Skip to content

PROMOCIJA KNJIGA KATARINE BRKIĆ I ĐURE VIDMAROVIĆA U IVANIĆ-GRADU

Promocija je održana u organizaciji profesorice Josipe Hlevnjak, predsjednice udruge Nadbiskup Josip Juraj Posilović, a voditelj je bio Dražen Kovačević, koji je napravio i širi uvod u vrijednosti i povijest Moslavine, čime se bavi i najavljena knjiga Moslavina oživljena

Katarina Brkić i Matea Paripović

Promovirane su knjige čije su promocije odgođene za vrijeme korone. Najnovija promovirana bila je knjiga Đure Vidmarovića, MOSLAVINA OŽIVLJENA, koja je izašla u studenom 2020. godine i koja je simbolički promovirana u uredu kutinskoga gradonačelnika Zlatka Babića. U međuvremenu je promovirana i 7. svibnja u Vidmarovićevim rodnim Piljenicama, (kasnije je, za osnovne škole živio u Ilovi) a u pripremi je još nekoliko promocija ove vrijedne knjige. Sreća da ta promocija u uredu gradonačelnika postoji i u video-zapisu portala Grada, a u njemu govore Đuro, Dragutin Pasarić i gradonačelnik. Izlaganje autora na video-zapisu lijepo je i korisno nadopunilo ono što možemo pročitati u Riječi urednika D. Pasarića, u Slovu autora Vidmarovića i u Pogovoru Dražena Kovačevića. Knjiga je pisana s puno ljubavi prema rodnome kraju i Moslavini, a njezin naziv, kojega je Pavao Ritter Vitezović još 1700. godine dao svojoj knjizi Croatia rediviva, s istom svrhom želi oživjeti kulturni i književni život Moslavine. Autor je građu za ovu knjigu skupljao 40 godina, prateći književna i kulturološka zbivanja vezana uz Moslavinu, sabrane radove, članke, zapise, književne kritike i prikaze. Tekstove je podijelio prema tematici koju čine arheologija, etnografija i folkloristika, likovni trijenale Moslavine, monografije, književnost, povijest, žrtve svjetskih ratova i poraća, Domovinski rat, poznate osobe i njegovo selo Ilova. Knjiga je nastala na temelju njegove velike ljubavi prema Moslavini i želje da mladi ljudi nastave proučavati Moslavinu i doprinositi njezinom razvoju na svim područjima, svojim trudom i sposobnostima. 

Druga promovirana knjiga je knjiga Katarine Brkić na kajkavskom narječju, koja je izašla u izdanju ogranka Matice hrvatske 2017. godine, SPOD ZEMLE TRAGI. Pisana je na kejkavskom obliku kajkavskoga narječja, kojim se govori u njezinom rodnom selu Repušnici, ali i okolnim selima, do zadnjega sela Moslavine, u Ilovi. Na tome su narječju neke radove pisali i Đuro Vidmarović i Ivan Masnec, koji su također iz Ilove. Knjiga sadrži kajkavske pjesme i priče, nastajale od 1981. godine. Pjesme govore o obiteljskim tragovima koji su ostali pod njihovim stopama spod zemle, o tradiciji u seoskim obiteljima, o članovima obitelji koji su dali pečat svojim obiteljima, susjedstvu i selu (Spod zemle tragi, Stari autoput, Greh, Bedak čovek reče čega drugi nesme, Mamina mustra itd.). Dio priča govori o babici Pepi, a iz njih proizlaze mnoge obiteljske teme, s mamine strane  – „životi“ babice Pepe koja se je ipak morala udati, a onda bila udovica 15 godina i Prvi svjetski rat. Drugi veliki izvor obiteljskih tema s tatine strane je striček, koji je ujedno i glavni izvor za istinite priče iz Prvoga i Drugoga svjetskog rata (Padobranci v Repušnice i kraj štreke grob), gdje se na kraju nameće zaključak da su sva ta tri rata još i danas međusobno isprepletena. U ovoj knjizi je i prikaz romana Ledina Božice Brkan, pisanoga na njezinom kekavskom obliku kajkavskoga narječja (Okešinec). Taj prikaz je na promociji u Piljenicama Katarina Brkić govorila na kajkavskom narječju, a napisan je također na kajkavskom narječju i objavljen u Hrvatskom slovu i Moslavačkom zrcalu. Smatra se prvim književnim prikazom nekoga djela na dijalektu. Pogovor je pisala poznata književnica i povjesničarka, profesorica Nevenka Nekić.

See also  "Još Hrvatska ni propala"

Treća je knjiga MOJOM MOSLAVINOM, zajednička knjiga Katarine Brkić i Đure Vidmarovića, koja je izašla u izdanju kutinskoga ogranka Matice hrvatske 1991. godine, kao prvo izdanje obnovljenoga ogranka, a sadrži pjesme nastajale od 1981. do 1989. godine, dakle za tzv. bivše države, što se u njihovom sadržaju i tonu vidi. Budući da su oboje djetinjstvo provodili u Lonjskom polju, Đuro na Trebežu i Pakri, Katarina na Lonji i dijelu Trebeža, imaju puno zajedničkih tema i ugođaja. Katarinine pjesme su, kako kaže recenzent Zdravko Gavran, tihe, nježne i diskretno sjetne. Govore između redaka o nepravdama nanesenim njezinom narodu, (recenzent citira pjesmu Moj narod: „…narod moj se bojao nevolja / ljetnih oluja na pokošenim poljima / preranih proljetnih pupanja / i svoje nemoći“). A  Đurine su pjesme nastajale na tajnovitim vodama njegovoga sela, kako kaže recenzent, „s mjerom razložne odvažnosti … kao da se ogleda neobičan put traženja, tko zna kad i kako zagubljenog jastva“. Njegovo je „viđenje vode … simbol podsvjesnoga“. To se vidi u nadrealističkim slikama voda njegovih rijeka i mutnoga dna koje skriva tajnovite stvari. Ali ima i pjesama koje govore o dojmovima iz djetinjstva, vezanima na primjer, za Hrvatski put  i  za djeda. „Pjesme i proze Brkićke i Vidmarovića divno se nadopunjuju … u podudaranju krajeva, intimne i duhovne zavičajnosti… traže svoj izlaz iz  – očito hrvatske –  u vidinskom smislu – tuge“. Drugo dopunjeno izdanje izašlo je 2016. godine također u izdanju kutinskoga ogranka. Sadrži pjesme Katarine Brkić s novim sadržajima, s duhovnom dimenzijom i priče iz svakodnevnoga života, neke temeljene na dragim uspomenama, a sve sa stvarnom podlogom. U tom drugom izdanju Đuro Vidmarović dao je minijature o mjestima Moslavine u kojima je bio, u kojima ima prijatelje i poznaje znamenite ljude, crkve i druge građevine i važne fragmente povijesti. Tu je i njegova Poetica kajkaviana de pagus Ilova A.D. 1976., u kojoj na kejkavskom govoru svojega sela Ilove prikazuje u šaljivoj dramskoj formi poznate suseljane, dajući preko njih mentalitet i običaje ljudi, a prije svega, kako sam kaže, ilovski govor koji se pomalo gubi.

See also  OPĆA KULTURA

Obje ove knjige promovirane su kad su izašle, ali je njihovo promoviranje također zastalo za vrijeme pandemije, pa se i za njih pripremaju nove promocije.