Ja sam od onih koji se probijaju sami, ali zato ponosne glave
„Ja sam od onih koji se probijaju sami, teže, sporije i uz klipove pod nogama, ali zato ponosno uzdignute glave, sa zadovoljstvom, zahvalnošću i srećom zbog svega što i kakva jesam i što imam“, k’o iz topa je ispalila radijska novinarka i voditeljica na radio postaji Kaj, Karmen Špiranec. Glas Karmen Špiranec plijeni pozornost jer je seksipilan baš kao i sama Karmen Špiranec. A taj seksipil koji joj je urođen nikada nije vulgaran ili nametljiv. Ne može se zamisliti nedjeljna emisija na radio Kaj-u bez Karmen Špiranec koja već više od 20 godina traje u radijskom eteru. Za Male ženske razgovore ova rođena Varaždinka progovorila je o svojim putovanjima po svijetu budući da je poznata kao svjetska putnica, kazala je koju riječ o stanju u novinarstvu, o svoje troje već poodrasle djece, svojim hobijima i svemu onome što je u njezinu šaroliku životu – veseli. Zavirite u šaroliki svijet ove atraktivne crnke koja suvereno vlada podijem dok vodi koncerte ili događanja bilo koje vrste jednako kao što drži četiri ugla svoje kuće i priprema azijsku hranu, ali i štrukle i gibanice iz svojeg Vidovca, malog mjesta pored Varaždina u kojem živi, ali sanja i mašta da starost provede daleko od Vidovca. Ako ćete pažljivo čitati Male ženske razgovore saznat ćete i to gdje planira Karmen Špiranec proživjeti starost? Pa, uputite se hrabro na ovo putovanje…
Gordana Igrec
Živite u malom mjestu pored Varaždina. Kako je živeti u Vidovcu?
Sviđa mi se slogan moje općine „Vidovec – tu želim živjeti“ i čini mi se da vrlo solidno progovara o osjećaju povezanosti mještana s našim krajem, premda – ja osobno – tu svoju „lokaciju“ ne propitkujem. Nekako to, kao i sve drugo u životu, kvalitetno prihvaćam, a i općenito vrlo lako se prilagođavam svim okolnostima. Naime, blizina Varaždina, koji je na svega 7-8 km od moga doma, sve naše potrebe za kulturnim, administrativnim, sportskim, društvenim i svim drugim sadržajima čini i više nego dostupnima. Mislim da me Vidovec značajno ne određuje, osim u nekom pozitivnom smislu. Mislim da nemam nikakav kompleks koji ponekad imaju ljudi što dolaze iz manjih sredina. Premda su se vremena značajno promijenila te je pomalo otuđenost zavladala ne samo u većim nego i manjim sredinama, još uvijek postoji određena razina povezanosti i solidarnosti u mjestima poput Vidovca. Nije to do one mjere kako bih ja voljela i kako je nekada bilo, ali nisu još posve zaboravljene te ljudske i društvene vrijednosti. Moja djeca ponekad izražavaju neku vrstu želje i nastojanja da svoje „mjesto pod suncem“ pronađu izvan Vidovca. Tada ih najčešće pitam što drugdje ima, a ovdje ne?! Najčešće i nemaju jasan odgovor. Zaključno, ovdje sam jer mi je ugodno i praktično, a onako najiskrenije… voljela bi starost dočekati daleko od Vidovca. U tim razmišljanjima nevjerojatno me privlači zamisao da to bude negdje na prostoru jugoistočne Azije.
Novinarka i voditeljica ste na radio Kaj-u. Što Vama znači novinarstvo?
Novinarstvo je za mene, a nije klišej, jedna vrlo plemenita i vrijedna profesija. Je li se u današnje vrijeme, posebice na našim prostorima, značajno odmakla od takve kvalifikacije – procijenite sami. Zadovoljna sam i sretna što radim upravo na Radiju Kaj. Naš primarni cilj je pružiti kvalitetnu, kratku, jasnu, važnu i potrebnu informaciju svojim slušateljima. Nastojimo zadržati neku pozitivnu notu, biti afirmativni, a nikako senzacionalistički. Mislim da je upravo potreba za senzacionalizmom, pod svaku cijenu, narušila kvalitetu i vrijednost novinarskog posla. Budući da sam, sa studija prava, posve slučajno uplovila u novinarske vode, veliku zahvalnost dugujem ljudima koji su me mentorirali i usmjeravali te podučavali novinarskom poslu. Kronološki, zahvalna sam doajenima ivanečkog novinarstva od Franje Hrga, preko Ivana Kneževića do Ljiljane Risek. Od njih sam učila svojevremeno na Radio Ivancu. Prelaskom na Radio Kaj, učila sam od dugogodišnje glavne urednice Biserke Jakšić i direktora Drage Gradečaka. Iskreno im hvala na podukama, usmjeravanju i otkrivanju malih sitnih tajni ovoga posla.
