Bavljenje likovnom umjetnošću oduvijek sam smatrala privilegijom
Eugen Borkovsky
Mersiha Merdžanović predstavlja kolekciju radova sastavljenu od nekoliko promišljanja motiva koji se većinom oslanjaju na prirodu, pejzaž. Radovi nisu nastali samo na jednu temu, ali su pomireni umjetničinim rukopisom te načinom propitivanja, problematiziranja sukladnih tema. Tako su oblici određeni tematskim premisama, ali podređeni sklopu ujedinjenom naslovom projekta. Naracija se često pojavljuje kao bitan dio iskaza. Kućice naopako ili sudari dviju perspektiva, zapisi, traže pažnju promatrača.
Umjetnica se u postupku oslanja na grafičku tehnologiju, kolaž i crtež, no na većini radova zapažamo intervencije koje su izvedene nakon grafičkog otiskivanja. Ona tumači kako ju ne zadovoljavaju tiskopisi, bez obzira na sitne mijene koje se događaju uvjetovane odazivom podloge ponuđene matrici. Ona odlučuje grafike potpuno autorizirati, sačiniti niz koji je naglašeno unikatan. Tako na nekima nalazimo kolorirana područja, a još češće zapise. Kako sama navodi, ona koristi tekstove prema osobnom promišljanju i raspoloženju, ali i citate Krleže, sintagme s bosanskih stećaka, ajete (retke) iz Kurana… Pisma koja koristi karakteristična su za balkansko područje.
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana predstavlja
Mersiha Merdžanović
OTISCI VREMENA OSOBNOG
samostalna izložba / mostra personale
otvorenje / apertura: petak / venerdi, 19. VIII. 2022, u 20.00 h
Stilizacija oblika pokazuje se kao okosnica oblikovanja. Karakteristika rukopisa koji objedinjuje ove radove je često korištenje geometriziranih elemenata u vještom srazu s mekšim, živahnijim detaljima. No, ponekad ju neki oblik navodi na sofisticirano oblikovanje pa u konačnici imamo sraz realnog i interpretiranog, oblika koji razaznajemo i dramatične stilizacije susjedne forme koja umjetnicu ne fascinira istom snagom. Tu su oblici koji bi trebali označavati cvijet, ali oni bivaju pretvoreni u skromni krug, liniju, spiralu. Mnogo oblika je raspoznatljivo, ali predstavljeno simplificirano. Iako je očito pojednostavljenje elemenata, radovi djeluju razigrano. Uz to, kompozicija je na svima stabilna, bez obzira na uklopljene neočekivane oblike, ponekad naglašene iznenađujućim kolorom.
Formati radova su velikog raspona. Posebno područje zaslužuje komentiranje dimenzija, jer veliki dio radova izveden je na sasvim malim formatima. Već ovo odaje intenciju otklona od uvriježenog. Mnogi iskazi su iznenađujući jer ne podliježu uobičajenim pravilima formata koje određuju određeni motivi. Neke dramatične situacije, zapažanja, komentare, autorica uvjerljivo nudi i na izuzetno malom formatu. Posebno je zanimljivo da su i na majušnim podlogama prisutni pejzaži bogati detaljima. Promatrač je prisiljen rad zagledati sasvim izbliza. No, on biva za taj trud nagrađen bogatstvom i maštovitošću kombiniranja vizualnih elemenata.
Promatrajući radove, i one sasvim malene i one većih dimenzija, uvijek zapažamo predstavljene isječke. Oni su skoro uvijek vezani za prirodu, oblike biljaka, teritorija, a tek ponekad bivaju pretvoreni u nadrealne formacije. Autorica je odana okruženju u kojem je odrasla i u kojem živi velik dio vremena. Bosna i Hercegovina, iako povijesna konstrukcija koju moćnici „rastežu“ zbog svojih interesa, bitna je svojim karakteristikama. Danas posebno, jer je na neki način umjetno podijeljena i skoro izolirana interesima. No, njen šarm je neupitan. Na ovim radovima naziremo vizualizacije koje su emocionalno definirane tim područjem. No, unatoč takvom pristupu izvedbama radova, ona uspijeva dotaknuti i univerzalne kategorije odane recentnom povijesnom trenutku. Tako imamo ponudu vizualizacija s ekološkim, teritorijalnim i socijalnim određenjima.
