Skip to content

Samir Cerić Kovačević – ISTRAŽIVANJE MEĐUSVIJESTI

Kada se svjesnost uključi, nikada nema nikakvog ometanja jer ste uvijek svjesni onoga što se događa. Kada čovjek jednom otkrije suštinsko u sebi, otkrit će i bit Svijeta

Eugen Borkovsky

  Samir Cerić Kovačević: ISTRAŽIVANJE MEĐUSVIJESTI

   Samir Cerić Kovačević predstavlja najnoviju seriju fotografskih radova kojima propituje, osim likovno-tehnoloških pitanja, modus percepcije sebe i okruženja: svjesnost. Ovaj pojam lavira značenjem između realnog i imaginarnog. Uobičajeno je da se realnim smatra ono što u svakom trenutku možemo izmjeriti nekim načinom, dok imaginarno podliježe individualnoj senzaciji koja je rijetko dokaziva, osim kao osobno svjedočenje. Umjetnik predstavlja mrtve prirode s otklonom ka autoreferencijalnoj estetici.

   Svjesnost je sposobnost koja nam omogućuje proširiti vidike i percepciju te nadvladati stare mehanizme vjerovanja, uvjerenja, uvriježena ponašanja. Ona se ne bazira na prošlosti i budućnosti jer postoji isključivo u sadašnjosti. Svjesnošću se postiže viša razina prihvaćanja, zbog čega mehanizam prosuđivanja i osuđivanja postaje besmislen, a samim time i većina problema s kojima se suočavamo. Koristeći svjesnost postajemo prirodniji zato što naše akcije i ponašanja dolaze iz naše pozicije koja je uravnotežena pa time i djelovanje poprima takve kvalitete. Nažalost, većina se ljudi ponaša poput marioneta koje muče svakojake interesne misli. Postalo je očito: na odaslanu tendencioznu, ciljanu informaciju dobiva se željena reakcija većine.

Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana
predstavlja dva samostalna likovna projekta,
petak / venerdi, 10. II. 2023. u 18.00 h
Samir Cerić Kovačević
ISTRAŽIVANJE MEĐUSVIJESTI

samostalna izložba
kustos: Eugen Borkovsky
otvorenja / aperture: petak / venerdi, 10. II. 2023. u 18.00 h

   Prizivamo već naširoko spoznatu činjenicu kako je civilizacija kroz povijest, a naročito danas, orijentirana, određena, vrednovana materijalnim. Svi načini društvenog organiziranja, posebno u zapadnom kulturnom krugu, sve religije, socijalni odnosi oslanjaju se na „imati“, a mnogo manje i rjeđe na pojam „biti“. Jer, analizirajući povijest ljudskog roda, prečesto određenu ratovima i uzurpacijama osobnih prava, uvijek se pod krinkom (nametanja) demokracije, religijskih objava, nacionalnih određivanja, uvijek zapaža interes manjih grupacija moći, a najrjeđe ideja progresa i egzistencije za sve. 

See also  Sveti arkanđeli Rafael, Uriel i Barakiel u obrani Hrvatske i svijeta od ugroze / 2. dio

   Aktualizira se pitanje kako i utječu li ljudi zaista na donošenje vlastitih odluka. Nismo sigurni je li svjesnost možda samo iluzija. Jer, vrlo često se poistovjećuje pojam svjesnosti s razmišljanjem. Osnovna razlika između njih jest da svjesnošću gradimo sposobnost doživljaja, promatranja sebe i svijeta oko sebe bez definicije. Razmišljanje je drugačije, ono je usmjereno ka donošenju čvrstih prosudbi i zaključaka. Svjesnost je miran, tihi dio nas. To je budnost koja obraća pozornost na sve što primjećujemo, ali bez prosuđivanja. Sadržaj svjesnosti uključuje senzacije, osjećaje, misli, impulse, instinkte. Ti sadržaji se mogu mijenjati, ali svjesnost uvijek ostaje mirna i konstantna.

   Propitivanje svjesnosti, nakon prvih par konvencionalnih obrazloženja, uskoro upadne u svojevrsni pojmovni labirint. Razlog je nametnuto materijalističko određenje zapadne civilizacije. Prema definiciji, svjesnost se sastoji od svojstava uma. To su subjektivnost, samosvijest i sposobnost spoznavanja energetskog osobnog statusa uz suodnos između pojedinaca i/ili okruženja. Ostvarenje svjesnosti uključuje spoznaju o postojanju i snazi energija misli, senzacija, raspoloženja, snova. Osoba koja poznaje svijesnost razlikuje varijante i moć(i) navedenih osobnih stanja. Svjesnost označava budnost u svakodnevnom životu te adekvatno odgovaranje ili prepoznavanje podražaja koji dolaze iz okoline ili iz vlastitog tijela/bića.