Kako pak se snalazite u voditeljskim vodama? (koje ste sve manifestacije vodili)
Bilo bi mi jednostavnije reći, što nisam vodila. Što se tiče voditeljstva, prvo bi se zadržala na radijskim projektima. Drago mi je što je Radio Kaj uvijek nekako korak ispred ostalih medija te je oduvijek težio i teži emisijama i projektima koje nas neposredno povezuju s našim slušateljima i partnerima. Tako mi je u mom 25-godišnjem stažu na Kaj-u povjereno voditeljstvo na projektima poput Ljeta u toplicama (projekt kojim smo promovirali topličke turističke adute s područja Međimurske, Krapinsko-zagorske i Varaždinske županije, birali najljepše kupačice, ugostili najpopularnije glazbenike, priređivali zabavne igre za posjetitelje) te Mikrofon u loncu (kojim smo obišli najeminentnije restorane i hotele na području sjeverozapadne Hrvatske, ugostili brojna poznata imena iz svijeta glume, politike, sporta, kulture). Kako sam poprilično „doma“ u području turizma, danas sam posebno ponosna na naš učinak u promociji turističke ponude središnje Hrvatske. To ostvarujemo putem emisija uživo, „Turizam bez granica“. Nekada su to bile emisije „Ispod suncobrana“i sl. Osim uz ove projekte, danas se moje ime, možda u najvećoj mjeri, veže uz emisiju tamburaške glazbe „Pjesma i tambura“ s kojom imamo i dodatne, velike planove.
Što se tiče manifestacija, bilo je tu i koncerata u Lisinskom, sportskih priredbi, komemoracija, političkih skupova, svečanih sjednica, izbora za Miss, modnih revija, godišnjica uspješnih poduzeća, promocija studenata. Mnogi od projekata, koje sam imala čast voditi, su projekti Radija Kaj. Tako sam imala priliku upoznati publiku širom Hrvatske.
Također, neizmjerno sam ponosna i zahvalna što mnogi prepoznaju te cijene moj način rada. Vrlo često dobivam ponude i rado prihvaćam angažmane organizatora manifestacija na području Varaždinske, Međimurske i Krapinsko- zagorske županije. Puno je tu angažmana realiziranih u partnerstvu sa županijama, gradovima, općinama, KUD-ovima, kompanijama i slično.
S obzirom da je za javni nastup važan i vizualni dio „paketa“, osjećam potrebu zahvaliti mojoj šminkerici Mireli Magdić, frizerkama Frizerskih salona Kult i Sensa, a nadasve mojoj dragoj suradnici, danas i prijateljici, Snježani Radev čije ime stoji iza prepoznatljivog i cijenjenog branda „Brokat design“. Zbog nje nemam glavobolju i problem što obući. Njene haljine uvijek su i iznova prava i neponovljiva čarolija.
Koliko dugo već trajete u novinarstvu?
Čini mi se da je to sada već poprilično pristojno. Punih 28 godina. Radila sam šest mjeseci na jednom malom privatnom radiju (Radio BB), dvije godine na Radio Ivancu i 25 godina na Radiju Kaj. Surađivala sam, svojevremeno, i sa lokalnim novinama i televizijom.
Osim novinarstva u eteru da li biste se mogli baviti i nekim drugim novinarstvom? Primjerice u tiskanim medijima?
Budući da vrlo rado prihvaćam izazove i da sam prilagodljiva (što sam već spomenula), vjerojatno bi se mogla snaći u svakom mediju. Možda pomalo neskromno, no smatram da je ono po čemu se izdvajam, u odnosu na većinu kolegica, moj glas. Tako da je moj prostor primarno u eteru. Davno mi je pružena prilika i na HRT-u. No, ljubav prema radiju, i prostoru koji mi on pruža, prevagnula je upravo u korist radijske priče. Tiskani mediji su mi najmanje privlačni, iskreno.
