Ovi umjetnički mišljeni predmeti otkrivaju nam uzburkanu estetiku: plemenito svjedočanstvo postojanja nekog drugačijeg svijeta
Eugen Borkovsky
Recentno, poodmaklo postmodernističko vrijeme radnje odvodi nas na područje igre i sumnje. Svako je likovno oblikovanje igra i za umjetnika i za promatrača. Promatrač, kao i umjetnik, posjeduje moć otvaranja ili zatvaranja nekog od prolaza prema percepciji. Marija Lopac se igra propitivanjem različitosti. To se očituje tehnologijama izvedbe i motivima koje predstavlja. Projekt ponešto duguje zapadnim zasadima službene povijesti oblika/umjetnosti, ali iskoračuje prema drugačijim vizualizacijama okruženja. Propitivanje, usklađivanje, svojevrsna sinteza heterogenih pristupa oblikovanju ogleda se kroz većinu radova ovog niza.
Umjetnica predstavlja kolekciju radova koju možemo podijeliti po izvedbi, a djelomično prema motivima. Svi radovi su na papirnatim podlogama. Odvažnost oblikovanja očituje se kombinacijama tehnologija i raznorodnim načinima iskaza. Ona koristi otiskivanje, crtež, slikarstvo, kolaž, ali i modificiranu tehniku batika – voštanih premaza na papirnatoj podlozi. Mnogi radovi na osmišljenu, organiziranu podlogu primaju otiske. Matrice su izvedene drvorezom ili linorezom. Oni se pojavljuju kao segmenti, naslage, rasteri koji određuju kompoziciju, ali se zrcale i na dojam.
Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Marija Lopac: USLOJENE IMPRESIJE
samostalna izložba
od 12. 3. 2022, u 18 sati
Pristup slikarskom činjenju umjetnica odrađuje bez ideje detaljnog podražavanja oblika. Oblici jesu prepoznatljivi, ali su predstavljeni više kao dojam oblika. Ritam je postignut skoro svim raspoloživim sredstvima: intenzitetima boja, preklapanjima otisaka reljefnih matrica, raspršivanjem detalja, naglašavanjem teksture i poštovanjem podloge, na način nizanja, opetovanja oblika, grebanja, uslojavanja; tretmanom podloge na rubu grubosti. Konglomerate oblika umjetnica niže na način koji je spontan i koji povremeno kontrolira dodavanjem, oduzimanjem, prikrivanjem ili dopuštanjem podlozi da reagira na tretman. Većina formata i prije detaljnog pregledavanja nudi ritam. To je ostvareno ili linijski, često horizontalno poredanim područjima kolora, ili konglomeratima otisnutih formacija detalja.
Autorica nudi doživljaj, a tek sekundarno iščitavanje prepoznatljivih oblika. Zamućene scene postignute su promišljenim, ali i eksperimentalnim djelovanjem. U područjima ideje pejzaža uslaguju se svojevrsne nakupine mrlja, fleka, biljega manjih oblika. U izvedbi svojih radova, uz ostalo, umjetnica često koristi tehnike otiskivanja. To su njeni linorezi i/ili drvorezi, a koristi i matrice, pečate s figurom slona ili nekom značenjskom vinjetom, arabeskom, iz indijske, hinduističke tradicije.
Karakteristike umjetničina rukopisa prelijevaju se kroz sve radove, ali se ponešto mijenjaju u izvedbama raznorodnim postupcima. Energija je ponuđena hrabrim kolorističkim pasažima koji u kombinaciji s dodatnim otiscima iskazuju lirski odaziv. Umjetnica kao da ne propituje situaciju niti vrijeme zapadnih, administrativnih, profiterskih situacija. Prije nudi energetski nabijene evokacije nekih drugih, humanijih, manje rigidnih civilizacija koje su u prisnijem skladu s prirodnim okruženjem. Ovo promišljanje na indirektan način provocira, upozorava.
