Rok Zelenko: INFERNO

Umjetnik provokativno, u istom slijedu, nudi kostim vojnika, raspeće, prostituciju, povijesnu arhitekturu… Ljudski likovi, prestrašeni ili agresivni, česti su stanovnici ovog postava

Eugen Borkovsky

   VIZUALIZACIJE SLUTNJI 

   Propitivanje vjerodostojnosti i sumnja u povijesne „istine“ reflektiraju se u suvremenosti mijenjanjem uobičajenih pristupa umjetničkom oblikovanju. Svjedoci smo osvješćivanja, protivljenja jednoobraznosti i kulturalnoj centraliziranosti. Umjesto isključivo estetskog, postmodernizam poštuje instinktivno i osobno. Tragove ovih postulata nalazimo na kolekciji likovnih promišljanja koje podastire Rok Zelenko. Pred nama je niz asocijativnih scena izvedenih akrilom ili uljem na platnu uz ponegdje, decentno korištenje ready made elemenata.  Iako unutar serije nalazimo više pristupa oblikovanju, autor nudi cjelinu.

   Okruženi smo prostorima slika na kojima nalazimo zbunjujuće kombinacije motiva. Na putu od prepoznavanja ka značenju, pomiču zanimanje ka semiotičkom propitivanju. Percepcija ovog ciklusa olakšana je naslovom: Inferno. Naslov projekta uvlači nas u doživljaj. Iako riječ Inferno ima određeno značenje, ovdje se pojavljuje kao cinična, ali znakovita obuhvatnica snažne slutnje i promišljanja vremena. Kako autor tumači, radovi nisu nastajali na neku čvrstu temu. On obrazlaže kako je tijekom osamdesetih, pa devedesetih, krenuo izvoditi niz različitih slika, neke prividno vezane uz biblijske teme. On ih tumači kao slutnju nailazeće opasnosti: „Tada su djelovale suviše depresivno, izvan konteksta i logike života, pa ih nisam želio izlagati. Kada je 1991. godine započeo rat, odjednom su se složile u ciklus Inferno…“ 

Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana
subota / sabato, 18. VI. 2022, u 20.00 h
Rok Zelenko
INFERNO
samostalna izložba / mostra personale
Kustos: Eugen Borkovsky
otvorenje / apertura: subota / sabato, 18. VI. 2022, u 20.00 h

   Umjetnik provokativno, u istom slijedu, nudi kostim vojnika, raspeće, prostituciju, povijesnu arhitekturu… Ljudski likovi, prestrašeni ili agresivni, česti su stanovnici ovog postava. Uz njih su predstavljeni događaji materijalizirani kroz povijest kao prinuda ili agresija. Ponekad im se karakteristike ponavljaju različito interpretirane. Mnogi motivi asociraju ili se vežu na religijske teme. Česti su prikazi raspeća sa ili bez raspetog. Mogu se iščitati cinična propitivanja i interpretacije. Tako umjetnik u istom kadru predstavlja raspelo i reklamni zapis ili napadni križ i rafineriju u pozadini.

    Potresni su radovi s elementima koji propituju rezultate licemjernih, tzv. povijesnih uljudbi. Od babilonske kule, imperijalnih građevina, raspeća, tragova atentata, pa do mučnog prikaza skloništa. Trenuci raznolikih agresija predstavljeni su uvijek kao posljedice međuljudskog sukoba. Kod ovog niza radova, iako su sadržaj, narativ, elementi slike važni, umjetnik se igra i dodatnim diskretnim elementima dostupnim pažljivom promatraču. Radovi obiluju znakovima, npr. broj 1551 koji nosi ideju anđeoskog. Ili broj moguće godine 537., kada je završena gradnja Aja Sofije u Konstantinopolisu, današnjem Istambulu. I Mozartu umjetnik posvećuje pažnju, jer 1991. godine bila je dvjestota godišnjica njegove smrti. Tu je prometni znak zabrane, spomenici, parole ispisane iznad ulice, nagost tijela, siluete urbanih cjelina, plakatne tabele, oružje, religijski simboli, trgovi, oznake i simboli povijesne moći.

