Dijana Rajković nudi program kojim propituje područja prostora i mijene. Tim postupkom ona otkriva, pa slijedom niže fraktalne formacije, elemente koji se ponavljaju tvoreći oblikovno opetovane oblike, ali drugačijih svojstava
Eugen Borkovsky
Dijana Rajković: PROSTORNE KONFORMACIJE, samostalna izložba
Dijana Rajković, kreativno komunicirajući s podatnim materijalima, ostvaruje sve krhkija, ali likovnija i dramatičnija ostvarenja. Ovaj se put predstavlja novim vizualizacijama ostvarenim tijekom par proteklih godina. Svi radovi izvedeni su zemljom, keramičkim tehnologijama (majolika, saggar, raku, goli raku…) Izložba objedinjuje razlistane, valjane plohe uz mjestimične intervencije glazurama i/ili otiscima te nekoliko formi punog volumena. Čini se da osamljeni artefakt autorici ne govori dovoljno rječito pa ona razrađuje niz, sklop više mogućih situacija. Većina radova je promišljena za plasman u obliku grupa, nakupina, nizova. Pokazuje se odgovornost postava jer ih je moguće prezentirati na više načina. Iako su elementi nastali svaki za sebe, oni, poredani u nizove, čine promišljene, atraktivne cjeline. Postav izložbe djeluje kao neko tajnovito arheološko nalazište.
Većinu radova odlikuje ili oskudan, a ponekad nešto snažniji, ali promišljeni kolor. U pitanju su ili tonovi koje umjetnica dobiva procesom izvedbe pojedinog rada ili kasnije nanesene skrame. Svaki od predstavljenih radova karakterizira naglašena stroga igra i koncentracija na zaokruživanje smislenog oblikovanja. Njen istraživački nerv koristi nekoliko vrsta gline. Tako i predmeti nose raznorodne karakteristike materijala: crna, bijela, šamotna glina, terakota, a kojima autorica ne sakriva karakteristike. Uz to, Dijana znalački koristi efekte koji se događaju obradom, pečenjem, izgaranjem, hlađenjem, intervencijama na ugrijani oblik. Spomenuto posezanje za pigmentom/bojom uvijek je promišljeno i naglašava intenciju autorice. Prevladavajući naturalni kolor prirodne, pečene gline oplemenjuje iskaz i ne opterećuje forme. Ova dosljednost doprinosi doživljaju elementarnog oblika predmeta jer umjetnica još u modelaciji promišlja o razigranosti, zgusnutosti ili konformaciji oblika.
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana
svibanj, 2022.
Dijana Rajković:
PROSTORNE KONFORMACIJE
samostalna izložba / mostra personale
Kustos izložbe: Eugen Borkovsky
Uklapanje u recentnu likovnu poetiku događa se na spoznajnom i tehnološkom nivou. Procesi oblikovanja čijim rezultatima svjedočimo na ovoj izložbi većim dijelom prizivaju asocijacije na propitivanje plošnih formi koje smjeraju ka zaokupljanju, određivanju prostora. Svim izvaljanim plohama i modeliranim formama poveznica je napeta površina i mekana rubna linija oblikovanja bez grubosti pravog kuta. Neki radovi nude ideju igre rasterima koji su ponegdje izraženi reljefnim prodorom u prostor, a ponegdje samo plošni, poput crteža, izvedeni djelovanjem topline i keramičkih emulzija.
Dijana Rajković nudi program kojim propituje područja prostora i mijene. Tim postupkom ona otkriva, pa slijedom niže fraktalne formacije, elemente koji se ponavljaju tvoreći oblikovno opetovane oblike, ali drugačijih svojstava. Ovim artističkim svjedočenjem umjetnica podsjeća kako mikro i makro kozmos, cijeli univerzum, titra različitim frekvencijama. Jer, moramo znati: što sporije energija vibrira, to se čini gušćom. Materija je energija koja titra na sporoj frekvenciji. Jako brze vibracije uzrokuju da materija napusti frekvencijski raspon koji ljudskih, skromnih pet osjetila mogu opažati. Druge dimenzije su sfere koje vibriraju prebrzo da ih možemo primijetiti. Dijana Rajković osvjetljuje ritam bilježeći niz mogućih trenutaka stanja forme. Ona sluti mijene unutar univerzuma, a spoznaju umiruje u mediju zemlje.
Promatrač primjećuje da svi njeni radovi odražavaju ideju organske forme ili prirodnih fenomena poput namreškane površine vode, situacije pejzaža ili fenomen oblaka. Prikrivena čulnost prevladava u premisi, interpretaciji i u doživljaju. Tehnologija, ali i oblici uvode nas u stanje pretraživanja (o)sjećanja. Iskustvo promatrača postaje bitna činjenica pri opisivanju ovog sustava. Radovi izazivaju interes već u prvom čitanju temeljem postava. Komunikacija s promatračem ostvarena je na dvjema razinama: promatrača i rada samog, bez obzira na pozicioniranje u prostoru i rada kao dijela niza ili grupe, što ovisi o postavu. Ponekad elementi različitih radova, postavljeni na poseban način, izgovaraju zajednički stav, iako u premisi nisu željeli ispričati sukladnu priču.
Elementi nekih radova zauzimaju prostor ispunjavanjem, dok drugi elementi samo naznačuju moguće, neblokirane prostorne odnose. Sjenama koje nastaju uz prirodno ili galerijsko osvjetljenje potencira se dinamika volumena i prostora koji rad zauzima. Dijana Rajković razmišlja s recentnih pozicija koristeći pretpovijesnu elementarnu tehnologiju. Svi su elementi ovih poliptiha razvedenih gabarita. Ovo mogu biti ritualni predmeti, rezultati igre tijekom oblikovanja, ali i postava u izložbenom prostoru. Artefakti su neka vrsta nabrajanja materijalizacija trenutaka. Ovo instinktivno kretanje ka vanosjetilnom okreće nas teoriji organiziranog kaosa i doživljaju mijene kao stalnog tijeka svih stvari u nama i oko nas. Raznorodne frekvencije dijele isti prostor i isto vrijeme. To je poput radijskih postaja koje emitiraju valove pa čujnost ovisi o frekvenciji na koju je namješten dok druge i dalje postoje iako ih ne čujemo.
Galerijski postav ovog niza radova određuje se sklapanjem privremenih cjelina. Radove možemo prihvaćati zasebno ili u kolekciji. Autorica nas podsjeća da su razumijevanje i spoznaja uvijek provizorni procesi koji zahtijevaju stalna razmatranja koja nemaju svršetak. Ideja o promjenjivosti svega i materijalizacija ideje u artistički predmet, percipiranje radova prenosi u područje doživljaja. Oblikovanje i prezentacija nude snažnu poruku o dojmljivom propitivanju trenutka. Iskrenost autorice ogleda se u interpretaciji doživljenog.
Dijana Rajković rođena 16. III. 1985. godine u Zagrebu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, odjel kiparstva. Sudjelovala na brojnim prezentacijama i edukaciji o tehnikama paljenja keramike u Hrvatskoj i Italiji. Izlagala je na 25 međunarodnih, kolektivnih, žiriranih izložbi u Hrvatskoj i Europi. Dobitnica je nagrade za mladog umjetnika do 30 godina na međunarodnoj izložbi „Ceramica multiplex 2012.“, rad se nalazi u zbirci suvremene svjetske keramike u Varaždinu. Bavi se pedagoškim radom, nastavnica je keramike u POU Zagreb. Članica je ULUPUH-a, sekcije za keramiku porculan i staklo. Živi i djeluje u Zaprešiću, Zagrebu i Grožnjanu.
