Mata CROata – od otoka Zečevo do prestižnog Pariškog salona
Ocjenjivački sud XIV. trijenala hrvatskoga kiparstva među autore za izlaganje na ovogodišnjoj izložbi u Gliptoteci nije odabrao rad uspješnog akademskog kipara: “Na natječaj sam dostavio skulpturu koja je odabrana i uvrštena na svjetski prestižni Pariški salon, unaprijed očekujući i znajući prema dosadašnjem iskustvu odluku našeg žirija”
Gospodine Mata CROata, jeste li sretan čovjek?
Ja stvaram. Uvijek sam govorio da je moj uspjeh i uspjeh ljudi uz mene i obrnuto. Posebno onih koji sudjeluju u tom stvaranju… Pripadam krugu ljudi poput Van Gogha, Disneya, Tesle… Ti ljudi nisu samo puno radili – oni su stvarali. Isto što i ja radim – stvaram. Pojedini ljudi utječu na moje stvaranje i zahvalan sam im na tome. Ja sam blagoslovljen čovjek.
Imate znanje, kreativnost, kao mlad i veliko iskustvo, iskrenost, ljudskost i Božji blagoslov. Kod vaših skulptura odmah se uoči ljepota, estetičnost, povezali ste tradicionalno i suvremeno.
Svako konkretno stvaranje bi trebalo pratiti i razmišljanje… počeo sam sagledavati šire. S tim se dobiva jedna nova dimenzija, vizija. Ali bez svojih djela u pozadini ništa od toga. Prosjek kad priča je i dalje samo prosječnost. Da nisam podnio toliko muke, do ovoga ne bi došlo. Oni kojima je nazovimo dobro, ne pišu i ne razmišljaju, oni misle da će im tako biti dobro. Stvaranje i muka je ono što nas pokreće.
Što ćete raditi narednih dana?
Sljdeći tjedan ću vjerojatno za Dalmaciju, dogovoriti za kamen. Osjećam se sretno zbog toga. Sretno jer ću još više uroniti u stvaranje, kad ću doslovno zagristi kamen…
Imate li dovoljno alata za sve to?
Danas mi se pokvarila brusilica, a bila na popravku prije nepuni mjesec. Znači malo je radila. Čak i kad su nove brusilice, kad se krenu krvariti, prognoze im nisu dobre. Taman kad kreneš raditi, često se događa da se nešto pokvari. Toliko često da uopće nisam iznenađen kad se to dogodi. Nekako sam počeo predviđati da će se pokvariti. Najčešće prvi kvar budu istrošene četkice, što je recimo normalno, od prevelike prašine i previše rada, a drugi kvar je nešto ozbiljnije, a treći je takav da poslije popravka to više ne bude taj aparat.
To oduzima i vrijeme.
Razmišljao sam da bih trebao uspostaviti servis dostavom, jer previše vremena oduzme. Toliko radim da ti aparati postaju potrošni materijal. Nije za vjerovati, ali tako je… A rezna ploča, idealno bi bilo da ih svaki tjedan mijenjam. Prije mjesec dana, kada sam svoj pokretni atelijer preselio u Sjevernu Dalmaciju, uzeo sam novu, dok sad već vidim da mi krha kamen i teže reže, znači istrošila se.
Akademski kipar Mate Turić (Mata CROata), magistar kiparstva i profesor likovne kulture – Pokretni kiparski atelier, MANDRE (Otog Pag) 28. 04. 2022., Dio 1.
Koliko kamena potrošite?
To je posebna priča. Samo što od tog kamena pravim svjetsku priču. Svi će reći – lako meni. Da, toliko sam toga stvorio, ne jer mi je bilo lako, već zato što sam doista dobar. A dobar sam postao prvenstveno zbog vjere u Gospodina, jer da nisam vjerovao, sad bi bio neki prosjek, zarađivao bih novce, ali ništa više.
Imate tu radost i sreću da vas je muka stvorila.
Treba biti zahvalan na muci. Većina ih priča da se po muci poznaju junaci, a evo imam čast da to i jesam. Ne moram samo pričati. Prije sam znao reći – stvorili me loši ljudi, nepravde… Ne zaslužuju takvi imati ikakvog pomišljaja da su me stvorili. Mene je muka stvorila. Bez muke bi bio prosjek, jado, umišljen kao većina prosječnih, bio bi samo komentator situacije. Komentatora je puna Hrvatska. Komentiranje bez djela je ništa. Da mi je bilo dobro, imao bih sad tek 200 ili 300 skulptura iza sebe, vjerojatno više novca, ali bio bih predaleko od svojih ciljeva i idola, Taysona Furya, Van Gogha, Disneya…
Lijepo je biti u društvu ponajboljih ljudi koji su mijenjali povijest.