Ili, što to ima eter, a nemaju niti televizija niti tiskani mediji?
Neću reći da mi je televizija i sada nezanimljiva, ali ne sviđaju mi se prisutni trendovi. Evidentno je stalno natjecanje za novim, ne nužno i kvalitetnijim, „licima“. Takvu „utakmicu“ ja ne bi željela „igrati“ i kako volim reći – to nije moj level. Radio, za razliku od toga, ima dušu, traje, daje prostor i nekako gradi čvršće i kvalitetnije veze sa svojom publikom. Postoji to nekakvo uzajamno povjerenje i podržavanje. Nevjerojatno lijep je osjećaj kada provjereno znaš da si nekome uljepšao i obogatio dan ili pomogao. To, po meni, može samo radio!
Jesu li se standardi u novinarstvu snizili i srozali?
Mislim da sam na to pitanje već pomalo odgovorila. Jesu, uvjerljivo.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Nekad se pitam: Što je to moje slobodno vrijeme? S obzirom na višak energije i koliko se okupiram različitim sadržajima, slobodnog vremena imam vrlo malo. Dakle, vrijeme kada nisam na poslu, provodim na fakultetu ili s obitelji ili s malobrojnim prijateljima. Kako su mi djeca (a imam ih troje) sada već poprilično poodrasla, ponovno sam se uhvatila studiranja pa ću uskoro nanovo diplomirati. Jako volim čitati, ponekad pogledati neki dobar film (horror, povijesni, dokumentarac, triller i sl.). obožavam kućanske poslove (to mi je ispušni ventil), jako volim kuhati i peći kolače za moje najmilije. Dobar dio slobodnog vremena provodim i u pripremi budućih putovanja i to mi je izrazito velika strast. Onu pravu dokolicu predstavljaju mi putovanja!
Volite li čitati i što najviše?
Onako za gušt i razbibrigu volim, i po nekoliko puta, pročitati poznate klasike, a posebno djela napisana perom ruskih autora. Volim knjige iz područja povijesti, psihologije, turizma kao i biografske publikacije te, naravno, putopise.
Do kojih vrijednosti držite u životu?
Do poštenja, časti, rada, marljivosti, znanja, dosljednosti i iskrenosti… uh, mogla bi nabrajati te, pomalo staromodne, stvari…
Poznati ste kao „svjetski putnik“. Koje ste sve zemlje posjetili?
Ima toga, Bogu hvala. Za početak, posjetila sam veliku većinu europskih zemalja. Kada je riječ o nešto udaljenijim ili dalekim destinacijama posjetila sam i Tunis, Egipat, Zanzibar, Cipar, Tursku, SAD, Kubu, Dominikansku Republiku, Urugvaj, Argentinu, Čile, Peru, Katar, Tajland, Kambodžu, Laos, Vijetnam, Šri Lanku, Bali, Singapur, Maleziju… u ovom trenutku, možda sam i neku destinaciju smetnula s uma..
Što Vam znače putovanja?
Beskrajno mnogo. To je moje oblik regeneracije i vrhunski način za punjenje baterija. Kako obožavam izazove i pomicati vlastite granice, za mene su putovanja učenje kroz iskustvo, nadogradnja stečenog znanja, prilika za učenje jezika i veliki ulog u samoga sebe. Naime, već 10 godina putujem samostalno. Dakle, sama organiziram kompletno putovanje. U tom cilju treba mnogo proučavati. To podrazumijeva čitanje svih dostupnih i mogućih publikacija, putopisa, pregledavanje brojnih video-uradaka. Sve to kasnije bude od velike pomoći posebice ako želite izbjeći neke“ turističke zamke“ i doživjeti ono najbolje što destinacija nudi. Istodobno, to znanje ostaje za cijeli život jer je daleko kvalitetnije i dublje urezano u pamćenje u odnosu na niz informacija koje će vam ispričati vodič. Vjerujem da bi mnogo toga brzo ishlapilo da sam samo usput nešto čula ili površno razgledala. Kada se pripremite na ovakav zahtjevniji način sam dolazak na destinaciju bude manje šokantan ili, ne daj Bože, razočaravajući. Da bi doživljaj bio u skladu s motivima putovanja, očekivanja moraju biti i prilično realna, a tako bude samo sa jasnijom slikom i spoznajom.
