Povodom 18. Noći muzeja u Atelijeru / Galeriji Mate Turića (Mate CROate) u Vrbovcu održana je izložba Kamenih jedrenjaka sjaj. Stručni govor na otvaranju održao je doc.dr.sc. Enes Quien. Za tu prigodu skulpture su obasjane s preko 500 svijeća
Doc. dr. sc. Enes Quien
MATE TURIĆ (MATA CROATA)
NOVA SUVREMENA SIMBOLIČKA SKULPTURA
Kada dođete u kuću i atelijer još uvijek mladoga 35 – godišnjega akademskog kipara Mate Turića, umjetničkoga imena Mata Croata, odnosno u kuću, i to nemalu, svu pretvorenu u atelijer, ostanete zatečeni količinom skulptura. Od hodnika, po stubama, sobama kuće i konačno atelijeru gdje radi, rasprostrano je na stotine skulptura, da ne kažem da su nagurane i nagomilane na hrpe, zauzevši već prostor cijele kuće, da se nema kuda proći koliko ih ima. Mate kaže da je izradio do sada oko 3000 komada skulpture. Kada vidim kako to izgleda u kući/atelijeru, apsolutno mu vjerujem. To je tolika količina da se i meni, naviklom i iskusnom u promatranju brojnih izložbi s puno umjetnina poput venecijanskog bijenalea i drugih, zavrtilo u glavi. Tražio sam time-out, jer percepcija mi se zasitila, i trebao sam pauzu. U središnjem dijelu atelijera, Mate je posložio na visok, dugačak stol hrpu skulptura, natisnute jednu do druge i jedne povrh drugih, te me podsjetio na neke umjetnike koji su kompletne opuse tako izlagali u galeriji na svjetskim izložbama, poput našega, u 100-toj godini preminuloga velikog kipara i umjetnika Ivana Kožarića, a u inozemstvu, slavne umjetnike instalacija Maria Merza, Janisa Kounellisa i Michelangela Pistoletta (članova ”Arte Povere”, ”Siromašne umjetnosti”), Bečkih akcionista, Anisha Kapoora i mnogih drugih. Ne kažem naravno, da je Mate u tom rangu, ali s vremenom i dobrim menadžmentom, mogao bi biti. Kada bi izložio negdje u inozemstvu po mogućnosti, bilo bi najbolje, ovakvu instalaciju, stol prekrcan skulpturama siguran sam da bi požnjeo pozitivne kritike. Ali to je teško ostvarivo, naprosto iz razloga što je svaka kamena skulptura teška od nekoliko kilograma, do nekoliko desetaka kilograma. Promotrio sam ih pojedinačno. Ima ih organskih, figurativno prepoznatljivih, ima ih potpuno čistih oblika, onako kao da su hommage recimo Konstantinu Brancuşiju ili Hansu (Jeanu) Arpu. Većinom su dakako one izrezane, prorezane, ali koliko god bile apstrahirane i stilizirane, svaku prepoznajemo kao brod, podmornicu, jedrenjak, jedra, kakav kotač, ili, što je posebno zanimljivo, komad alata, čekić, bušilicu, svrdlo, špatulu, neobičnoga izgleda u kamenu, jer Turić sve što vidi i ima u svojoj neposrednoj okolini, izreže i obradi kao skulpturu. Isto tako, svaka njegova skulptura u sebi nosi klicu monumentalnosti, zbog snažne ekspresije koje u sebi imaju, i lako ih je zamisliti kao javne skulpture ili čak spomenike velikih dimenzija, recimo do 5 – 6 metara visine. Mate je kipar velikog talenta i upravo fanatične marljivosti, koji živi da radi skulpture, poput ovisnika je klesanja, bušenja, turpijanja, rezanja i oblikovanja kamena ručnom bušilicom i drugim sredstvima, što fascinantna količina skulptura koje je izradio bjelodano govori. Mate je već dva puta nagrađen za najboljega mladog hrvatskog umjetnika, a nagrađen je među stotinama izlagača iz cijeloga svijeta na pariškom Salon d’automne (Jesenji salon) na kojemu je izlagao tri godine zaredom, kao najbolji mladi umjetnik za svoju