Francisco Tomsich je majstor iluzija. On nam nudi opsjenarsku raskoš više medijskih ponuda. Tu su objekti, instalacije, slikarski radovi, zvuk, video-projekcije, široki raspon zanimljivih detalja
Eugen Borkovsky
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana predstavlja,
subota / sabato, 22. X. 2022., u 19.00 h
Francisco Tomsich
GAZA
samostalni izložbeni projekt
Kustos: Eugen Borkovsky
otvorenje / apertura: subota / sabato, 22. X. 2022., u 19.00 h
Komentar o izložbenom projektu:
Francisco Tomsich: GAZA
PROSTOR PROPITIVANJA
„…Umjetničko djelo danas ne prosuđujemo u odnosu na usklađenost s kulturnom tradicijom, već s obzirom na njegov odnos prema izvankulturalnoj realnosti…“, Boris Groys
Francisco Tomsich intervenira, namjerno preuređuje realnost kroz oblikovanje prostora slučajnim i ciljanim stvarima/predmetima. Od nađenog, odbačenog, on formira začudnu stvarnost i nudi ju nama u Bijeloj kocki svetog galerijskog prostora. Mi se u toj novoj realnosti moramo pokušati snaći i prepustiti, možda uspjeti opustiti iskustvom viđenog, uvjetno prihvatljivog, kako bi mogli percipirati ponudu. Formirajući multimedijalnu, ambijentalnu instalaciju, autor se svojski trudi uvesti nas u svoj svijet. To je legitimno da umjetnik nudi, a promatrač bira. Tako on ima potpuno pravo oblikovati svojim načinima, a mi imamo pravo prihvatiti, poštovati ili odbiti njegovu ponudu. U ovom projektu, ovo bi bile smjernice i za autora i za promatrača. Dozvoljava se sloboda činjenja i sloboda prihvaćanja dok god se ne pojavi agresija. Međutim, nje ovdje nema.
Autor nudi mjesto za doživljaj, a tek sekundarno iščitavanje prepoznatljivih oblika. Ritam postava postignut je mnogim sredstvima: stupovima, konstrukcijama, preprekama, raspršivanjem i preklapanjem detalja te projekcijama. Konglomerate oblika umjetnik niže na način koji je blizak instinktivnom. Te intervencije uvijek su u dosluhu s idejom inicijacije koja u rezultatu funkcionira kao upozorenje. Postignuta energija prostora može izazvati nelagodu, jer će ponekom promatraču poremetiti ustaljeno. Uz to, za nas, dresirane i mislima lijene Europljane, prepoznavanje nesvakidašnjih oblika izaziva otpor. Ali, pažnjom promatrača ne-mjesto može postati mjesto.
Ideja prostora podrazumijeva neki volumen. U likovnosti ga predstavljaju djela kiparstva i arhitekture. Slikarstvo ili fotografija ga postižu iluzijom perspektive. Prostor je tvarnost u kojoj živimo i u kojoj se krećemo. Doživljavamo ga kroz tri dimenzije: širinu, dužinu i visinu, ali i kroz nizanje doživljenih trenutaka u određenom trajanju, zbog čega možemo dodati i vrijeme kao četvrtu dimenziju prostora. Albert Einstein uvodi u fizici prostor-vrijeme kao jedan, nedjeljiv pojam. Vrijeme je dimenzija koja prenosi fizičko gibanje u postojanje. Stvari / bića / predmeti izloženi su prostoru vremena.
Francisco je majstor iluzija. On nam nudi opsjenarsku raskoš više medijskih ponuda. Tu su objekti, instalacije, slikarski radovi, zvuk, video-projekcije, široki raspon zanimljivih detalja. Slučajni predmeti ujedinjeni u konstrukcije te bistre ili zamućene projekcije domišljeno se preklapaju. Sve je ovdje razborito iako površnom promatraču može djelovati stihijski. Ali, upravo pojam stihije odgonetava ideju tijeka, mijene koje se kontinuirano događaju u vremenu i prostoru. Ovdje uvodimo ideju fraktalnog svijeta koji još ne razumijemo. Nismo uspjeli pojmiti niti atomske formacije koje nas sačinjavaju kao skup djelića, a ne čvrstu masu, a kamoli ideju stalnog titranja, postojanje energija na nivou fraktala, bozona, struna. Čini se da smo i sami skup (sviješću?) ujedinjenih djelića energije. Kao da nam bistvo određuje moć samosvijesti, poticanje na individualnost. Kao da nam ta svijest ne da rasplinuti se prije vremena. Jer, energetski skupljena masa koju zovemo „ja“ očito nije dorasla vječnoj trajnosti univerzuma.