Već 9 godina povezujem “priču” u jednu rukopisinu cjelinu, i to u kamenu. To je blagoslov, osjećam se sretno. Dok prigrlim svoju muku. Pa iz toga nastanu tako dobre stvari. Veselim se tome, ne bih mogao živjeti drugačije. Radost stvaranja pretvorena u radost življenja, upravo tako nastaje. Kad dođe kamen, pa kad se stopim s tom mukom… Jedva čekam, Bogu hvala! Oni koji misle da su u muci, najčešće ne znaju što je muka… Sami si je stvore. Svoju nisam sam stvorio, meni je moja muka nametnuta. Od sustava, loših ljudi i stoga sam im svima zahvalan. Ocjenjivački sud XIV. trijenala hrvatskoga kiparstva nije među autore za izlaganje na ovogodišnjoj izložbi u Gliptoteci odabrao moj rad, a na najatječaj sam dostavio skulpturu koja je odabrana i uvrštena na svjetski prestižni Pariški salon. I zbog takvih dobivam snagu, i uz Božju pomoć napravio sam preko 2.000 skulptura, i to u najtežem materijalu. Treba uvijek isticati kamen, jer je u kiparstvu to najteži materijal. Cijenim mnoge prijatelje, kolege… Ali ne možemo se uspoređivati. Žele oni, ali ne želim ja, jer moje stvaranje je najteža kategorija. Ne teška, već najteža. Kako u boksu postoje kategorije, tako i u umjetnosti. Tko je mogao zamisliti, da ću odmah ući u najtežu kategoriju. Kad se sad sjetim početka, stvarno nije za vjerovati. Što drugo reći, nego Božji put.
Može li se biti još bolji?
Ne zamaram se što nisam bolji, jer osjećam to u sebi. Osjećaj koji stvori muka povezana s rezultatima nikad ne vara. Prije sam zbog okoline umanjivao svoje rezultate, a uskoro će doći vrijeme, u kojem neću prikrivati.
Radite i druge motive osim jedrenjaka?
Napravio sam dosta drugih različitih motiva, rukopisno prepoznatljivih motiva, čisto onako usput kažem, iako većina misli da imam samo jedra. O tome ćemo uskoro.
Kada gvorim o kamenu, ne mislim sad na klesartvo, oni svašta rade, već mislim baš na rukopisno prepoznatljivu umjetnost.
Radite i rukopisno prepoznatljive jahte.
Ne treba zanemariti, potrebno je spomenuti da sam među prvima, ako ne i prvi na svijetu, koji radi rukopisno prepoznatljive jahte.
Imate veliki smisao i za dizajn.
Želja mi je raditi u dizajnu, planiram napraviti pomak na tom području na svoj posebaan način… Umjetnik je uspješan kad ga ljudi prepoznaju, bez čitanja autorova potpisa na djelu. I eto sve to i još puno toga ostvario sam. Moj cilj i domet je još dalji. Uvijek želim više, znam da mogu, pa se ne smatram da sam dobar, jer znam koliko mogu još.
Dosta vas ljudi hvali, daju vam podršku.
Jednom je jedan kazao, ti si ono što je Modrić u nogometu. Koliko me ljudi nahvališe, a rijetki uvidiše. Guram sve ove što su prije stajali ispred mene i kočili. Dok se oni trude kako me uusporiti, za to vrijeme napravim toliko toga. Snažim, dok oni slabe, jer kako kaže ona izreka, dok se loši zamaraju boljima, bolji se zamaraju sa sobom. Zato i jesu bolji. Nisam umjetno stvoren, već sam se dokazao svojim radom. Dok drugi misle da su sa stotinjak djela i s par stotina skica veliki umjetnici, ja s par tisuća djela i puno više skica mislim da mogu biti još puno bolji. Dok se drugi po kafićima sastaju i pričaju o događajima i nebitnim temama, slikaju se da bi bili viđeni, ja u to vrijeme stvaram vlastiti svijet.
Veliki Tin Ujević molio je državu stan. Kad su ga odbili, izjavio je: “Dok sam živ, ne date mi stan, a kad umrem, dati ćete mi čitavu ulicu”.
Tražio sam na regularnom natječaju da mi daju kamen, da mogu nastaviti dalje stvarati i napredovati. I odbili su me.
Akademski kipar Mate Turić (Mata CROata), magistar kiparstva i profesor likovne kulture, prepoznatljiv po svom prorezanom stilu u kamenu, kojeg može prenositi i na druge materijale. Najčešće stvara u oprostorenom reljefu, prilagodivši skulpture za Gradove. Stvara u najtežem kiparskom materijalu, kamenu. Ostvario preko 50 različitih samostalnih izložbi do 35. godine. Napravio impozantan broj različitih kamenih skulptura, ponajviše jedrenjaka, koje mogu u budućnosti biti kao moguća idejna rješenja za velike javne skulpture. Izlagao više puta na Pariškom salonu, Austriji, Sloveniji, Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima. Dobitnik brojnih nagrada i priznanja, od kojih su neke: Artists On Globe: nagrada za najboljeg mladog umjetnika u Hrvatskoj i nagrada za izložbu godine u Hrvatskoj, Nagrada Zagrebačke županije. Izradio nagradu za Svjetski Croatia Rally 2021. Sudjelovao na G2 Meetingu, umjetnika koji predstavljaju Hrvatsku. Desetak godina intezivno radi na projektu inoviranja i stvaranja najveće umjetničke rukopisno prepoznatljive flote kamenih jedrenjaka povezanih u jednu cjelinu. Stvara skulpture jedrenjaka kao simbole: nade, upornosti, slobode, vizije, zajedništva… Sudjelovao na brojnim humanitarnim događanjima u Hrvatskoj i inozemstvu. Fasciniran ljudima koji su uspjeli unatoč teškom početku, poput: Abrahama Lincolna, Nelsona Mandele, Mahatme Gandhija, Louisa Vuittona, Van Gogha, Walt Disneya… Član HDLU-a, počasni član Likovne udruge Kula Kneginec.
