Skip to content

Bojana Ban: PUŽU, GMIŽU, LETE, SVJETLE

Pri susretu s ovim radovima nameću se memorijske asocijacije. Umjetnica, razvijajući projekt, odustaje od uobičajenog. Čini korak dalje u likovnom razmišljanju. Ideju oblika ostvaruje korištenjem raznorodnih materijala

Eugen Borkovsky

Bojana Ban: PUŽU, GMIŽU, LETE, SVJETLE
Bojana Ban predstavlja kolekciju neobičnih bića kojima je naselila prostor galerije. Umjetnica uobličuje portrete buba prema ideji živih uzora, ali uz maštoviti odmak od realnih likova iz svijeta kukaca. Oni se razlikuju po obliku tijela, a ponekad i po formi ili broju pipaka, krilaca ili nogu. Maštoviti oklopi, ticala, cape – tijela buba razlikuju se dovitljivom obradom i promišljenom razlikovnošću kojom im je autorica prilazila. Ovime ona na neki način nastavlja čin prirode. Oblikovanje, porađanje ovih bića nikako nije slučajno. Raznolikost odaje opsesivan pristup.
Pri susretu s ovim radovima nameću se memorijske asocijacije. Umjetnica, razvijajući projekt, odustaje od uobičajenog. Čini korak dalje u likovnom razmišljanju. Ideju oblika ostvaruje korištenjem raznorodnih materijala. Prije svega, pokušava koristiti ekološki podobne materijale te uz njih, kao sastavnice, elemente koji postaju neophodni, bez obzira na porijeklo ili značenje. Uz drvo i druge biološke sastavnice poput okosnica školjki, listove biljaka, puževe, tu su i dekorativni elementi poput perli, plemenito kamenje, žice od metala ili premaz nekim kolorom. Tragovi vremena, istrošenost materijala, postaju likovni materijal. Autorica utjecaj vremena na elemente doživljava kao suradnika. Unutar istog promišljanja nalazimo neplemeniti materijal podložan promjeni u vremenu te metalne, staklene elemente. Ova konfrontacija sastavnica govori o maštovitosti i slobodi pristupa realizaciji ideje.

Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana
od 20. V. 2022, u 20.00 h
Bojana Ban: PUŽU, GMIŽU, LETE, SVJETLE

Asocijacije gotovih predmeta/bića imaju širok raspon: od ose, leptira, muhe, komarca, dudovog svilca, pauka, ličinke, vilinog konjica i još mnogih likova iz svijeta kukaca. Svakako je ekološka komponenta bitna u ovom projektu. Oblikovanje bića koja doživljavamo kao suvišna i neugodna, unatoč tome što su bitni dio ekološke ravnoteže, ona ostvaruje na više načina. Kombinirajući ih s tehnološkim elementima pokušava nam ih približiti i smaknuti koprenu nelagode plasirajući ih kao šarmantne suputnike realnosti.
Pred sobom imamo kompozicije ostvarene ready madeom, ali autorica ostaje vezana za ideju motiva. Očito je da ona poštuje ideju figurativnog oblika i da ga ne želi prikriti. Kompilacijom elemenata dana je nova dimenzija nečemu što obično ne primjećujemo. Vizualne osobine korištenih predmeta mijenjaju značenja. Tako oklop školjke postaje parafraza tijela novog bića. Od perle ili izolacijskog materijala dobivamo ideju ekstremiteta. Poneki rad nosi oznaku materijalnosti motiva, ali uz to i njegovu promjenjivost, nestalnost. Autorici je važna igra oblicima i vizualne asocijacije smisla na putu ka definiranju oblika. Mi prepoznajemo forme elemenata koji u autoričinoj interpretaciji postaju neka nova realnost.

