Trend preseljenja iz velikih gradova u mala mjesta i sela će se nastaviti
Gordana Igrec
Poznata astrologinja Maja Vodopija nedugo je Zagreb djelomice zamijenila za Kutinu koja je inače njezin rodni grad gdje je svoju umiješnost proricanja budućnosti i odgonetanja prošlosti kroz astrologiju, uspješno uklopila u bavljenje vlastitim vrtom i vrtlarenjem. Još je drevni antički filozof Epikur rekao kako je: “Čovjekova najveća svrha u životu obrađivati svoj vrt“. Upravo iz tog razloga s Majom Vodopijom smo ponajviše o vrtlarenju koje je opušta i veseli razgovarali u Malim ženskim razgovorima. Pa, usudite se zaviriti u Majin vrt i Majino bavljenje astrologijom…
Od kada se bavite vidovnjaštvom?
Kako vidovnjaštvo zapravo i nije nešto ćime se bavite, već dar s kojim ste se rodili, mogu reći da ga imam od kada znam za sebe. Možemo reći da je vidovitost zapravo vrlo jaka intuicija koja se može manifestirati na više načina (osoba može dobivati informaciju vizualno, slušno, preko osjeta i dr.) kod mene je najrazvijeniji bio vizualni način dobivanja informacija, sposobnost jasnog viđenja. Profesionalno sam ga počela koristiti kada sam započela svoj put kao astrolog i tarot majstor te u svojim konzultacijama kombiniram sva znanja i talente.
Kako ste otkrili svoj dar?
Svoj dar otkrila sam kao djete, preko mnogih situacija u kojima sam naprosto znala ishod, no razvila sam ga i ‘izoštrila’ za vrijeme svog petogodišnjeg boravka u Londonu. Tamo sam uz tečaj razvoja vidovitosti i tarota, pohađala The College of Psychis Studies gdje sam imala priliku razviti i usmjeriti svoj dar vidovitosti u ispravnom smjeru tj. kako bi mogla savjetovati ljude ali i kanalizirati informacije za vlastitu spoznaju, pisanje knjiga i sl.
Kako prorokujete sudbinu?
Sudbinu ne prorokujem, već čitam utjecaje sadašnjosti i one vidljive iz budućnosti na život čovjeka, kako bi on u kombinaciji sa svojom slobodnom voljom mogao odabrati najbolji put za sebe. Naša budućnost nije cijela predodređena i to je potrebno naglasiti, čovjek ima slobodnu volju i to ga u konačnici čini čovjekom, on donosi odluke i izbore za sebe. No, kako svaka akcija ima reakciju, a to se u ljudskom životu manifestira kroz princip karme, mnogi događaji su tako kreirani, oni su zapravo posljedica djelovanja iz prošlosti (uključujući i prošle inkarnacije). Dakle, one utjecaje na život čovjeka koji su karmički ili sudbinski predodređeni moguće je iščitati, vidjeti i protumačiti. Kako čovjek slobodnom voljom u datome trenutku donosi izbor, u tom kontekstu je (su)kreator svoje sudbine. Naša budućnost je dakle kombinacija utjecaja sudbine ili karme jer se radi o djelovanju koje je već kreirano i u obliku događaja manifestira će se u životu čovjeka i slobodne volje čovjeka da odabere kako će se postaviti i koji put odabrati kada se takvi događaji manifestiraju. U slobodnu volju osobe nikada ne ulazim iz dubokog poštovanja prema tom principu. Astrološka natalna karta je recimo vrlo dobar pokazatelj koje su to situacije u životu karmički (sudbinski) predodređene, a u kojima možemo djelovati svojom slobodnom voljom i na koji način. Velika je mudrost znati što je to u našem životu predodređeno i što će se kao takvo dogoditi, a koje su to situacije koje možemo mijenjati, razvijati i dr. Možemo to usporediti sa partijom karata gdje su nam podijeljene karte takve kakve jesu i njih ne možemo mijenjati (sudbina), no možemo bolje ili lošije odigrati (slobodna volja). Ipak mi smo ti koji drže karte u rukama.
Kako ste se odlučila na obrađivanje vrta i odlaska iz Zagreba?