Gdje planirate još otputovati, a niste bili?
Svugdje gdje nisam bila, a sve bi, barem još jednom, ponovila. Jednom prilikom (bilo je to u vrijeme intenzivnih ratnih zbivanja u Siriji) pitao me sin: Mama, ima li neka država i/ili mjesto gdje ne bi nikad otputovala? Odgovorila sam: nema. On: Zar i u Siriju i Afganistan (misleći na pitanje sigurnosti)? Rekla sam: Čak i tamo, čak i sad.
Da, nekada sam maštala o tome da budem ratna reporterka… to nisam rekla, a s tom činjenicom odgovor ne čudi.
Inače, visoko na listi prioriteta mi je posjet Uskršnjim otocima i Indiji te neka od safari destinacija u Africi… ma svašta još. Prije toga, a spletom raznoraznih okolnosti, za 10-ak dana očekuje me ponovni posjet New Yorku te kratki odmor na Arubi. Najčešće putujem s djecom, a ponekad i s prijateljicama. Sada me očekuje i nešto veći izazov. Devet prijateljica i ja, kupile smo avio karte, rezervirale smještaj pa ću ih malo provesti ovim destinacijama budući da NY jako dobro poznajem. Bit će to jedno pravo i opušteno žensko putovanje.
Što donosite iz zemalja koje posjećujete u vlastiti dom?
Uz začine, specifične i tipične prehrambene artikle ili neko zanimljivo piće, suveniri su neizostavni. Moj dom sada je svojevrsni svijet u malom. Ima tu suvenira ukrasne i uporabne vrijednosti. Mnoštvo raznih figurica, slika, neizostavnih magneta, nakita, odjeće… ma svega pomalo. Uvijek nastojim ponijeti suvenir koji je specifičan za kulturu i dočarava način života stanovnika zemlje koju sam posjetila.
Gdje biste voljeli živjeti da ne stanujete u Vidovcu?
Definitivno, na Baliju ili Šri Lanci ili pak u Vijetnamu… to si i priželjkujem u tamo nekoj poodmakloj dobi. Voljela bi zadnje godine provesti tamo negdje daleko, to je moja velika intimna želja.
Volite li kuhati? Koja su Vam jela najdraža?
Obožavam kuhati, što sam već spomenula. Volim isprobavati nove stvari, okuse i namirnice. Iznad svih, volim azijsku kuhinju. Volim začinjenu, ljutu i raznoliku hranu, a oni su tom području nenadmašni, vrlo maštoviti te pravi majstori. Često puta pokušavam imitirati neko upečatljivo jelo s putovanja. Također, kuham i tradicionalnu domaću hranu. Vješta sam i sa štruklima, gibanicama pa i vremenski i tehnikom zahtjevnijim jelima i zalogajima.
Vaši profesionalni i privatni planovi za bližu budućnost?
Ne volim puno planirati. Ja sam poprilično spontana, ali i racionalna osoba. Izrazito sam prilagodljiva te jako brzo učim pa bi se mogla okušati u nizu izazova. Konkretnih planova nemam, a i kad bih ih imala zadržala bi to za sebe. Generalno, trenutno sam jako zadovoljna s onim što radim te s uvjetima koje imam na Radiju Kaj.
Profesionalno – smatram kako je moj prostor dominantno vezan uz poslove vezane uz komunikaciju, organizaciju ili pak putovanja.
Privatno – smatram se realiziranom u svim područjima koja su mi važna. Neizmjerno sam ponosna na moju ulogu majke troje djece te samostalnost i neovisnost u tome. Imam divan krug ljudi kojeg čine prijatelji, suradnici, kolege i obitelj. U partnerskim odnosima malo mi zapinje. Vjerojatno sam, s godinama i iskustvom, postala manje prilagodljiva, a i moj nazovimo alfa karakter tu mi nije od velike pomoći. Ne žalim se, ja sam od onih koji se probijaju sami, teže, sporije i uz „klipove pod nogama“, ali zato ponosno uzdignute glave, sa zadovoljstvom, zahvalnošću i srećom zbog svega što i kakva jesam i što imam.