briljantnu skulpturu ”The Lines of Life” (”Linije života”), vertikalnu skulpturu koja stremi u nebesa, svu isprerezanu bezbrojnim linijama, s prazninom u središtu, a simbolički označava sve naše životne puteve i sudbine koje imaju bezbrojne staze. Izlagao je više od 50 puta samostalno i jedini je umjetnik u nas koji je u nepunu godinu dana izlagao čak 10 puta. Stvorio je u frenetičnom radu svoj prepoznatljivi prorezani stil. Mate ručnom brusilicom reže, pili, brusi, lomi, lijepi, urezuje, zarezuje, buši, radi intarzije staklom, ili eksperimentira i drugim aplikacijama poput purpjene i ljepila. Poznaje kamen u dušu, voli ga, osluškuje i poštuje. Osnove je stekao u Klesarskoj školi u Pućišćima na otoku Braču, najboljoj klesarskoj školi na svijetu. Radio je kao restaurator na obnovi zagrebačke katedrale, toliko voli i poznaje kamen. U dvorištu kuće i zemljišta oko kuće, Mate radi na svojim skulpturama, a pred radionicom hrpa je kamene prašine, ostataka komada i komadića kamene građe koja ostaje kao višak skinut s kamenog bloka. Nekako me namah podsjetilo da je tako nekako otprilike mogao izgledati atelijer/radionica najvećega među velikim kiparima u povijesti, Michelangela Buonarrotija. Michelangelo je tvrdio da vidi figuru ”zarobljenu” u bloku kararskoga mramora, najboljeg mramora na svijetu, u kojemu je isključivo genijalni umjetnik klesao. Njegov je zadatak osloboditi figuru iz mramornoga bloka. Zbog toga je za pretpostaviti da su se dok je klesao, manji i veći komadi mramora i mramorne prašine, gomilali na veliku hrpu. No to je samo moja asocijacija. No nije daleko od istine da i Mate Turić postupa na isti način: kleše, reže i pili komade kamene građe ne bi li ”oslobodio” skulpturu iz nje. I Mate vidi u kamenu formu koju želi stvoriti, ne radi skice, već izravno skulpturu stvara iz i, u materijalu.
Skulpture Mate Turića alias Mate Croate na rubu su figuracije i apstrakcije. Apstraktne su ali uvijek se dade prepoznati figurativni motiv. To znači da ne imitira prirodu, daleko se odmakao od mimesisa, radije stvara stiliziranim formama simboličko značenje. Naznaku. Proslavio se serijom svojih jedara, jedrenjaka, brodova i brodica te podmornica. Brodovima je čak dodavao elemente koji evociraju posolicu, sol ostalu na brodu koji uranja i izranja iz valova. Bjelina kamene građe daje svakoj njegovoj skulpturi čistoću, harmoniju i vizualnu jasnoću. Nekima se njegove skulpture mogu doimati kao dizajnirani ukrasni predmeti, ali takav bi dojam bio pogrešan. Naglašena stilizacija ne mora značiti i ne znači automatski da takve skulpture, više – manje komornoga formata, služe kao ukras. One su formom, oblicima i simboličkim značenjem puno više. Prava, istinska, iskonska, nepatvorena umjetnost. Originalna i autentična. Autorska. Odraz je i izraz kipareve zrele umjetničke osobnosti. Turićeve skulpture podliježu svim najvišim kriterijima umjetničkosti. Umjetničkost umjetnosti (l’artificitá del’arte) je izraz koji je patentirao veliki talijanski likovni kritičar, profesor moderne umjetnosti na rimskom Sveučilištu i bivši gradonačelnok Rima Julio Carlo Argan. S njime je dao oruđe kojim možemo imenovati razliku između prave umjetnosti i loše ili himbene, prijetvorne umjetnosti, one umjetnosti koja imitira, nije uvjerljiva, lažna je i podilazeća lošem ukusu masa, rječju, dizajnirana i kičasta. Bitno je naglasiti da