Kreativnost i igra su putovanja u nepoznato. Pomiriti doživljeno i senzibilno reagirati oblikom može samo umjetnik
Eugen Borkovsky
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana predstavlja:
subota / sabato, 1. X. 2022., u 19.00 h
Mariana Ban
PERNATA KONSTELACIJA
samostalna izložba / mostra personale
Kustos: Eugen Borkovsky
otvorenje / apertura: subota / sabato, 1. X. 2022., u 19.00 h
Ivna Bruck: IZMEĐU HTIJENJA I SNOVIĐENJA
Karakteristike bogate produkcije Ivne Bruck su vizualizacije doživljaja bez oslonca na prepoznatljive oblike. U ponuđenom asortimanu prevladava intenzivno činjenje koje nudi širok repertoar izvedbi. Neki radovi obiluju kolorom, a najčešće nalazimo liniju kao odrednicu. Ova izabrana i podastrta, plemenita, ali raznorodna kolekcija poigrava se promatračevom percepcijom na planu vizualnog i smislenog. Radovi iniciraju više mogućih interpretacija. Možda su najzanimljiviji diskursi: pozicija autorice, vrijeme u kojem su ovi radovi nastali i tretman promatrača.
Raznolikost njenog opusa svjedoči o potrebi za oblikovanjem na plošnoj podlozi, ali i o neambicioznom korištenju tehnika i stilova. Očito je da autorica manifestira snažnu želju za likovnim iskazom koji se ne oslanja niti na njenu formalnu edukaciju niti na neki određeni uzor. Radove možemo definirati kao iskazivanje kreativne „temperature“ materijalizirane artefaktima. Možda možemo igru uzeti kao inicijalno odredište. Jer, ovdje svjedočimo raznorodnim gestualnim vizualizacijama, trenutnim impulsima potrebe za oblikovanjem.
Ivna se obraća slikarstvu uz iskustvo u drugim kreativnim medijima. Preskačući narativnost i poruke, ona plošnost podloge doživljava na poseban način. Slikarski akademizam u kojeg, čini se sumnja, ona prevazilazi odustajanjem od teme i prepuštajući se instinktivnom. Ovime ostvaruje otklon od drugih, nametnutih, egzistencijalnih činjenja. Autorica se oslanja na ezoteričnost koja je naznačena oblikovanjem linija, obrisa ili mrlja. Stilska nedefiniranost i oblikovna nepredvidljivost traže zahtjevno čitanje ovih holograma stanja. Ivna likovnim sredstvima prati vlastiti proces u koji ponire intuitivno, oslanjajući se na instinkt i memoriju. Izložba nudi razvoj promišljanja koji bi se u premisi mogao podudarati sa snoviđenjima i koji je realizacijom prošao niz pomaka. Uvjetna tema ovog postava je neprestano gibanje, promjene i nestalnost pojava u prirodi i, paralelno s time, u nama samima. Tijek je raspoređen u zabilježene trenutke.
Bogati raspon pristupa, instinktivan način iskaza, dovodi nas na područje evokacija doživljaja. Zapravo, svjedočimo iskazivanju impresija kroz likovni medij. Iskrenost kretanja ka vizualizacijama svjedoči količina izvedenih radova. Prolazeći konglomeratom varijanti, ne možemo ostati ravnodušni. Pred nama je niz oslikanih papirnatih površina snažnog ritma i razigranog kolora. Oblici često bježe izvan formata pa neki radovi djeluju kao isječci. Tek ponekad je ponuđen oslonac za pogled. Autorica se u postupku služi slikarskim i neslikarskim postupcima. Materijal je tretiran ekvivalentno obliku, a odnos autorice prema obama krajnje je intimistički. Polazište je uvijek potreba za iskazom bez ideje određenja oblika. Forme se u njenim radovima nužno ne nadopunjuju. Ponegdje su u neskladu. Pojavljuju se u grupama kao reminiscencije na doživljeno. Oblici više ne odražavaju promatranu stvarnost, već nutrinu autorice koja izgovara svoj doživljaj, svoje osjećaje. Viđenom /doživljenom se mijenja bit a poklanja nova razložnost postojanja.
