Najveće vrhove dosegli su ljudi koji su najduže bili na dnu. Na tlu. Koji su padali i padali. A često nikog nije bilo da im pruži ruku i podigne ih natrag
I čini se da su najveće vrhove vidjele one oči koje su najviše plakale. I srce koje je najviše puta slomljeno bilo. Usta koja su se plašila izgovoriti riječ. Samo da ne povrijede drugog. A onda su sama bila povrijeđena. I ne samo jedanput. Već mnogo puta. Povrijeđena.
Najveće vrhove dosegli su ljudi koji su imali hrabrost da riskiraju. Čak i onda kada se činilo da je sve protiv njih. I kada im drugi nisu davali nikakve šanse. A to je zato jer je sve ono vrijedno u nama ranjivo. Duboko ranjivo. Jer je puno osjećaja. I puno duše. I vrijedi se za to boriti. Zato su najveće vrhove dosegli ljudi koji su najduže bili na dnu. I prelomili u sebi. I odlučili. Samo naprijed. Nikada natrag.