svaka Matina skulptura u sebi nosi i posjeduje umjetničkost (l’artificitá), onu punokrvnu autentičnost kiparske umjetnosti. Ujedno, svaka je njegova skulptura, pa kada je i u seriji, uvijek svoja, različita, posebna, zasebna, originalna i neponovljiva. Matine skulpture pretežno su vertikalne, imaju taj vertikalni uzgon, vertikalni rast, tako da se katkada doimaju kao reminiscencije na totemistiku, na onaj arhetip povijesnosti koji temelje ima u iskonu čovjeka, njegovih mnogobrojnih kulturȃ i civilizacijȃ. Mnoge njegove skulpture su stilizirani vegetabilni motivi, stabla, stabljike, cvijeće, bilje, trave, krošnje, grane, listovi…i mogu biti i ne moraju biti. Ono najbitnije u ovim rekao bih, intrigantnim i zanimljivim u najmanju ruku, a ponekad i čudesnim kipovima (sada namjerno govorim o kipovima a ne skulpturama) jest da su izrađene tako da umjetnik zna što je htio izraditi, ali promatrač ne zna, barem ne uvijek. Zašto? Zato jer je svakom gledatelju, promatraču dana mogućnost tumačenja, interpretiranja, ili današnjom teorijskom terminologijom rečeno, iščitavanja svakoga komada kipa ponaosob. Pogotovo kada su mnogi Turićevi kipovi vehementno izbrazdani nebrojenom urezotinama, često u međusobno različitim smjerovima postavljenima, da mi više teško mođemo, ili ne možemo, ni naslutiti, a kamoli vidjeti što kip prikazuje. U bîti, kip je kip, skulptura je skulptura, svaka u Turićevu slučaju, odlično ugođena, temperirana, usklađena, ritmizirana, izbalansirana. I na vizualnom, i na taktilnom planu. Mate zna vrlo dobro u klesanju, rezanju i bušenju kipu/skulpturi podariti usmjerenja dinamičnim materijalnim silnicama u prostoru, a to radi tako da, svojim urođenim kiparskim instinktom i intuicijom, savršeno postavlja kontrapunktne ritmove punoga i praznog, konveksnog i konkavnog (ispupčenog i udubljenog). Ritam užljebljenih linearnih struktura u savršenoj je ravnoteži s materijom kamena i njegovih u prostoru vrlo divergentnih, silnica. One mogu biti uslojavane poput šnita jedna na drugu i vertikalno rasti ne bi li u konačnici postali kakav apstraktni toranj, kula stražara, ili naprosto arhitektonski arhetip u umjetnikovoj svijesti. Neke se skulpture barem u mojoj percepciji isto tako mogu interpretirati kao krila anđela ili nebeski (op)hod. Dakako da će umjetniku pojam žene i ženskosti biti također jedna od tema i motiv dugoga trajanja (Braudel). Neće međutim kipar Turićeva formata raditi klasične aktove. Ne, to nije njegova furka i njegov drive. On će svoju ideju žene, o ženama, o ženskosti kao principu dakako, kao i sve ostalo, prikazati kao apstraktnu vertikalnu ili katkad horizontalnu (ako je na primjer, ležeći akt), simboličnu formu. Turić je svjestan da su žene nedefinirana bića, tema koju nisu definirali ni najveći filozofi, a nisu ni mogli jer je tema duboka, mnogoslojna i višeslojna, nepodložna ikakvim definicijama. Današnje djevojke i žene pogotovo. U snažnom su agresivnom feminističkom jurišu, a mnoge govore i imaju interes samo o novcu, o zaradi. O ljubavi se ne govori, nema je više čini se kako je još bilo u ranijim generacijama naših baka i djedova pa i roditelja. Tako temu vidi inteligentni mladi kipar, i njegova je egzistencija sva u kipotvorenju. žene i ljubavi ni na vidiku. I ne treba, neće ulaziti u nepotrebni rizik koji bi mu oduzimao previše dragocjenoga vremena posvećenog isključivo