   Problem u zapadnom društvu je nadmoćnost razmišljanja, dok se svjesnost zanemaruje jer je okrenuta osobnom doživljaju. Običnim, proračunatim razmišljanjem gubi se kontakt sa sadašnjim (doživljajnim) trenutkom. Posljedica dominacije intelekta i promućurnog razmišljanja jest stres koji rezultira problemima. Rezultat ovisnosti o razmišljanju su nesigurnost, nesanica, nedostatak stabilnosti. Takav dugoročan status dovodi do razvoja različitih bolesti. Neki kažu da na ovome svijetu postoje samo dvije stvari: ljubav i strah. Postoji samo jedno zlo na svijetu: strah.

   Postav ove izložbe nudi seriju fotografija koje su predstavljene u promišljenom nizu, kao zatvorena cjelina. Umjetnik ujednačuje formate i preskače kolor da bi time što više izbjegao narativnost. Zapravo nam želi ponuditi asocijacije i usmjeriti svakog pomnijeg promatrača ka individualnom doživljaju. On inicira, nudi put ka višem stupnju samospoznaje.

   Iako je očito da su ove fotografije nastale u suvremenosti, one ipak ne naglašavaju baš ovaj, (upravo sad) prošli trenutak. Očito se radi o izboru gdje autor ne niže radove po redoslijedu nastanka niti mogućih tragova prepoznavanja kroz razmišljanje, memoriju. On ih niže na način uživljavanja u svoju, ali i moguću tuđu psihu. Ova ponuda nas najprije mami raspoznavanju, pa odustajanju od važnosti iščitavanja sadržaja. Prelazeći postavom, vrlo brzo smo blizu faze doživljaja bez čvrstih informacija. Moramo znati da metaforički jezik dopušta interpretacije. Autor nam svako toliko nudi prepoznavanje oblika, ali na način koji ne apostrofira izdvojenu radnju pojedine fotografije.

See also  MARINKO JELAČA - Životni ciklusi

   Putanja nas, vizualnim asocijacijama, vodi kroz niz nejasnih sjena. U nizu povremeno nalazimo neki odmak, promjena se događa, ali je i dalje „teren“ nestabilan. Opet na neki način motivikom tonemo u nejasnoće, kako nas i vode fotografije, pa se događa sumnja. Tek pri kraju ovog niza pojavljuju se sugestije. Nakon svih nesigurnosti pogleda, umjetnik računa da smo prošli fazu inicijacije te nam nudi svojevrstan izlaz. No, i otud bivamo vraćeni, okrenuti, usmjereni ka meditativnom stanju svjesnosti s nadom da je ta osviještenost sada bar malo više osjetljiva na energije, a ne samo na materijalno.

   Ono čega smo svjesni možemo kontrolirati; ono čega nismo svjesni kontrolira nas. Uvijek smo robovi onoga čega nismo svjesni. Kada postanemo svjesni, oslobađamo se robovanja. Pristup ovog umjetnika ne implicira dokumentarističko konzerviranje prošlosti niti autoritativnost autorskog koncepta, štoviše, njegove fotografije ukazuju na uzaludnost da se svijet razumije prema očitom, vidljivom, utjelešenom. Nešto je drugo prevagnulo – prijedlog za samospoznaju. Kada se svjesnost uključi, nikada nema nikakvog ometanja jer ste uvijek svjesni onoga što se događa. Kada čovjek jednom otkrije suštinsko u sebi, otkrit će i bit Svijeta.

Samir Cerić Kovačević, rođen je 2. II. 1982. godine u Brtonigli. Profesionalno se bavi fotografijom dugi niz godina. Kroz fotografiju istražuje različite teme uključujući portrete, dokumentarnu fotografiju, trenutke u svakodnevnici, čovjekovu povezanost s prirodom. Njegov rad propituje granice fotografije kao dokumentarnog istraživanja i osobnog doživljaja, pri čemu se služi prirodnim svjetlom kako bi istražio „nevidljivi“ dio identiteta subjekata koje fotografira. Također radi kao službeni fotograf za brojne artističke manifestacije u domovini i u nekoliko država Europe. Svoje radove predstavio je na više samostalnih i nekoliko selektiranih, grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.