Nizanje, grupiranje detalja raznorodne građe biva povremeno nadograđeno dodatkom unutarnje iluminacije. Ova situacija dovodi nas do dešifriranja cijele serije. Suvremeni trenutak likovnosti u žižu postavlja dekonstrukciju stvarnosti reinterpretacijom motiva novim, neuobičajenim elementima. Upozoreni smo na nesigurnost zbilje. Pred nama je inicijacija koja potvrđuje da svijet nije jednoznačan, da u svemu oko nas, ali i u nama samima postoje mnogi oblici postojanja koje je neophodno iščitati probijajući okvire uvriježenog. Spoznaje postaju privremene. Stalne promjene događaju se na svim područjima. Ponekad su inicirane prirodnim fenomenima, a ponekad artificijelnom igrom. Tijek je stalno stanje. Sporost, ali pouzdanost oksidacije, hrđe ili patine, čak i skupljanje prašine na površini, dio su tijeka, mijene. Metal ima nekoliko stanja. Drvo, okamina školjke također. U našem slučaju trenutno stanje biva pokazano iako je cijeli predmet neposlušnih karakteristika. Poput ideje work in progressa, predmeti su prepušteni zauzimanju prostora i decentnim izmjenama stanja. Ovo je poput svjedočanstva o ritmu i neekonomičnosti civilizacije; nemogućnosti apsorpcije viškova, ekološka zapuštenost, brzo odbacivanje novina i slične situacije koje kapitalizam predstavlja kao demokraciju, pokazuju se ovdje umjetnički dokumentirani. Ponuđeno je preispitivanje: stari, odrađeni predmet/i postaju elementi objekata koji ponovno zadobivaju pažnju. Autorica kreira oblik provocirajući prirodne trenutke vremena. Stanje obrabljenog i trenutak odbljeska aplicirane perle problematizira odnos prema civilizacijskim tehnološkim i prirodnim aspektima života. Iskričavost postaje opetovano svjedočenje tijeka, promjenljivosti stanja. Primjećujemo li to?
Bojana Ban nudi posljedice promišljenih rituala. Matrica nije bitna. Mutacija postaje original. Kolekcija nomadskih bića atribuira činjenicu promjene. Naša zapadna civilizacija oduvijek je imala tendenciozan pristup odnosu pasivno-aktivno predstavljajući ritam i mijenu kao višak stvarnosti umjesto kao djelatne principe. Tek alterpostmodernizam interpretira svijet prema ideji autora, kreativca. U likovnosti tehnika, materijal, oblici prepušteni su na volju tvorcu koji nije Bog, već je netko od nas. Bog izvan nas je umro. Uz edukaciju i shvaćanje stalnog tijeka i mijenjanja svega čime smo okruženi, ali i unutar nas samih, prestajemo biti podložni dogmama. Relativizacija postaje način doživljavanja. Ovdje prikazane promjene, najprije kroz izbor materijala i postupaka, a kasnije kroz spontane mijene na materijalima, uvlače nas u promišljanje o tome. Stanje stalnih promjena, opisano u teoriji organiziranog kaosa i dokazano na području kvantne fizike, oplemenjuje doživljaj svijeta oko nas. Svjedočenje tog stanja u premisi je ovog likovnog projekta. Trenutak prepoznavanja postaje događaj.
Autorica ustaje protiv globalizacije čiji je rezultat globalno groblje i/ili smetlište. Možda eko-angažman više nije sasvim IN, no mi smo uvjereni da uvijek treba upozoravati i reagirati na probleme koju su tu, pokraj nas i senzibilizirati javnost na ekološku realnost. Možemo ove kukcolike objekte doživjeti i kao mogući hibrid biopovijesne buduće situacije. Umjetnica upire prstom u civilizacijsko lutanje i moguću budućnost. Oduševljenje i poštovanje prema bićima koje s negodovanjem odbacujemo ili ubijamo ona uobličuje u poetski niz predmeta. Ovi portreti karaktera odbačenih, vraćaju nas ka razmišljanju o međusobnoj povezanosti i nužnosti svega oko nas. Ljepota usred nelagode i zanimljivost usred nezanimljivosti upečatljive su karakteristike ovog likovnog projekta.

Likovni projekt Bojane Ban odiše svojevrsnim fetišizmom. Ona ponovno, ali kontinuirano, otkriva bube, kukce, žohare, ili kakvim sve imenima ne nazivamo mala bića koja smo naučili ne voljeti. Autorici oni postaju opsesija i ona predstavlja propitivanje njihove oblikovne i smislene situacije. Umjetnica predstavljanju prilazi kao kolekcioniranju. Iako sama kreira svako od ovih bića, ovdje smo svjedoci integriranja stvarnih/živih predmeta u prostor galerije. Autorica ih ne smješta u kavez, terarij, izolaciju. Ona ih pušta da se razmile prostorom. Izložbeni se prostor postavom proširio u dom ovih bića u kojem smo mi, promatrači, zapravo gosti. No, bube će nam dozvoliti uviđaj. Jer, ovi insekti rođeni su u ideji obnove poštovanja prema njima kao integrativnog dijela prirode. Tako ovu zbirku bića možemo doživjeti kao zanimljiv hommage prirodi čiji ritam i sklad ozbiljno narušavaju postupci ljudskog roda. Ovaj niz radova govori upravo o tome. Kako se ne zaljubiti u ove konflikte smisla?

See also  Varazdin - Izložba Uroša Weinbergera

Bojana Ban rođena je u Celju. Završila slikarstvo u klasi profesora Stojana Ćelića na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu (SiCG ), 1971. godine. Kod istog profesora magistrirala je 1974. godine. Bavi se slikarstvom, ilustracijom, objektima/instalacijama, ikonopismom… Svoje radove predstavila na dvadesetak samostalnih i više od osamdeset kolektivnih izložbi. Članica je ULUS-a i ULUPUDS-a. Živi i radi u Beogradu.