kiparstvu. Njegova je prva, osnovna i prioritetna ljubav kiparstvo. Svaka forma koju Turić izvede može biti čitana višeslojno, višedimenzionalno, jer svaki mu kip može predstavljati mnogo toga, dakle onoga, što mi kao promatrači vidimo i doživljavamo, i iščitavamo na naš osobni vlastiti način. I ova nam je data činjenica opunomoćena suvremenim teorijama u znanosti o vizualnim fenomenima unutar semiologije ili semiotike, znanosti o znakovima i simbolima. Roland Barthes govori o označenom i označitelju (kao i lingvisti prije njega), i o konotativnom i denotativnom značenju što nas vodi u imenicu i atribut imenice koji si možemo slobodno tumačiti. U tom je smislu posebno važan i bitan, krucijalan tekst/knjiga velikog profesora na najstarijem Sveučilištu u povijesti, iz 13. stoljeća, u Bologni, romanopisca (”Ime ruže”, ”Foucaultovo njihalo” i ”Tajanstveni plamen kraljice Luane”), intelektualca i erudita Umberta Eca ”Otvoreno djelo” (”L’opera aperta”). Njegova knjiga na primjerima kompozitora Arnolda Schönberga, u slikarstvu enformela i u književnom djelu, začudnom romanu iz 1923. godine Jamesa Joycea ”Finneganovo bdijenje”, objašnjava kako su ta umjetnička djela podložna našim partikularnim, individualnim čitanjima, iščitavanjima, jer nemaju jednoznačna značenja, već su krajnje nedefinirana. Svatko za sebe može doživjeti, shvatiti i protumčiti si Schönbergovu glazbenu kompoziciju, svatko za sebe na isti način će postupiti pred slikama enformela, na primjer slikama Wolsa, Alberta Burrija, Antoni Tápiesa ili kod nas Ive Gattina, i svatko će ponaosob doživljavati roman svijesti ”Finneganovo bdijenje” (”Finnegan’s wake”) velikog irskog modernog pisca Jamesa Joiycea. To mislim i vidim kao teorijsku okosnicu i za kiparstvo Mate Croate. Skulpture su mu toliko dinamične, višeslojne, nepodložne jednoj ili nekoliko definicija, osim da su apstraktne na rubu figurativnog, da ih doista prepuštamo doživljavanju, tumačenju, odnosno iščitavanju svakoga individualno. I doista, vjerujem da bi svaku Matinu skulpturu svatko vidio, doživio i protumačio si je na svoj način. Nesporna je činjenica da su skulpture Mate Turića uzbudljive u smislu dinamizacije percepcije, aktivnoga psihološkog djelovanja, otvaranja znatiželje za odgonetavanjem značenja, a plijene apsolutno svu pažnju maestralnom izvedbom, već pomalo rutiniranim rukopisom u baratanjem tehničkim pomagalima i alatima za izrađivanje skulptura. Tu su vješto izvedene i vaze s maslinama, i masline. Masline su civilizacijski arhetip Mediterana i antičke kulture (Atena je ponudila maslinu Grcima i dobila svoj grad/polis), te planine i valovi kao pejzažne, prirodne monumentalne i fascinantne pojave, pa čak i vjetar je tu okamenjen, ples zaustavljen u koraku, val u uzdizanju. Nađe se u golemom opusu kipara Mate Turića dakako i životinja. Ribe su mnogobrojne, stilizirane razne, škarpine, orade, brancini, zubaci, lubini, plemeniti kovači, plave ribe skuše, srdele, grdobine..jedino ne vidjeh morske pse i sabljarke na primjer, ili su tu tu negdje ali ih ne prepoznah. Tu ima i bivola i kakve još životinje formom zanimljive za oblikovanje, slon, nosorog, lav, zebra, antilopa, majmun, žirafa. Kada Mate ugleda njemu zanimljivu prirodnu formu, nema šanse da se ne primi alata i ne pretvori je u kiparsku formu, u kip, interpretiran i izveden na samo njemu stilski svojstven način.
