Janez Pirnat (1932. – 2021.) bio je bio višestrani kreativac. Završio je Lik. akademiju te magistrirao sociologiju i filozofiju u Ljubljani. Godine 1959. kupuje štalu pokraj Umaga koju preuređuje u atelje
Eugen Borkovsky
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana
predstavlja kolektivni likovni projekt
od 9. IX. do 23. IX.
Atelje SIPARIS
(hommage a Janez Pirnat)
kolektivna izložbena prezentacija
Autori: Janez Pirnat, Darko Brajković Njapo, Ewald Grum, Damjan Komel, Aleš Pirnat, Blaž Pirnat, Marko Zelenko
Inicijator izložbenog projekta: Rok Zelenko
Kustos: Eugen Borkovsky
Atelje SIPARIS
(hommage a Janez Pirnat)
Grožnjan je bogat poviješću. I onom prije 1965. godine i onom poslije, od kada je proglašen Gradom umjetnika. Vrijeme neumitno teče, a mi ljudi određeni smo životnim vijekom. Tijekom trajanja, ipak ostavljamo tragove. Posebne tragove ostavljaju kreativci. To mogu biti autori poezije, romana, simfonije, a u našem slučaju – likovnjaci. Kroz život likovnog Grožnjana, na lokaciji ili u okolici, prošlo je mnogo osoba.
Ova kolektivna izložbena prezentacija oslanja se na aktivnosti Ateljea Siparis, a memorijalno predstavljanje inicirao je kolega Rok Zelenko. Ovaj je atelje, pozicioniran blizu Umaga, osnovao i vodio Janez Pirnat. On pripada osobama koje su među prvima podržale ideju da ova lokacija postane Grad umjetnika. Iako nije cijelo vrijeme bio prisutan na Grožnjanu, Janez se, na poziv Aleksandra Rukavine, kao tajnik DSLU-a i školovani likovnjak, odaziva i sudjeluje u novom rođenju ovog grada.
Janez Pirnat (1932. – 2021.) bio je bio višestrani kreativac. Završio je Lik. akademiju te magistrirao sociologiju i filozofiju u Ljubljani. Godine 1959. kupuje štalu pokraj Umaga koju preuređuje u atelje. Ovdje, osim samostalnog rada, otvara i svojevrsnu kiparsku školu. Ona ne traje dugo, ali iznjedruje nekoliko odličnih autora. Ovom izložbom, uz mentora, predstavljamo i radove šestoro nekadašnjih učenika odanih likovnom stvaralaštvu. To su: Darko Brajković Njapo, Ewald Grum, Damjan Komel, Aleš Pirnat, Blaž Pirnat, i Marko Zelenko.
O djelatnosti i radovima Janeza Pirnata izrečeni su mnogi komentari. U njegovu opusu se najčešće radi o poštovanju zatečene forme u nađenom ili naručenom, većem ili manjem, uvijek kamenom bloku. Umjetnik se uvelike prepušta dojmu forme koju pronalazi. Na površine ili na/u njih intervenira ostavljanjem ekspresivnog, često suptilnog artističkog traga prepoznatljivih oblika. Većina njegovih skulptura ostaje vezana uz zatečenu formu kamena u kojem je izvedena. Na radovima zapažamo ostavljen prirodan, slučajan oblik ili, ponekad, tragove grube prethodne obrade. Razigrane reljefne segmente koje nalazi i ostavlja kao sastavnice rada, on ponekad, uz postupak stilizacije, prenosi na pravilniji blok kamena predviđen za klasičan način pristupa skulpturi u kamenu.
Ovaj način artističkog promišljanja podržava postmodernističku ideju kako umjetnik više ne mora od nule formirati neki oblik, već bira, u ovom slučaju zapažen i izdvojen kameni blok iz prirode. S njime započinje igru preoblikovanja, zapravo dooblikovanja, autorskim, artificijelnim intervencijama. Ovdje je na djelu svojevrsni ready made prirodnih oblika kamenog materijala. Ponekad ovo rezultira dupliranjem dojma, doživljaja segmenata rada: nenačetog, ostavljenog dijela inicijalnog oblika uz dodatak područja umjetnikove intervencije. Radovi izazivaju zanimanje upravo ovim prividnim neskladom. Radi se o propitivanju tradicionalnog oblikovanja u kamenu uz uklapanje vizualnih asocijacija čime Janez Pirnat iskazuje respekt prema prirodnom obliku.
