Jana Kunovska: LJUBAV DOLAZI  

Umjetnica je slijedom oblikovala ljudska stanja predstavljajući odsjaje osoba i situacija u osobnoj percepciji. Njeni likovi, postavljeni u začudne prostore, na razmeđi realnosti i alegorije, mogu nas iznenaditi, raspoložiti, zamisliti

Eugen Borkovsky

   Jana Kunovska: LJUBAV DOLAZI   

   EKSPRESIJE  VREMENA 

   Jana Kunovska predstavlja novu kolekciju radova. Radi se o dvije serije koje se razlikuju tehnološkim pristupom oblikovanju. Jedna grupa radova izvedena je slikanjem uljenim bojama na platnu. Drugu grupu čine radovi kombiniranom tehnologijom, gdje su motivi predstavljeni crtanjem ugljenom na kartonskoj podlozi. Neki od njih nose kolorirane detalje. Već na prvi pogled jasno je da se umjetnica bavi recentnim povijesnim vremenom, oslanjajući se na društvene i osobne impresije okruženja. Izmjenjujući crtež i slikarski postupak, umjetnici ne nedostaje kombinatorike. Nižući radove, ona istražuje mogućnosti materijala, snagu oblika, ali, nadasve, repertoar impresija. Izabrani elementi citiraju autoricu koja izgovara svoj doživljaj. 

   Narativnost, prisutna kroz sastavnice pojedinog rada potvrđena je naslovima. Negdje nalazimo realne osobe, a ponegdje prepoznajemo znakovite likove. Na svim radovima nalazimo simbolične detalje koji dramatiziraju radnju. Umjetnica predstavlja stanje civilizacije kroz seriju portretnih radova. Iako su neki stilizirani ili poopćeni, radnju nude njihovi pokreti, pozicije i okruženje u koje ih postavlja umjetnica. Problematiziranje realnosti u kojoj živimo zajedno s umjetnicom, vidljiva je i iskazima lica i gestama ljudskih aktera. Njima su pridruženi motivi aviona, izloga/prozora, pejzaža, zlokobnog bića ili apstraktne pozadine koje kolorom određuju atmosferu pojedinog rada. Svi oni direktno ili indirektno iskazuju povjereno im umjetničino propitivanje.

Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana predstavlja
nedjelja / domenica, 21. V. 2023. u 19.00 h
Jana Kunovska
LJUBAV DOLAZI
Kustos: Eugen Borkovsky
otvorenje / apertura: nedjelja / domenica, 21. V. 2023. u 19.00 h

   Atmosfere koje zatječemo pri zagledavanju radova uvode nas u problematiku koju umjetnica obrađuje. Zapažamo da su scene i atmosfere nepretenciozne, ali da propituju međuljudske odnose. Odmah smo bliski s autoričinim razmišljanjem jer i sami svjedočimo površnosti komunikacija, otuđenosti pojedinaca, formalnih odnosa, ali i grubog odnosa ustroja establišmenta prema pojedincu. Na jednom radu možemo osjetiti osamljenost bića koje zatječemo u plesu sličnom pokretima igre žmurice. Osoba u sceni je sama, u nedefiniranom okuženju, zavezanih očiju, u potrazi za drugom osobom. Ona ograničenim vidom mora opipom, mirisom, detaljem koji dotakne ili nekim intuitivnim načinom pogoditi koga je dodirnula. No, na slici ne vidimo druge aktere, već samu osobu u kretanju ka istraživanju svim osjetilima osim vidom. Drugi lik ovog svojevrsnog diptiha je mlađa muška osoba, čini se mladić, koji na radu ne iskazuje kretanje niti aktivnost. Scena je svedena na njegovu pojavnost, također opterećenu osamljenošću, čak možda neprihvaćanjem okoline, socijalnom otuđenošću. Osjećajući energije vremena, Jana Kunovska decentno komentira, uz dozu protesta predstavlja junake sadašnjosti.

   Čini se da zapažamo i samu autoricu zastupljenu autoportretnim scenama. Čini se da ju u jednom trenutku nalazimo u poziciji relaksacije koju remete avioni u okruženju, retrovizor koji situaciju postavlja u realnost, ali i neželjeni jezičci koji nude personifikaciju težnje blagostanju i neovisnosti, a plasiraju pomodarske kristale i metale: dijamante, briljante, rubine, zlato. Ovaj nesklad doživljaja i nametnutih ideja vrijednosti Jana Kunovska predstavlja simbolički uz odustajanje od fascinacije izmišljenim vrijednostima i koncentracijom na pejzaž. Nažalost, elegiju pokrajine remeti (ratni) avion koji autorica bilježi distancirano, tek kao odsjaj u naočalama. 