Već duže vremena me privlačila ideja sadnje vrta, no kako sam živjela u stanu u centru Zagreba tu mogućnost nisam imala. Sada sam u procesu preseljenja u drugi stan također u Zagrebu u kojemu je trebalo napraviti neke završne radove i za to vrijeme sam boravila u svojoj rodnoj kući u Kutini. Iza kuće nalazio se zapušteni komad zemlje na kojemu su baka i djed nekada davno sadili vrt, a sada pripada ujaku koji mi je dozvolio da posadim što želim. Nije prošlo dugo vremena, a ja sam ga već počela pretvarati u svoj novi vrt.
Gdje sada živite?
Živim u Zagrebu, no još uvijek provodim dosta vremena u Kutini pa bi se moglo reći da trenutno živim na dvije adrese.
Kolika je površina vrta?
Površina vrta je 50ak m2.
Kako su tekla faze stvaranja vrta?
Iskreno, u početku nisam znala što ću i kako ću. Moje predznanje bilo je ravno nuli, imala sam jedino veliku volju da uzgojim nešto svoga zdravoga voća i povrća. Naprosto sam se prepustila Zemlji da me vodi i nauči i uz pomoć unutarnjega glasa malo po malo se neugledni komad zemlje počeo pretvarati u uredno održavan vrt, baš zato sam ga nazvala ‘intuitivni vrt’. Praktične savjete pronalazila sam na internetu, uglavnom na stranicama koje se bave organskim/eko uzgojem, neke vrlo korisne savjete dobila sam od vrlo susretljivih susjeda, ali i bake (92 god.) koja se ponešto sjeća dok je i sama sadila svoj vrt. Zasukala sam rukave i primila se posla.
S obzirom da zemlja nije bila dugo obrađivana, trebalo ju je adekvatno pripremiti te je ručno preštihana, usitnjena i pognojena organskim gnojivom. Neke biljke izrasle su mi iz sjemena direkt u zemlju (mahune, krastavci, tikvice),većinu sam presadila flance/sadnice koje sam kupila (rajčica, paprika, salata, karfiol, dinja, jagoda…), no na moje veliko iznenađenje uspjela sam napraviti i vlastite sadnice patldžana i presaditi ih u vrt. Sadnice sam uglavnom kupovala na lokalnoj tržnici od malih domaćih uzgajivača i to razne vrste ponajviše zbog raznolikosti, ali i da vidim što će mi najviše uspijevati. Neke sam sadnice dobila na poklon i to mi je jako drago jer se radi o sadnicama rajčice Volovsko srce dobivenih iz starog domaćeg sjemena koje se kontinuirano sadi u obitelji godinama.
Nakon što su biljke posađene/presađene krenuo je pravi posao. Provodila sam sate i sate u vrtu pljeveći, zaljevajući brinući, ali i učeći o biljkama. Sama sam napravila kolce za paradajz, podvezivala ih i podvezivala, a oni su rasli i rasli… Kako su se otvarale situacije, tako sam guglala, raspitivala se, tražila kreativna rješenja i djelovala. Susrela sam se s mnogim preprekama. Prvo su to bili puževi… gomile puževa. Pa krtice… iskopale su krtičnjake usred mahuna i jagoda. Pa suša, zaista velika suša ove godine. Pa vrućine, nesnosne koje ne dozvoljavaju boravak na otvorenome, pa komarci, pa peronospora… Svega je bilo. No malo po malo, uz svoje vlastito gnojivo od koprive za prihranu biljaka, za koje sam se uvjerila da je izvrsno i da biljke na njega jako dobro reagiraju eksperimenirala sam i sa kvascem, ali i s medom. Što se tiče zaštite od insekata i bolesti koristila sam redovito sodu bikarbonu i mljeko te jednom modru galicu, tj. bordošku juhu. Također upotrijebila sam i pepeo od drva posipavajući ga oko gredica i biljaka. Kada se sve zbroji i oduzme puževi golaći su mi bili najveće iskušenje. U početku su mi pojeli pola onoga što sam posijala (mrkva, salata, špinat i blitva) i u tom trenutku sam bila blizu točke sloma, tj. zapitala se ima li to sve smisla i je li to uopće za mene? Ipak