Darko Brajković Njapo (r. 1986.), osnovna likovna saznanja stiče u djedovoj klesarskoj radionici u Pazinu. Kasnije, aktivno sudjeluje u radu Ateljea Siparis. Danas je ovaj autor nagrađivan i izuzetno aktivan, ali okrenut konceptualnoj strani vizualne kreativnosti.
Na ovoj izložbenoj prezentaciji on je predstavljen s dva rana skulptorska rada u kamenu. Na oba je prisutno istraživanje forme do trenutka kad intervencije postaju suvišne, a elementi bivaju usklađeni. Meki, zaobljeniji ili humanoidni elementi uklesani su u kameni blok čiji dio je ostavljen onakav kakav je nađen, izabran. Umjetnik smatra rad gotovim kad se postigne nova realnost. Ona je na ovim radovima bazirana na umjetnikovu dojmu ili odsjaju osobnog stanja, bez potrebe prenošenja, kopiranja stvarnih oblika. Isti princip doživljaja ponuđen je i promatraču.
Ewald Grum iz Klagenfurta (A), studirao je Informatiku i medije. Danas djeluje kao samostalni umjetnik i bavi se filmom, TV-produkcijom, internetom, grafičkim oblikovanjem. Iako se okušao i u kamenu i oblikovao objekt „Radionica“ (na trgu pred POU Umag), ovdje se predstavlja dizajnerskim i fotografskim radovima vezanim za Atelje Siparis.
Izložena je fotografija otvorenog prostora parka skulptura Ateljea Siparis. Fotografija nudi panoramski snimak koji donosi područje znatno šire od ljudskog vidokruga. Nije navedeno je li fotografija nastala panoramskim fotografskim aparatom ili u montaži. Svakako je ovo zanimljivo dokumentarno-kreativno svjedočanstvo aktivnosti na lokaciji. Izložene su i makete promotivnog materijala za Atelje Siparis. Autor se trudi predstaviti atmosferu i energiju koju je emanirala ova plemenita lokacija.
Damjan Komel (r. 1971.), studirao je keramiku i kiparstvo na art školi Famul Stuart u Ljubljani. Oblikovao je mnoštvo monumentalnih radova, ali mu nije strana ni mala plastika.
Ovdje se predstavlja s dva manja rada. Jedan je izveden u tamnom mramoru, kao izduženi oblik, poput obeliska, na kojem možemo nazrijeti formu čaške, lica ili ga doživjeti kao trodimenzionalne, apstraktne, geometrijski određene forme, a koje naginju biljnom repertoaru. Drugi njegov rad, izveden od bijelog kamena, nije uglačan, ali je očit znalački način obrade s nešto detalja te rubovima i površinama koje evociraju prostornost. Možemo ovu skulpturu doživjeti kao ideju vala, završetak spirale ili se prepustiti naslovu koji daje autor: „Zlate kukoljice“, (dijalekt: Zlatna milovanja).
Aleš Pirnat (1963. – 2004.), bio je očev suradnik već od vremena stasanja. Sudjelovao je pri klesanju Janezovih većih radova te, kao znalac tehnologije obrade kamena, vodio je edukativnu praksu ateljea Siparis. Prerano umrli Aleš ostavio je manji opus klesarskih radova. On povremeno poštuje pronađeni oblik kamena uz tek poneku intervenciju, ali ostvaruje i zanimljivu plastiku obrađujući kameni materijal na klasičniji način. Njegovi radovi bogati su rasponom tema, oblika i načinima obrade kamena. Povremeno odlučuje realizirati neki praktičan, primjenljiv oblik poput fontane ili zdjele. Neki reljefi na plohama njegovih predmeta bivaju znakovni ili čak narativni motiv. Drugi radovi autorske su skulpture bez posebnih detalja, s naglaskom na sam motiv. One su često ženski ležeći akt ili statua. Aleš pokatkad nudi decentne oblike glava kao ponudu za detalje arhitekture. Okušao se i u obradi drva uz sličan pristup kao kamenom materijalu.
Blaž Pirnat, (r. 1974.), Janezov mlađi sin, kiparstvo i video studirao je na California College of arts u SAD-u. Osnove klesanja naučio je u očevom ateljeu. Povremeno javno izlaže u okviru projekata, a tehnika iskaza varira od crteža, kiparstva, keramike do video-radova. Ovdje je predstavljen s dva rada.