Sumnja je odlika promjenjivosti. Dok ne sumnjamo, stvari su zaustavljene. Onog časa kad se pojavi sumnja, pokrećemo misao ka promjeni, bez obzira oslanjamo li se na doživljaj, razmišljanje ili na fizičku situaciju. Tijek stalnih promjena, opisan kao organizirani kaos i dokazan kvantnom fizikom, utječe na percepciju svijeta oko nas. Tijek možemo povezati sa sumnjom. Ivna sumnja, rastačući impresije u linije, mrlje, rastere. Doživljaji postaju vizualne bilješke. Tijek je zaustavljen u trenutke, a mogao bi biti nastavljen u svakom sljedećem trenutku.
Važan aspekt premise je tijek događanja kako ih percipira autorica. Inicijalni pokretač uvijek je potreba kretanja ka oblikovanju. Rezultat je uvijek imaginarna vizualizacija, a ne vidljivo. Ovu seriju možemo doživjeti kao svojevrstan izvadak iz dnevnika stanja. Ponekad gestualno, ponekad sasvim pitomo, čak i na istom radu očitavamo raspoloženja, utiske, kratke odbljeske svijesti. Autorica je tu nemilosrdna i iskrena. Ponekad nam govori direktnije, a često svoju ispovijed kazuje znakovima koji su samo njoj jasni. Dešifriranje iziskuje napor. Možda je bolje pokušati doživjeti nego dešifrirati.
Vrijeme je postmoderne, u kojem je umjetnost izgubila funkciju zadanog prikazivanja. U kreativnosti umjetnik i umjetnost imaju ulogu svjedoka i, iznad svega, aktera suvremenog i nadasve osobnog trenutka. Svako je likovno oblikovanje igra i za umjetnika i za promatrača. U igri se, za oba sudionika, sve neprestano mijenja, ne samo prelazeći od jednog do drugog rada, već i pri svakom sljedećem pogledu uperenom na isti rad. Radovi pred nama izazivaju zanimanje u prvom čitanju. Nove konotacije javljaju se podrobnijim pogledom, a sasvim nove bivaju asocirane temeljem postava. Komunikacija s promatračem ostvarena je na dvjema razinama: promatrača i pojedinog rada, bez obzira na pozicioniranje u prostoru i rad kao dio niza ili grupe, što ovisi o postavu. Nudi nam se postav kao instalacija.
Percepcija ovog projekta ostaje vezana za razinu imaginativnih spoznaja svakog pojedinog promatrača. Čini nam se da Ivna ne želi ništa poručiti sadržajem. Ona se promatraču obraća na nivou intuitivnog. Uobičajenu socijalnu interakciju umjetnika i promatrača, izložbu ona koristi za sučeljavanje. Ponuđeno nam je očitavanje odjeka vlastitih zaboravljenih oniričkih doživljavanja. Ponuđeno nam je podsjećanje na instinktivno.
Pred nama su doživljeni trenuci koji se ne mogu ponoviti. Kada je misao oslobođena percepcijske rutine može se vizualizirati logički nemoguće. Vizualne iluzije, taktilne iluzije, iskustva iz snova i memoriranje vremena imaju logičku strukturu koja ne može biti oblikovana konvencionalnom logikom. Razlog tome može biti odvojenost od logičkih normi koje imaju karakter navika i ne utječu samo na mišljenje, već i na interpretaciju. Radovi pred nama negdje su na polovici ovih postulata. Autorica vizualizira nemoguće, ali ne želi ocrtavati snove. Ovo je bliže primalnom kriku. Spontano činjenje rezultira spontanim uratkom. Elementi radova djeluju regresivno.
Kreativnost i igra su putovanja u nepoznato. Pomiriti doživljeno i senzibilno reagirati oblikom može samo umjetnik. Bez kalkulacija. Igrajući se. Naravno, temeljem iskustva i senzibiliteta. Umjetnica potezima, zaustavljenim u nakupljanju ili rasprostiranju, sugerira efemernu dinamiku. Emil Nolde kaže: „Volim kad neka slika izgleda kao da se sama naslikala.“ I ovdje, kao da autorica nije htjela, ona je jednostavno činila. Ostale detalje učinio je zanos poteza, atraktivnost mrlji; izazov izvođenja na podlozi. Ključan je akt pokretanja činjenju i potreba za iskazom. Kad se to stopi s iskustvom, spoznajama, senzibilitetom, iskrenošću, rezultat nije upitan.
Biografija autorice:
Ivna Bruck diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Sudjelovala je na nekoliko grupnih izložbi u domovini i inozemstvu (Njemačka – Berlin, Frankfurt; Španjolska – Cadaques; Hrvatska – Pula, Rijeka). Živi i radi između Rijeke i Lovrana.