potegnula sam žešće i odlučila se uloviti u koštac s problemom. Kako nisam htjela koristiti pužomor, isprobavala sam svašta, sol, pivo, kukuruzno brašno… puževi su ustrajali, ali ustrajala sam i ja. Na kraju sam ih više manje riješila tako da sam im sa strane radila hranilišta tako da bi svaki dan ostavila par svježih listova tikve i na to su išli radija nego po vrtu. Tu i tamo bi kojega našla, ma još uvijek ih nalazim ispod tike ili kelja, no uzmem ga u ruku i bacim što dalje mogu na livadu. Znam, možda će se vratiti, ali ja se osjećam mirnije jer nisam mu oduzela život i na taj način poremetila prirodnu ravnotežu. Iskreno, dovodili su me do očaja. U jednom trenutku sam im rekla: ‘OK, pojedite ove vanjske listove kelja, ali ostavite mi glavicu!’ Ne znam jesu me čuli ili ne, ali glavice kelja sve su čitave 🙂
I tako… s vremenom uz puno strpljenja, puno pažnje i najviše ljubavi, vrt je probujao. Zemlja mi je vratila sav uloženi trud višestruko, jer biljke su zaista bogate plodovima. Povrće mi je ukusno, lijepog pravilnog izgleda bez oštećenja. Imam svega zaista i uopće ne trebam kupovati povrće osim krumpira i češnjaka, a najvažnije je od svega znam što jedem, a to je dobro i zdravo povrće, iskonske prirodne energije.
Što sve, dakle, imate posađeno u vrtu?
U vrtu imam i imala sam (nešto je već izkonzumirano ;)) Rajčicu i to 4 vrste – jabučar, šljivar, cherry i volovsko srce, papriku također 4 vrste – baburu, rog, one okugle za kiseliti (paradajz paprika) i one zvonolikog oblika, krastavce, luk, porilk, tikvice, karfiol, brokulu, kelj, zelje, korabu, celer, blitvu, salatu kristalku, patliđan, jagode i dinju.
Jeli sve eko uzgoj?
Da, sve je potpuno organski eko uzgoj.
Na što ste posebno ponosni?
Pa zapravo na sve i ne mogu izdvajat. Blitva mi je tako kompaktna, tamno zelene boje i prefina. Rajćice su tako dobro rodile, jedan cherry je izrastao toliko u visinu da me je odavno prerastao, stavila sam drugi veći kolac da se ima gdje ‘penjati’, no i njega je prerastao… svaki dan uberem zdjelu cherry rajčice, a mogu ih jesti same :). Tikvica imam stalno, vrlo zdrave tamno zelene boje i neke budu jako velike. Evo danas sam ubrala već treću koja ima više od 1 kg. Kelj, poriluk, mahune…nveć sam ih sve na varivo radila. Mahune i na salatu, a i dinstane sa krumpirom i koprom u vrhnju… u biti smišljam i neka nova jela. Mladi luk je bio tako fin da ga više nema ; Sve mi je fino… svježe, na salatu, na roštilju, na šalšu… A tek dinja… mljac 🙂 Sjećam se prvoga jela – Cvjetovi tikvice punjeni mozzarelom i prženi u tempuri… Ma živo otkriće od jela. Ukusno, zasitno i egzotično jelo koje laska nepcu do te mjere da ga se niti kuhar s pokojom Michellinovim zvijezdicom ne bi posramio staviti na svoj meni.
Zapravo i sama sam iznenađena s količinom, kvalitetom i okusom svega s vrta. Kada sam odlučila krenuti u organski uzgoj povrća, pripremila sam se na to da plodovi neće biti lijepog pravilnog oblika te da ću morati tu i tamo odrezati koji komadić jer ga je nagrizao kukac i sl., no iznenadila me činjenica da su plodovi oblikom pravilni i zdravi, a okus odličan, iznad svakog očekivanja. Ponosna sam na činjenicu da sam uspjela napraviti svoju sadnicu patlidžana, zapravo slučajno… Uzela sam zemlju s vrta u teglu, zagnojila ju i posijala sjeme. Tegla je bila vani kroz proljeće, da bi jednoga dana izbio listić van… pa još jedan itd. Sada imam nekoliko zdravih formiranih biljaka patlidžana na vrtu u punome cvatu, s time da par malih patlidžana zore. Eto na to sam ponosna.