Govorilo se o jedrima našega uvaženog pokojnog akademika i profesora, voditelja svoje kiparske klase na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu Šime Vulasa. Nemaju ama baš nikakve veze Vulasova jedra i Turićeva jedra i jedrenjaci. Samo im je motiv zajednički. Vulas je bio rodom s Drvenika, odrastao je uz ribarske barke i brodice na jedra te ih kasnije u kiparskoj karijeri uzradio na stotine. Njegova su jedra apstraktne složenice u kojima adira oblik na oblik i na taj način slaže jedro u vertikalnom uzgonu uvis. Turića fasciniraju jedra kao trokutasti ili kakav drugi oblik i prenosi ga u svoj medij skulpturi na svoj potpuno drugačiji način. Jedra su inspirirala mnoge slikare i kipare, ništa novo i ništa neobično. Hoću reći, stalno se mladim umjetnicima, i ovdje mladome kiparu, pokušava imputirati nekakav eklekticizam ili utjecaj nekog umjetnika. Utjecaja naravno, uvijek ima, ali u Turićevom slučaju garantiram da sve proizlazi iz njegove mašte, njegove imaginacije, i sve što može poslužiti kao dobra i zanimljiva forma, on se lati alata (koje gotovo da i ispušta iz ruku) i izrezbari skulpturu.
I nešto važno za kraj. Naprosto mi je neshvatljivo i nevjerojatno da kipar takvoga formata i kvalitete kakav je Mate Turić, nakon završetka Akademije biva odbijen za članstvo u HDLU (Hrvatskog društva likovnih umjetnosti), iako su ga sada nakon par godina primili. Stalno ga odbijaju na svim društvenim aspektima povezanih sa Ministarstvom kulture Republike Hrvatske i sa umjetničkim institucijama koje surađuju sa Ministarstvom kulture Republike Hrvatske. A apsolutno ima sve uvjete, a glavni je uvjet akademska diploma i kvaliteta. Zašto je to tako, ne znam. Jeli zato što je otac rođenog Zagrebčanina rodom iz Imotskog, a majka iz Livna, i što je diplomirao kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, a ne u Zagrebu? Ma nije valjda?! Moguće je s obzirom na upravu umjetničkih institucija koje surađuje sa Ministarstvima kulture, kliku moćnika koji kao interesna skupina rade što hoće. Umjetnik čim diplomira na Akademiji automatski bi trebao biti primljen u krovnu cehovsku udrugu, a Matu Turića je obio čak i ULUPUH i to nakon 30 samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, koji je još jedna institucija koja je povezana sa Ministarstvom kulture. Može se samo izbaciti ako ne plaća članarinu. Tako je barem nekada bilo. Sjećam se epizode kada je jedan od silnika i moćnika iz vodstva HDLU-a odbio molbu i nije primio u članstvo mladu diplomiranu kiparicu, moju izvrsnu studenticu, jer su bili u ljubavnom odnosu, ona ga je ostavila, pa joj se osvetio tako da je ne primi u HDLU. Nešto sličnoi dogodilo se i mojemu nećaku koji je diplomirao slikartsvo na splitskoj Akademiji. Nije prošao niti ikad ušao u zagrebački HDLU. Zašto ovo uopće spominjem? Zato jer je članstvo u HDLU-u važno i potrebno umjetnicima da mogu izlagati u galerijama koje se boduju za HZSU (Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika), a kipari da se mogu javljati osim na izložbe, i na natječaje, jer ako nisu članovi HDLU-a ne mogu se javljati na natječaje. A kipari žive za i od natječaja. Na taj način, mafijaški monopolistički klan koji vodi likovnu struku izravno šteti i egzistencijalno ugrožava mlade umjetnike. U ovom slučaju sjajnoga, vrijednog, iznimno kvalitetnog, a k tome skromnog i dobrog čovjeka i kipara Mate Turića. Prejaka im je konkurencija, kiparima na vlasti mislim. Turić ne može konkurirati primjerice, za Triennale kiparstva koje se tradicionalno održava u Gliptoteci HAZU u Zagrebu, a najprestižnija je skupna kiparska izložba u državi. Mate zato sam uz pomoć prijatelja organizira svoje izložbe i to rekao bih intenzivno, a k tome izlaže u Parizu rekosmo, na Jesenskom salonu gdje je i nagrađen velikom svjetskom nagradom ADAGP-a u najtežem umjetničkom materijalu kamenu. Kolika je stvarna podrška ovom umjetniku, goviri i podatak da niti jedan jedini grad u Hrvatskoj nema njegovu javnu skulpturu, pa čak ni njegov vlastiti Grad, a o jadnim i tužnim finaciskim podrškama koje dobiva da i ne govorim. Zbog ovog umjetnika osnivane su komisije da mu zabrane postavljanje javnog spomenika, a u komisiji su bili ljudi koji žive od kulture.