Francisco Tomsich gradi prostor izbjegavajući konvencije. Iako projekt ima elemenata naracije koje nameću materijali koje koristi, a koje prepoznajemo kao dio osobne povijesti, umjetnik sve plasira na način problematiziranja. On preuređuje prostor instinktivno ga pokušavajući oplemeniti energetski. Neuobičajenost prostorne instalacije pokazuje se kao moguće doživljajno pa time i energetsko čistilište. Ovdje je i vrijednost ovog projekta najočitija: nema nametanja, ima upozorenja. Nema agresije, ali ima uprizorenja. Iako grubi, jeftini, djelomično obrađeni, zaflekani i parani, rjeđe rezani elementi u prvi mah djeluju nametljivo, pažljivijem promatraču ponuđen je teritorij za samopropitivanje. Kao da nas je umjetnik okružio zrcalima u kojima se ogledamo takvi kakvi jesmo: sami, goli, sa svim svojim prošlostima i nadama za budućnost.
Nažalost, Plavi planet postaje područje zabranjeno za osobni doživljaj, na koji smo imali pravo svojim senzibilitetima, afinitetima, željama i potrebama. Danas svjedočimo razvoju diktatura, oduzimanju sloboda, medijskoj uniformizaciji, administrativnom i tehnološkom kontroliranju, režiranju mišljenja, a sve pod krinkom zlorabljenih pojmova demokracije i globalizacije. Kao što smo zagadili prirodu, tako smo zagadili i međusobnu komunikaciju. Režirane pojave kao kontrolne kamere na svakom mjestu „za našu sigurnost“, zdravstveni „nevidljivi neprijatelj“ ili iskonstruirani rat koji će donijeti tzv. demokraciju na neko područje ipak uspijevamo prozreti. Kao u vrijeme križarskih ratova ili vremena fašizma, uvođenja demokracije od moćnika, opravdanja za krvoprolića više se ne daju prikriti. Uvijek se na kraju otkrije interes, a ne nikakvo forsiranje pravde ili slična medijska opravdavanja.
Rad Francesca Tomsicha smjera na dekonstrukciju uniformiranih koncepcija stvarnosti. Svijet nije objektivno stvaran. Stvarnost je subjektivno determinirana, a potraga za spoznajom usmjerena je na stalne činove reinterpretacije. Umjetnik plasira postavku da ljudski um treba smatrati aktivnim, kreativnim entitetom. Potrebno je brisati stari pojam – „promatrač”, a na njegovo mjesto postaviti novi – „sudionik”. Iskustvo promatrača bitna je činjenica pri percepciji sustava. Autor nas podsjeća da su razumijevanje i spoznaja uvijek provizorni procesi koji zahtijevaju stalno razmatranje bez svršetka. Ideja o prolaznosti i promjenjivosti svega i činjenica artističkog artefakta tu i sad, percipiranje radova postavlja na područje evokacije energija. Pomirenje nalaze u činjenici da je materija samo jedan vid energije. Nesigurnost oblika pretvorena je u krhku vizualizaciju trenutka.
Projekt nudi ideju aktivizma jer autor nudi i traži komunikaciju. Promatrač se mora sam odlučiti što doživljava boraveći u ponuđenom ambijentu. Doživljava li predmet(e) ili događaj. Autor se oslanja na naš senzibilitet i uvodi nas u poziciju aktivnog promatrača. Obznanjujući javno svoja vizualno, sociološki određena i filozofski usmjerena propitivanja, materijalizirajući sve nabrojene premise, nudi nam sebe kao mogućeg provokatora, ali iskrenog svjedoka vremena u kojemu, zajedno s njime, i mi živimo.
Moramo shvatiti da je umjetnost živa stvar. Svako izlaženje pred publiku javni je čin. Naravno, impresije promatrača ne moraju se podudarati. Očita je uložena energija koja rezultira natprosječnim promišljanjem. Zahvalni smo umjetniku na iskrenosti, konkretnosti i znalačkom oblikovanju ideja i artefakata u ovaj izuzetan projekt.
Biografija autora:
Francisco Tomsich, rođen je 19. VI. 1981. godine u Nueva Helvecia, Urugvaj. 2012. godine diplomirao Suvremenu filologiju na univerzitetu u Montevideu, Urugvaj. Uz to, educirao se na više studija i tečajeva glazbe, filozofije, lingvistike, povijesti umjetnosti i likovne prakse. Od 1990. do 1998. usavršavao se u ateljeru Francisco Siniscalchi, Nueva Helvecia, Uruguay. Aktivan je na više područja kreativnosti: likovnost/multimedija, literatura, organizacija događanja, pedagoški rad. Pokretač i koordinator je nekoliko multidisciplinarnih događanja i upoznavanja, suradnje umjetnika Južne Amerike i Europe. Samostalno i kolektivno izlagao, te učestvovao u mnogim projektima, mnogo puta: Izola, Lendava, Ljubljana, Velenje, (SLO); Porto Alegre, (BR); Skopje, (NMK); Montevideo, Uruguay (UY); Nancy, (F); Berlin, Hamburg, (D); Porto, (P); Palermo, (I); itd. Posebno treba izdvojiti: 7. bijenale MERCOSUR, 2009. i 1. bijenale Montevideo, 2012. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja u domovini i inozemstvu. Ima bogatu bibliografiju. Živi u Izoli.