Jeli vam vrt razonoda od svakodnevice?
Pa u biti vrt doživljavam i kao avanturu iskorak u ‘nepoznato’. Oduvijek me privlačila ideja samodostatnosti i života u skladu s prirodom. Već godinama proučavam temu ekoloških i energetski samodostatnih zajednica te osjećam kako sam napravila svoj prvi korak u tom smjeru. Vrt čovjeku daje jedno predivno uzemljenje, povezanost sa silama života koje mu pred očima svira divnu simfoniju stvarnosti i istine, ako ima uši da čuje. Zemlja je poštena i to sam sada naučila, zemlja nas sve hrani, a vrtlarenje čovjeka dovodi u poziciju da to osjeti svojim rukama i to je predivno. Kako sam osobno gurman i volim kuhati razna jela, po prvi puta u životu imam priliku to činiti sa namiricama koje sam ja uzgojila. Sa paradajzom kojega sam posadila, oko kojega sam trčkarala dok je bio mali čekajući hoće ili neće krenuti, s kojim sam čak i propričala u cijelom procesu :)… i zato mi je najukusniji na svijetu! Vjerujem da će svakome tko se okuša, a još nije u sadnji vrta, njegov plod biti najukusniji na svijetu.
Jeste li već nešto spremali za zimnicu iz vrta?
Za sada sam napravila dva poveća lonca šalše od ‘svega sa vrta’ (paradajza, paprike, tikvica…) i razdjelila u manje porcije i stavila u duboko zamrzavanje, tako da ih imam po potrebi. Blanširala sam i mahune te zamrznula također. Planiram pasirati rajčicu kada dozori volovsko srce, jer ono je naknadno posađeno i sada je u fazi dozrijevanja, a također i ukiseliti nešto paprike. Ovo će također biti moja prva zimnica. No, također u blizini vrta je jedna dunja, koju je moj djeda davno posadio, izrazito je rodna i ove godine planiram napraviti pekmez od dunje.
Kojeg povrća imate najviše u vrtu i zašto baš toga?
Najviše imam rajčice/paradajza, 24 komada, zato što ju obožavam! Paradajz volim na salatu samoga ili u kombinaciji s drugim povrćem, volim ga kuhanoga u bilo kojoj varijanti – sos, juhu od rajčice, kao dodatak jelima, volim ga pečenoga, grilanoga, sušenoga… za mene je paradajz zaista rajsko voće 😉
Zalijevate sami vrt? Koliko puta na dan?
Vrt zalijevam sama, no priznajem da mi pomogne prijatelj koji mi je ujedno i susjed. Pogotovo zato što sam često na putu Zagreb – Kutina, ta pomoć mi je od je od iznimnog značaja. Vrt bih zalijevala jednom dnevno, no kako je ove godine zaista bila velika suša, procijenila sam da biljkama treba više vode, te se zalijeva dva puta… ujutro i navečer.
Pljevili ste isto sami, zar ne?
Pljevila sam sama, da. Od same sadnje pa sve do prvih plodova intenzivno. Prvo ručno, da bi si na kraju kupila onu malu trokutastu motikicu s kojom je bilo lakše. Kasnije sam proučavajući organski uzgoj i na savjet susjede, odlučila staviti malč od sijena kako bi zemlja duže zadržala vlagu, upravo zbog velikih suša. Malčiranje vrta pokazalo se vrlo korisnim, a ono je i smanjilo potrebu za pljevljenjem.
Kako se osjećate kada radite u vrtu?