   Dramatično djeluju scene tamo gdje iščitavamo agresiju, ljudsku patnju, ali ni na prikazu lunaparka ne nalazimo benigne likove. Zagledavajući se, razabiremo i očigledno neugodne konotacije uniformi i prestrašenih lica. Rok Zelenko bilježi stanja likova, odsjaje situacija. Prošlost ostavlja znakove koji postaju simboli, arhetipovi. Umjetnik je već tada svjestan da su značajke suvremenosti kriza i sumnja.

   Teško je razlučiti je li podloga naneseni ton ili je slojevanje iznjedrilo djelomično spontanu, a djelomično kontroliranu popunjenost površine. Podloga svih radova poštovana je istovrijedno motivu. U funkciji je sadržaja. Umjetnik dozvoljava oblicima izlazak iz formata. Ponegdje se linija pojavljuje kao samostalna činjenica, nosilac oblika ili kao obrub. Kolorirane površine ili detalje autor postavlja promišljeno. Ponegdje radnju nose ljudi, a ponegdje pejzaži, predmeti/znakovi ili arhitektura. Umjetnik ne štuje pravila perspektive. Ponegdje se poigrava perspektivnim otklonima. On miješa planove i uvjetuje ih smislom. Mnogo je sadržaja, događanja, detalja uz same rubove slika. Umjetnik ne postavlja centralno sve što želi iskazati. Ritam je aktiviran dispozicijom elemenata. Frekvencija se mijenja prelazeći od rada do rada i unutar kadra pojedinog rada. Ovaj instinktivan pristup, otklon prema subjektivnom, interpretira realnost prema umjetnikovom egzistencijalnom iskustvu i slutnji. On poštuje osobnu spoznaju kombinirajući oblike koji nude ciljana značenja. 

   Ova izložba realizirana je u vrijeme početka pada berlinskog zida i napada halapljive i egoistične tzv. zapadne demokracije na sve resurse koji su postali dostupni. Potrebno je razlikovati stanje u zajednici koja se zvala Jugoslavija od znatno lošijeg stanja ljudskih sloboda u Sovjetskom savezu i njegovim državama satelitima. No, iako možda nije bilo opskrbe pomodnim predmetima, zdravstveni i mirovinski sustav te raspodjela ostvarenih dobara bila je znatno humanija. Tada nastali radovi ove izložbe u ono vrijeme činili bi se možda čak preradikalnima. No, danas, nakon toliko godina vladanja te zapadne demokracije, radovi su zaista aktualni. Jer, sve je više cenzura, zabrana, tzv. demokratskih odricanja u korist neke povlaštene grupe. Podivljali kapital, državnici u funkciji menadžera umjesto demokratski izabranih predstavnika naroda koji se o narodu i brinu, doprinose urušavanju sistema. Već smo odavno svjedoci vulgarne eksploatacije i uništavanja Afrike, podmukle borbe za prevlast nad resursima, izazivanja kaosa na Bliskom istoku, pokušaja novog rasporeda interesa u novom obliku kolonijalizma. Kapital je sada posegnuo za životima onih koji su ga poštovali, stanovnika tzv. zapadnih demokracija. Od pohlepe je previdio da time uništava vlastitu stabilnost. Problem percepcije realnosti kroz povijest rješavao se na mnoge načine koje su uvijek određivali ljudi koji su agresivno stekli moć. Od faraona, kraljeva, svećenika, biznismena, uvijek bi bio pokretan postupak nametanja stava, milom ili silom. Naša civilizacija, politike i sve njene religije sadrže naglašeno neprijateljstvo prema izraženoj osobnosti. Netolerancija biva inicirana s mjesta moći. Direktivom razglašena, pa na isti način dekretom zaustavljena „gripa s reklamom“ svježi je primjer pokušaja dresure običnih ljudi. Sada se neuvjerljivo proklamira rat s neprijateljem koji se ne uklapa u zapadne tehnokratske interesne okvire. Kao što su se nekada pod krinkom religije vodili vjerski ratovi, sada se vode nacionalni ratovi. Kad se bolje pogleda, uvijek se kao krivac otkrije prikriveni materijalni interes. Socijalističke revolucije nisu uspjele ili su izbrisane pohlepom, rovarenjem kapitala, nacionalizama, vjera. No, još se nije dogodila svjetska socijalna revolucija. 