Ponudom motiva i načinom izvedbe umjetnica nas vraća i/ili podsjeća na neka vremena kad je osobnost bila poštovana kao dostignuće ljudskosti: statusa slobode. Danas svjedočimo razvoju diktatura, oduzimanju sloboda, medijskoj uniformizaciji, administrativnom i tehnološkom kontroliranju, režiranju mišljenja, a sve pod krinkom zlorabljenih pojmova demokracije i globalizacije. Nažalost, Plavi planet postaje područje zabranjeno za osobni doživljaj, na koji smo imali pravo svojim senzibilitetima, afinitetima, željama i potrebama. Režirane pojave kao kontrolne kamere na svakom mjestu „za našu sigurnost“, zdravstveni „nevidljivi neprijatelj“ ili iskonstruirani rat koji će donijeti tzv. demokraciju na neko područje ipak uspijevamo prozreti. Kao u vrijeme križarskih ratova ili vremena fašizma, uvođenja demokracije od moćnika, opravdanja za krvoprolića više se ne daju prikriti. Uvijek se na kraju otkrije interes, a ne nikakvo nametanje pravde ili sličnih medijskih opravdavanja.
Moguće je da umjetnica nije htjela inicirati ovako dramatičnu percepciju ovih radova. Mora se kazati da ovi radovi nisu ambiciozne prirode. Umjetnica je primirena sa spoznajom da umjetnički predmet ne mora svakome izazvati dojam. To uvijek ovisi o plasmanu – postavu, komentaru i osobnom senzibilitetu promatrača. Mi ćemo se potruditi da autorskim postavom predstavimo ova plemenita vizualna promišljanja. Ovaj niz autorski određenih oblika promatraču dopušta osobnu vizualizaciju iz njegove memorije. Tako nas umjetnica angažira na viđenje, prepoznavanje, doživljavanje njenih načina oblikovanja viđenog i doživljenog. Mi tome pridružujemo naše iskustvo koje može biti sukladno, ali i neusklađeno s umjetničinim. No, nakon prolaska postavom, vjerojatno je da će promatrač pronaći način prilaska i razumijevanja ovih radova.
Neki formati su čitki s uobičajene galerijske udaljenosti, a neki su dosta mali. Oni zahtijevaju prilaz i pažljivije promatranje. Unutar ekrana, svi radovi se predstavljaju slično. No, uživo je situacija sasvim drugačija. Male formate promatramo bliže, a veće iz neke udaljenosti. Ovo inicira ritam, kako u postavu, tako i u percepciji. Namjerno nizanje raznolikih formata pokušat će promatrača navesti na koncentraciju. On ima zadatak, a ne samo prolazak postavom, posebno ako je senzibilan pa želi doživjeti umjetničinu premisu: predstaviti detalje okruženja na autoriziran, osobni, iskreni način. Citiram autoricu: „Bavljenje likovnom umjetnošću oduvijek sam smatrala privilegijom“.
Mersiha Merdžanović Memić, rođena je 1976. godine u Sarajevu. Akademiju likovnih umjetnosti završila u Sarajevu /odsjek grafika/ u klasi profesora Dževada Hoze. Izlagala na više od stotinu kolektivnih izložbi u zemlji (Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Visoko…) i inostranstvu (Poljska, Njemačka, Bugarska, Kuvajt, Hrvatska, Srbija, Makedonija, Crna Gora…). Samostalno izlagala u zemlji i zemljama regiona. Dobitnica nagrade za grafiku u toku studiranja, nagrade za BiH crtež na analu BiH crteža u Mostaru, nagrade za BiH grafiku /minijatura/ na Bijenalu minijature u Tuzli, nagrade za grafiku na Bijenalu crteža i grafike u Smederevskoj Palanci /Srbija/. Također je dobitnica više pohvala u oblasti grafike i crteža. Članica je ULUBiH-a od 2005. godine. 2015. stiče status samostalnog istaknutog umjetnika, te je od tada pod pokroviteljstvom ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo. Živi i radi u Sarajevu.