Osjećam se dobro. Naravno, svaki posao nosi i svoj osjećaj. Rad u vrtu zaista zna biti fizički zahtjevan, pa dođe kao neka vrsta treninga. Nošenje dvije pune kante vode od 10 litara u svakoj ruci, također je vrsta treninga ;). Pljevljenje, podvezivanje paradajza na jakom suncu ili za vrijeme invazije komaraca, također nije šala. U jednom trenutku sam čak o vrućini obukla duge rukave kako me komarci ne bi toliko boli, no on su ipak našli put… pikali su me po licu, pikali su me preko hlača… nisu odustajali… Ali nisam odustajala niti ja! Jer bez obzira na to što to zaista jest fizički zahtjevan posao, on je ispunjavajući iznutra i to čovjeku daje volju, pa i snagu. Znala bi sjesti nakon vrta fizički umorna, no sa odličnim osjećajem u sebi, jer znala sam da radim nešto korisno i vrijedno… energetski ispunjavajuće. Mislim da je uvijek tako… ako nešto voliš, nije ti teško. No, ima i lakih dana… pogotovo sada kada odem vidjeti je li sve u redu, da nije vjetar srušio koji kolac i sl… zaliti biljke i… u berbu 🙂 Zadnja dva mjeseca ja sa vrta uberem između kilu i dvije povrća, a često i oko 3. To nije mala stvar! To je najljepši dio priče.
Kakav je osjećaj jesti povrće iz vlastitog vrta?
Osjećaj je neopisiv! Kako sam prethodno rekla, ono što pojedeš svoje, najbolje je na svijetu. Rekla bih da se u jedenju hrane iz vlastitog vrta stapaju sav rad i trud koji si uložio, radost jer su te Zemlja i Svemir blagoslovili bogatim urodom i raznolikim okusima, spoznaja da si sposoban sam proizvesti svoju hranu što negdje na bazičnoj razini čovjeku daje osjećaj samopouzdanja, saznanje da jedeš svježe ubranu zdravu hranu koja je potpuno prirodna i neotrovana raznim kemikalijama koje ubijaju životnu silu u njoj i naravno užitak u okusu domaćeg… jer domaće je domaće.
Kao vidovnjakinja što možete reći: hoće li cijene hrane ići u nebo i zbog toga će se pojaviti glad, pa i kod nas?
U jeku sveopće inflacije logično je za očekivati i da će cijene hrane rasti, no vjerujem da do sveopće gladi neće doći. Ipak moglo bi doći do povećanja razlike u cijeni između kvalitetne organske hrana koja će biti skuplja i nedostupnija u odnosu na gmo i hranu loše kvalitete koja će biti jeftinija i dostupnija svima. U tom kontekstu za onoga koji hoće jesti kvalitetno, trebat će ili izdvojiti više ili početi uzgajati svoje.
I realno, čak i da do nestašice hrane dođe, vjerujem da je za nas koji živimo na ovim područjima dovoljno da otvorimo oči i zbrojimo dva i dva. Onima koji možda čak i strahuju preporučam da se autobusom ili vlakom provezu našom zemljom, da odmaknu pogled od mobitela, novina i dr. te da bace pogled na nepregledne ravnice plodne obradive zemlje, na prekrasne šume i planine, na predivno pitomo more puno života, na zemlju bogatu vodom i da se zapitaju: ‘kako čovjek kojemu je dato ovako nešto, može ostati gladan?’. Mislim da je to pitanje svih pitanja… to bi bio kao ostati žedan pokraj izvora vode. Jedino što trebaš učiniti je otići i zagrabiti, to neće učiniti nitko za tebe. Ako ćeš čekati da ti netko donese, da možda ćeš ostati žedan, ali ako preuzmeš odgovornost za sebe, ustaneš i napojiš se izvorskom vodom, shvatit ćeš da je izvor ovdje za tebe i da je nepresušan. A također, moći ćeš i drugima pokazati put do njega.
Što pripremate od novog povrća za iduću sezonu na svojem vrtu?
Za iduću sezonu svakako ću se planiram proširiti vrt neizostavnim namirnicama u svojoj kuhinji, a to su mrkva, češnjak i ako ću imati mogućnosti i krumpir. Već sam sa susjedom dogovorila da sadimo češnjak najesen 😉
Je’l vam ko pomaže u vrtu dok radite? Ili sve sami radite?
Većinu stvari radim sama, no imam prijatelja koji živi u susjedstvu i koji pomogne ako zatreba.
Hoće trend preseljanja na selo i u mala mjesta rasti s nesigurnošću života u velikim gradovima?
Vjerujem da će trend preseljenja u manje gradove, mjesta i sela nastaviti. Smatram da je to logični razvoj situacije, s obzirom na neizvjesna vremena u kojima živimo.
Do kada ćete obrađivati svoj vrt?
Do kada god budem u mogućnosti.
