Skip to content

Rijeka Gacka – naša najpoznatija ponornica

Rijeka Gacka naša je najpoznatija ponornica, poznata po svojim vrelima, krškom polju i ponorima te je izvrsna destinacija za izlete i ribolov na pastrve

Gacka vijuga velikim krškim poljem u zaleđu Velebita i Senjskog bila, a sa sjeveroistoka omeđenog Malom Kapelom. U jugoistočnom rubu polja, podno brda Godača izbijaju njezini najsnažniji izvori, Tonkovića vrilo i Majerovo vrilo. Ovo su najjača, ali nikako i jedina vrela Gacke. Gacka će duž svoga toka primiti vode još mnogih izvora i pritoka. Do crkvice Svetog Franje na lijevoj obali, Gacka teče povremeno isprekidana brzacima. Dalje se rijeka postupno širi i teče sporije, a njene obale obrastaju trska i šaš. Pritoka Begovac, a osobito Sinačka pučina s izvorom na Majerovu vrilu, znatno osnažuju Gacku. Kod izvora Malinište u zlatno doba ribolovnog turizma na Gackoj, prije Domovinskog rata je izgrađen hotel gdje su odsjedali mnogi ljubitelji ribolova na svjetski poznate potočne pastrve iz Gacke.

Nizvodno od mosta u Ličkom Lešću Gacka se primakla zapadnom rubu istoimenog polja kojim teče sve do kraja prirodnog dijela svojeg toka. Na rubu polja podno brda Plasine uz lijevu stranu rijeke, počinju se javljati estavele[1]. Voda iz njih izbija u proljeće, a u doba manjih voda oni postaju ponori. Potok Kostelka, što izvire iz vrela Pećina, najjača je Gackina pritoka nakon Sinačke pučine. Na vrelu je nekada postojalo ribnjačarsko gospodarstvo na mjestu kojeg je danas osnovan Hrvatski centar za autohtone vrste riba i rakova. Odavde lijevu obalu Gacke čine blage padine zelenih košenica, dok se s desne strane prostiru zeleni pašnjaci.

Rijeka postaje sve dublja, a lokalne pličine formiraju kratke brzace. Između rijeke i polja tanak je pojas raznolike vegetacije vezane uz vodena staništa, ali sasvim dovoljan da u njemu sve vrvi od patki, malih gnjuraca, kormorana i labudova. Zeleni humci –brdašca stožastog oblika – strše iz polja sto do dvjesto metara uvis, poput piramida. Najviši od njih, Prozorina (645 m), na svom vrhu skriva i ruševine stare gradine. U svom prirodnom koritu Gacka teče do Vivoza.

See also  Blagoslov spomen obilježja u Slanom

Iz Gornjeg Švičkog jezera koritom prepunim brzaka, preko veličanstvenih slapova Švice, prelijevala se Gacka u Donje Švičko jezero. Uz ove vodopade smjestile su se brojne mlinice. Prema nekim izvorima, na slapovima Švice bilo je petnaest mlinova s 32 para mlinskih kamenova, tri vodene pile, pet koševa za „valjanje“ (pranje) biljaca i suknenih deka te dvije stupe za stupanje domaćeg sukna.

U Donjem Švičkom jezeru veliki ponor Perinka i mnoštvo drugih ponora smjelo je gutalo vodu i tajnovitim kanalima skrivenim u krškom podzemlju odvodilo je prema brojnim vruljama i izvorima pod primorskim padinama Velebita. Za vrijeme jakih kiša i visokog vodostaja, rijeka se iz Donjeg Švičkog jezera prelijevala dalje prema selu Ponori, odakle je zatim ponirala prema moru. Gotovo nevjerojatno zvuči tvrdnja starih ribara da su se upravo tim podzemnim vodenim putovima iz mora u Donje Švičko jezero izdizale jegulje prevaljujući gotovo 450 m visinske razlike! Izvor teksta: Crorivers.com / autorica fotografija: Andrea Koščec