Matu Turića su za vrijeme studiranja željeli srušiti vrhovni ljudi akademije, samo zato jer je previše radio. Uz sve ove reference i rezultate koje je postigao upravo je nedavno odbijen za članstvo u HZSU (Hrvatsku zajednicu samostalnih umjetnika), pod obrazloženjem ,,stručnog povjerenstva“ da udovoljava kriterije da bude primljen, ali da ga neće primiti, jer nije donio zamjetan doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti. Odbili su ga visokopozicionirani članovi i nadređeni iz društva HDLU-a, na čelu sa vrhovnim ljudima iz Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Za mnoge ne bismo čuli da nije funkcija i namještenih pozicija, a za Matu Turića smo itekako čuli unatoč svim ovim i brojnim drugim sabotažama. Koliko god se oni trudili da ga sakriju, diskriminiraju, otklone, nisu uspjeli, jer orginalnost, kvaliteta i veličina njegovog rada nadilazi sve njihove diskiminirajuće prepreke. Mate Turić nikada nije dobio niti jednu umjetničku nagradu povezanu sa Ministarstvom kulture Republike Hrvatske, kao što nikad nije dobio nagradu od institucija i udruga koje surađuju sa Ministarstvom kulture Republike Hrvatske. Ovo nije problem Mate Turića, već je problem čitavog društva i nadolazećih generacija, jer umjesto da ovaj umjetnik ostavlja velika kiparska djela i podaruje svoje znanje narodu i svim nadolazećim generacijama, to mu upravo ne dozvoljavaju oni koji žive i koji se finaciraju od naroda i poreznih obveznika, radeći protiv tog istog naroda i Republike Hrvatske.
Nazočnima su se još obratili: Tomislav Okroša, saborski zastupnik; Julija Jurić, Stjepan Franić, predsjednik Livanjske zajednice u Zagrebu; Matija Copak, načelnik Općine Farkaševac; Ljubica Ambrušec, načelnica Općine Gradec; Ninoslav Vranješ, koji je izložbu otvorio te Mate Turić s pozdravnim i zahvalnim govorom
Sudjelovali su još: Brigita Vitez, predsjednica likovne udruge Kula Kneginec; Divna Šimatović, ravnateljica Osnovne škole Vladimir Nazor u Križevcim; Igor Brkić; Ivica Petraš; Nada Far; novinarka Maja Petak i Dragan Vicković (Prigorski.hr); Martina Dubravec (Foto Uno); Slavko Povrlišek, predsjednik Vatrogasne zajednice Zagrebačke županije; Damir Fašaić, iz Upravnog odjela za gospodarstvo i fondove Europske unije; Tomislav Grežina, predsjednik hrvačkog kluba Pik Vrbovec; Ivana i Zoran Svilić (Stolarija Svilić); Slobodan Matić (Spes); Ante Pavić (Kamen Pavić restauracije); Sanja i Davor Glogoški (Glogoški print); Štef i Božica Šmar (OPG Šmar), (OPG Benc); Tomislav Pavić (Građevinski materijal Pavić); Branka Galešić (Ljekarna Galešić); Darko Pavić (Građevinski materijal Pavić); Karlo Sever (Metalac Sever); Filip Jendriš (Transporti Jendriš); Petra Rundek; Dean Dokić; Petar Blažević; Nada Far; Davorka Kleflin; Ljiljana Lipovac; Mario Klepec (Bravarija Klepec)…
Organizirana je humanitarna tombola za Afriku, a nagrada doitniku bio je jedrenjak autora Mate CROate.
%20–%20NOVA%20SUVREMENA%20SIMBOLIČKA%20SKULPTURA){kind=link}