nekoliko tankih, dinamičnih linija dočarava nam atmosferu jednog oblačnog, kišovitog dana. Snježana Pokos Vujec, keramičarka koja je uvijek u potrazi za novim formama i motivima, u radu naziva Napetost prezentira svojevrsni svoj „zaštitni znak”- delikatnu litofaniju ( plitki reljefi na tankoj keramičkoj ploči), koju umeće u jednostavne, pročišćene, čvrste keramičke ovojnice, simbolički suprostavivši krhkost, ali i poetičnost svog unutarnjeg svijeta, prilično unificiranom vanjskom svijetu koji ga okružuje.
Ana Hanzel u svojim radovima istražuje materijal i formu; u Tišini ruže propituje je li njena kreativna energija u skladu sa simbolizmom ruže, dok u Tragu vremena istražuje relacije između pune forme i perforacija, koje omogućuju pogled u unutrašnjost membrane forme, te, posredno, propituje svoj odnos prema ljudima koji ju okružuju i društvu u kojem živi.
Borislav Božić u radu iz ciklusa Memorija moga djeda kroz sedam zahrđalih, iskrivljenih kovanih klinova, od kojih je jedan pozlaćen, propituje i traži vlastiti identitet promišljanjima o važnosti očuvanja obiteljske tradicije i baštine, ali i tekovina civilizacije.
Ljubica Lovrenčić predstavlja se radovima su kombinacija isprintanih digitalnih otisaka i keramika temeljem koje su nastale te digitalne fotografije.Kroz keramiku, odnosno primarno, glinu kao medij izražava umjetnički dio svoje osobnosti, svoj doživljaj svega što je okružuje, a posebno prirode. Gotove radove potom fotografira, propitujući najbolje načine njihove prezentacije.
Nina Lekić prilikom umjetničkog stvaranja promišlja suodnos materijala unutar forme i prostorne karakteristike skulpture kroz suvremeni materijal u tradicionalnom jeziku kiparskog oblikovanja.
Valentina Ilijevska grafičkim jezikom djela ulazi u metafizički svijet, tražeći bit ljudskih vrijednosti. Ambijent u djelima stvara kroz kompoziciju asocijativnog i apstraktnog, krećući se između granice egzaktnog i amorfnog oblikovanja prostora. Kroz simbole kvadrata i kocke unosi osobni potpis i senzibilitet koji je prepoznatljiv u radovima.
Sanja Pribić predstavlja se trodimenzionalnim radom koji u kombinaciji oblikovanog papira i obojenih detalja sugerira portret nekog začudnog lika iz svijeta njene ilustratorske imaginacije.
Jasna Opavski vjerna je mitološkoj tematici. Na kompoziciji naglašenog crteža i dinamične scene, prostor i svjetlost subjektivno su interpretirani, a dodatkom rekvizita- klupka vune, naoko obična grupa tri djevojke uz obalu, pretvara se u mitološku scenu,moguće, Arijadne i njenih prijateljica. Devetnaest naizgled različitih poetika i kreativnih izražajnih mogućnosti predstavlja se većinom s recentnim radovima što je pokazatelj kontinuiteta njihove želje i strasti za umjetničkim djelovanjem i kreativnim stvaranjem. Svi oni, naizgled različiti, tvore jedinstvenu, ali dinamičnu cjelinu ove izložbe, koja slavi duh ukupnosti ove umjetničke grupe, i to kako trodimenzionalnog predmeta tako i slike, ali i multimedijalnih radova.
Organizatorica objave: Matilda Muller
