Iz tiska izašla knjiga na turopoljskom dijalektu za male i velike autorice Ivanke Rožić
Priredila: Gordana Igrec
Bako, dobre su ti ove pjesmice
Pod nazivom „Veliki i mali Buševec“ u lipnju ove godine izašla je knjiga odgajateljice u dječjem vrtiću u mirovini Ivanke Rožić. Javnosti je Ivanka Rožić poznata kao pjesnikinja, a upravo je ovom knjigom to i potvrdila. Riječ je o poeziji s malim tragovima proze. Knjiga je namijenjena svim generacijama koje vole pisanu riječ. Želja autorice Ivanke Rožić je da se kroz knjigu očuva naše blago u vidu zavičajnog jezika i da se čitatelji prisjete života, ljudi i mjesta koje poznaju. Knjiga je pisana na turpoljskom dijalektu što je čini posebnom. Izdavač knjige je Ogranak Seljačke sloge Buševec. U Ogranku Seljačke Sloge Buševec njeguje se kulturna baština više od sto godina (folklor sa plesnim i tamburaškim skupinama, dramska, etno zadruga). Stoga su prepoznali sadržaje pisane riječi i podržali izdavanje ove knjige. Promocija knjige planirana je za rujan ove godine. Kada gledamo od početka pa do kraja, knjiga ima 119 stranica. Pri tome se misli na naslovnicu, riječ autora, pjesme, proza, recenziju, popis naziva pjesama i ostalo.
„Autorica Ivanka Rožić inspirirana je događajima, prizorima, ljudima i mjestom koje dobro poznaje, u kojem je odrasla i u kojem je provela cijeli radni vijek. Kao djevojčica pohađala je sezonski vrtić, da bi se nakon stručnog obrazovanja u njega vratila i sve do mirovine s ljubavlju obavljala posao odgojiteljice i mentorice. Ivanka Rožić posjeduje nagon pisca, a to su oni među nama koji pažljivo promatraju život oko sebe, koji skupljaju dojmove kao plodove i imaju poriv zapisivanja doživljenog. U njezinoj zbirci “Veliki i mali Buševec” sakupljene su pjesme raznolikog sadržaja, zastupljeno je nekoliko kratkih priča i nekoliko igrokaza. Pjesme u zbirci mogle bi se podijeliti na zavičajne, one osobne prirode i socijalno angažirane.“ Zapisano je u recenziji knjige. Autorica knjige, Ivanka Rožić došla je sama na ideju da napiše takvu vrstu poezije za male i velike, jer je godinama pisala, može se reći od ranog djetinjstva. Pisanje se intenziviralo u zreloj dobi i nastalo je mnogo pjesama. Bilo je vrijeme da se potraži netko tko će podržati izdavanje knjige. Autorica se obratila Ogranku Seljačke Sloge Buševec i projekt je realiziran. Knjiga je tiskana u 300 primjeraka.
-Osluškujem komentare oko sebe i čujem da okolina prepoznaje vrijednosti koje se opisuju u knjizi. Posebice iz razloga što su sve pjesme i proza pisani na zavičajnom turopoljskom dijalektu. Ukoliko znamo da je naš turopoljski dijalekt zaštićen kao nematerijalna kulturna baština, okolina je podržava jer svaki pisani trag ostaje za generacije koje dolaze…ja bih to rekla ovim riječima…Da se ne zaborave domaće riječi, igra, ples, veselje, to su naše želje!- kazala nam je autorica knjige Ivanka Rožić, te dodala: “Iako nije lako, nastojim kao i mnogi drugi biti objektivna u svim segmentima života, pa tako i u odnosu na vaše pitanje o knjizi. Poseban doživljaj za mene osobno je što sam pisanom riječju odoljela zaboravu, uhvatila se u borbu s prolaznošću vremena kao David protiv Golijata. Kao rezultat te neravnopravne, ali plemenite borbe napokon je izašla knjiga. Još ću ponoviti jednu stvar, a to je ponos iz razloga što će se sačuvati djelić zaštićenog kulturnog dobra Republike Hrvatske (Ministarstvo kulture RH, 2017.).“
– Optimistična sam da će knjigu čitati sve generacije. Kažem to iz iskustvenog. Kad je knjiga izašla iz tiska, došao je unuk, pitao me:”Što je to bako, kakva je to knjiga? Odgovorila sam mu da je moja. Njegove riječi su bile… Želim pogledati. Nakon kraćeg listanja počeo je čitati s osmjehom na licu. Potom je rekao:”Bako, dobre su ti ove pjesmice. Evo, odabrao sam tri koje ću čitati na glas svima.” Ove riječi devetogodišnjeg dječaka, meni su potvrda da knjiga dobra. Djeca su iskrena i istinu kažu, rijetko lažu.- zaključila je Ivanka Rožić.