   Značenje umjetničkog djela dekodira se pomoću svijeta umjetnosti i kulture kao mehanizama iniciranja značenja i smisla. Nažalost, ove scene pripadaju uprizorenju prepoznatljivog sadržaja. Umjetnik suptilno progovara o proživljenoj prošlosti te slutnji i pokušaju čišćenja teritorija budućnosti. Mapiranje je to doživljaja situacija i trenutaka vremena u kojem i sami sudjelujemo. Kao da nas autor na svakom radu želi obasuti oblicima osvješćivanja. Vizualizirajući ambivalentnost povijesnog trenutka, intuitivno nudi ideju propitivanja osobnog odnosa prema kaotičnom svijetu. 

   Na ovim radovima primjećujemo izvjestan cinizam spram uvriježenog. Oportunizam, popuštanje, zakašnjele reakcije građanstva su uočene. Umjetnik osjeća da nam je narušena privatnost, individualna sigurnost i da nam preostaje uloga prestrašenog poslušnika. Rok Zelenko koristi osobne slutnje, dokumentarnost i ezoteričnost u izboru oblika. Reciklirajući povijesno i dodajući doživljajno, autorovo igranje elementima inicira upozorenje, osvješćivanje. Ponuda je pred nama: realnost potrošenog svijeta ponuđena je na uvid. Serioznost rezultata govori o svjesnosti strategije. Paul Klee kaže: „Umjetnost ne prenosi vidljivo, ona stvara vidljivim“. Prolazeći galerijom, suočavajući se s radovima, postajemo svjedoci priče o slutnji. Umjetnik je oblikovao ljudska stanja predstavljajući dramatične odsjaje osoba i situacija u osobnoj percepciji. Ovi likovi i scene mogu nas iznenaditi, uzbuditi, zamisliti. Nažalost, predstavljene su osobine koje i sami imamo. Očito je da je umjetnik motive birao kao senzibilna osoba, bez obzira je li ih vidio očima ili osjetio nutrinom. 

    Rok Zelenko rođen je u Ljubljani, gdje je 1975. godine diplomirao slikarstvo na Akademiji za likovnu umjetnost. Bavi se slikarstvom, keramikom, dizajnom i publicistikom. Živi između Gožnjana i Izole (Slovenija). Sa GIAMPIETROM VIANELLO CASISA realizirao je nekoliko zajedničkih projekata: Grožnjan, Novigrad, Oprtalj, Pazin, Umag (HR); Brescia, Padova, Pavia, Ro Ferrarese (I); Koper, Ljubljana (SLO). Izlagao je na brojnim izložbama, među ostalim: 1992: Berlin, Wilmersdorf museum, “Inferno”; 1998: Milano, Centro culturale Bertolt Brecht, “Inferno”; 2009: Berlin, Bundesministerium fur Ernaehrung, “Mediteranee Errinerungen”; 2009:Venezia, Biennale, Efetti collaterali, Francoise Calcagne Studio, Artistic Vynil Disc; itd. Stalni je član likovne kolonije u Grožnjanu – Gradu umjetnika, gdje je obavljao mnoge odgovorne dužnosti. Član je HDLU Istre i Društva likovnih umjetnika Insula u Izoli.