   Sve nabrojene situacije koje su ponuđene ili na koje nas asociraju ovi radovi, ilustriraju nesigurno vrijeme realnosti sadašnjeg prostora i vremena. Neki likovi izazivaju sjećanja na naša vlastita nesnalaženja u sazrijevanju, stasanju, uključivanju u život odraslih gdje biće koje stasa ne dočekuje blagost i podrška, već profiterska doktrina uspjeha pod svaku cijenu, bez obzira na napor i kolateralne žrtve. Proklamirani ideal uspjeha, pobjede nad ostalim sudionicima života, bez obzira na beskrupuloznost i tuđa stradanja, nameće se kao jedini poželjan stav. No, umjetnica promovira osvješćivanje pasivnošću ocrtanih aktera. Čini se kao da ova bića, uvijek pred promišljeno razrađenom pozadinom, odlučuju načas zastati i hrabro ne pristati na konvencije. Oni će vjerojatno neko vrijeme biti provocirani, frustrirani, odbačeni. No, kao što nam iskustva govore, nakon nekog vremena, ukoliko opstaju na svom stavu, bez histerične ambicioznosti, uspijevaju pronaći svoje mjesto unutar tokova, danas očitog histeričnog okruženja. Također, ne može nas se ne dojmiti scena Malog princa kojeg umjetnica smješta u poziciju Palestinca, srpskog dječaka, Mostarca, Kninjanina, Srebreničana, Kosovara, Kineza, Ukrajinca, Rusa, Iranke ili Sirijca, u vrijeme progona, agresije, bombardiranja o kojem on nema svijest osim instinktivnog straha od događanja koje izaziva beskrupulozna pohlepa perfidnog nametanja angloameričke dominacije pod svaku cijenu, čak i uništavanjem civilizacije agendom prorjeđivanja ljudskog roda. 

   Ovi nas radovi upozoravaju da se život dramatično mijenja pod utjecajem medijskih sustava pa se društvene konvencije više ne daju objasniti na osnovi tradicionalnih društvenih normi. Znanosti više ne vjerujemo. Ona je oruđe progresa, ali nije riješila probleme, kao što se to od nje očekivalo. Prečesto znanost služi kao isprika za dominaciju, manipulaciju i represiju. Znanost se rabi za ciljeve moćnika jer legitimizira njihove odluke i djelovanja. Jer, ni kapital ni politiku niti institucionaliziranu vjeru ne zanima jedan čovjek. Pojedinac je nebitan. Važno je krdo kojim se manipulira. Herojstvo se pripisuje onome tko nešto učini u korist tog, iluzijom nametnutog interesa. Iluzija nije djelotvorna samo onda kad potpuno obmanjuje, već i onda kad prisiljava čovjeka da se ponaša onako kako ona nalaže, iako zna da je posrijedi iluzija. Iluzija je tada djelotvornija jer se činjenice zatamnjuju, pa je potreban napor da se shvati da na zemlji postoje i gladni, bolesni, drugačiji. Postignuti strah ili ravnodušnost te autocenzura odražavaju isti cilj: odvojiti vanjski svijet od one razine svijesti na kojoj se spoznaje povezuju s posljedicama. 

   Ljudski likovi, nesigurni i benevolentni, onirički su stanovnici su ovog postava. Tu nalazimo čuđenje, propitivanje sigurnosti, razmišljanje. Činioci ovih aktivnosti nisu idealizirana bića, već naši susjedi, prijatelji i poznanici. Analizirajući situacije, shvaćamo da se pred nama prostiru mali svjetovi osobnih života. Izražen je određen stupanj empatije s naznačenim likovima. Oblikovano postaje scena za suočavanje. Umjetnica je slijedom oblikovala ljudska stanja predstavljajući odsjaje osoba i situacija u osobnoj percepciji. Njeni likovi, postavljeni u začudne prostore, na razmeđi realnosti i alegorije, mogu nas iznenaditi, raspoložiti, zamisliti. Jer, ovo nije samo izložba portreta/figura određenih osoba. Umjetnica nudi kolekciju stanja. 

   Jana Kunovska rođena je 14. IV. 1969. godine u Skopju. Završila je srednju umetničku školu u Skopju, 1987. godine. Likovne umjetnosti diplomirala 1994. godine na univerzitetu Sv. Kiril i Metodij u Skopju,  RN Makedonija. Na istom univerzitetu magistrirala 2009. godine. Priredila više samostalnih i svojim radovima učestvovala na mnogim domaćim i međunarodnim izložbama (Makedonija, Srbija, Hrvatska, Slovenija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Njemačka, Amerika, Albanija, Bugarska… Živi i radi u Skopju, Makedonija.