Noviji rad je plošan, izveden ugljem, kredom i pastelom. Svi elementi rada su sazdani kontroliranim ali snažnim potezima. Tonirana podloga nije izrezana na format pravilnog kvadrata već su ostavljeni grubi tragovi paranja papira. Umjetnik, izvan gabarita gornjeg ruba, na jednom od ostataka paranja, ovu malu površinu, proširenje podloge, vješto koristi kao bitan dio crteža, sadržaja rada. Tako imamo podudaranje gestualnih činjenja u priređivanju podloge, koji se nastavljaju u slikarsko – crtačkoj izvedbi. Na radu je predstavljena obnažena osoba koja sjedi u fotelji. Prostor je nedefiniran. Prisutan je bogati ali usklađeni kolor. Umjetnik ne prikazuje cijelu glavu, pa identitet ostaje prikriven. Tek možda gesta usta može ponuditi ideju raspoloženja. Rad asocira na scenu u garderobi nekog glumca poslije predstave. Iako je cijela predstavljena situacija začudna, otklon ka nadrealnom čini, bojom naglašena, pozicija srca. Sjedalo i okruženje su ispunjeni odloženim, ovješenim ili rastegnutim komadima tekstila. Tu je i nenaglašeno izveden štap koji sliči na neki šamanski, magijski štap, totem. Tako nas druga asocijacija može voditi ka pripadniku nekog plemena koji je upravo odložio odječu ili se priprema za neku objavu.
Blažev drugi, stariji rad, obli je, perforirani objektu u prostoru. Rad je sazdan keramičkom tehnologijom uz uklapanje kamenih djelića unutar glinene mase, poput oblikovanja s nepročišćenom glinom. Obline rada se od dna proširuju da bi se na gornjoj strani suzile ka nenaglašeno ušiljenom vrhu. Rad je iznutra šupalj pa s okolnim prostorom komunicira izvedenim rasterom malih okruglih otvora. Pri dnu, naziremo još jednu šupljinu, određenu trokutastim otvorom, čiji je vrh usmjeren dolje. Objekt djeluje arhaično i izaziva etnološke ili čak arhetipske asocijacije.
Marko Zelenko, (r. 1982.), Završio je kiparstvo na ALU u Ljubljani. Pored autorskog oblikovanja, bavi se i skulptorskom restauracijom. Često izlaže, a dobitnikom je i nekoliko nagrada.
Na ovoj izložbi predstavlja dva rada, jedan iz vremena aktivnosti Ateljea Siparis i jedan svježiji. Noviji rad je iz 2014. godine. Arabeska mu je naziv koji određuje dojam. Pred nama je blok, monolit od bijelog kamena. Osnovni oblik asocira oblik periske, velike morske školjke, postavljene okomito. Na radu zapažamo lepezaste reljefe koji tvore ritam površine. Ove geometrizirane, uglađene rebraste forme, omeđuju područje slično obliku oka. Tu autor postavlja, izvodi nepravilni raster sličan površinama oblutaka i/ili kamenja koje viđamo uz morsku obalu.
Drugi, stariji rad iz 2003. godine, sastoji se od dva dijela, dvije različite vrste kamena. Donji segment rada je od nešto tamnijeg kamena i doima se kao postolje proširenih gabarita prema dnu. Objekt je kvadratične forme iz gornje perspektive, te ima na sebi nekoliko reljefno izvedenih formi koje poštuju i prate kvadratnost baze cijelog predmeta. Gornji dio je obrađeniji. On nosi asocijaciju na pticu sovu, kako i umjetnik naslovljuje rad. Tu su, na kubistički način stilizirana krila te glava sa uleknućem na nešto suženom i zaobljenom vrhu. Cijeli predmet emanira smirenost, primirenost, staloženost. Klesarska obrada kao da je htjela, geometrizirajući oblik izabrane ptice, postići dojam pritajenosti. Unatoč neujednačenoj, čak razigranoj teksturi materijala, predmet djeluje stabilno, monolitno ali ipak pomalo karikaturalno no, unutar granica oblikovnih vrijednosti koje blok/ove kamena pretvaraju u asocijativan artistički oblik.
Eugen Borkovsky, VIII. 2022.
Impressum: Produkcija: Gradska galerija Fonticus Grožnjan, IX. 2022. Izdavač / Editore: Općina Grožnjan / Comune di Grisignana, HDLU Istre; Inicijativa: Rok Zelenko; Curator: Eugen Borkovsky – voditelj programa galerije; Lektura (HR): Doris Pandžić; Design, print: Studio Borkovsky; Suradnja sa Sovenskim kulturnim društvom AJDA Umag; Postav: D. B. Njapo, autori, Eugen Borkovsky, tel: 00385 99 252 33 72, e.mail: eugen.borkovsky@gmail.com