Iako se u premisi oslanja na zapadnjački način oblikovanja slike, kroz realizaciju i u rezultatu umjetnica čini značajne otklone. Oblici mogućih planeta, kuće, slonovi, ideje pejzaža, odražavaju drugačiju energiju od one na koju smo navikli. Ovi radovi kao da bježe iz euro-američke hegemonije ustaljene kreativnosti. Oni su sumnjivi u odnosu na uvriježeni kontinuitet zapadne povijesti oblika. Oni nude drugačiji pristup prepoznavanju energije, karizme likovnog djela. Emanirana energija može izazvati nelagodu. Jer, ponegdje naporan kolor suptilnijem će promatraču poremetiti ustaljeno. Uz to za nas, dresirane i mislima lijene Europljane, prepoznavanje stranih, nesvakidašnjih oblika izaziva otpor. Pokušaj umjetničine pomirbe biva poduprt provokativnom motivikom. Jer, kućice možemo vidjeti u ruralnim krajevima, ali slonove ćemo teško naći na precijenjenom teritoriju tzv. zapada.
Sasvim je vjerojatno da ovi radovi ni u integriranom, drugom civilizacijskom krugu, neće odmah izazvati pažnju. Jer, radovi nose i znatna obilježja pristupa zapadnog kulturnog okruženja. Svi smo isključivi. No, treba pozdraviti ovu ideju dijaloga, uložene energije koja rezultira svojevrsnom sintezom. Radovi nude oslanjanje na dva (oba) raznorodna idejna, filozofska, praktična, životna, estetska, okruženja.
Na najnovijim radovima umjetnica još radikalnije odustaje od potpune vidljivosti motiva i uvriježenosti tzv. čistih likovnih tehnika. Kreće u eksperiment tehnologijom i motivikom. Ovime se priklanja drugom civilizacijskom krugu. To je izuzetan čin koji iziskuje napor i u isto vrijeme osluškivanja svoje osobnosti uz odustajanja od uobičajenog. Bilo bi odlično kad bi više ljudi, napose umjetnika, steklo iskustvo boravka i/ili života na nekom drugom, različitom dijelu planeta. Euro-američka agresivnost na svim područjima bila bi onemogućena. Umjetnost uvijek biva ispred vremena. Tako su se dogodile promjene u zapadnoj umjetnosti otkrivanjem senzibiliteta i načina oblikovanja kad se otkrila afrička vizualna poetika ili kineska/japanska estetika vizualizacija, početkom prošlog stoljeća. No, zapad se okrenuo dizajnu, reklamama, ekstravagantnim performansima, dosjetkama. Malo autora pokušava uspoređivati ili se upustiti u poetiku, značenje, energije drugih civilizacija. Čak i ruska avangarda skoro da je zanemarena u službenim povijestima umjetnosti. Balkan se skoro i ne spominje. Tek rijetki pojedinci uspijevaju na bahatom zapadu izazvati pozornost bez obzira na mnoge druge izuzetne kreativne domete.
Način oblikovanja Marije Lopac smjera na dekonstrukciju uniformiranih koncepcija stvarnosti. Svijet nije objektivno stvaran. Stvarnost je subjektivno determinirana, a potraga za spoznajom je usmjerena na stalne čine reinterpretacije. Umjetnica plasira postavku da ljudski um treba smatrati aktivnim, kreativnim entitetom. Potrebno je brisati stari pojam – „promatrač”, a na njegovo mjesto postaviti novi – „sudionik”. Iskustvo promatrača bitna je činjenica pri opisivanju sustava. Autorica nas podsjeća da su razumijevanje i spoznaja uvijek provizorni procesi koji zahtijevaju stalno razmatranje bez svršetka. Ideja o prolaznosti i promjenjivosti svega i činjenica artističkog artefakta tu i sad, percipiranje radova postavlja na područje evokacije energija. Pomirenje nalaze u činjenici da je materija samo jedan vid energije. Umjetnica djeluje pretvarajući svoju senzibilnost u prednost. Nesigurnost oblika pretvorena je u krhku sigurnost trenutka.
Načinom uporabe motiva ovdje je na osobnoj ravni izgovoren buran apel masovnoj kulturi. Jer, estetika patokratskog zapadnog kapitalizma nije više u mogućnosti odrediti što je realno ispravno ili lijepo. Pojavljuje se i dostupno je sve više informacija, a sve manje značenja. Simulakrumi zamjenjuju realno. Liječimo se potrošnjom, slaveći hedonizam kao oblik samoispunjenja koje ne donosi zadovoljstvo. Ritam civilizacije i grubost potrošačkog društva, nemogućnost otpora jedinke, ponuda podobnih sredstava za ugodu i slične situacije koje kapitalizam skriva pod tepih demokracije, pokazuje se ovdje u artističkom uprizorenju. Ovi umjetnički mišljeni predmeti otkrivaju nam uzburkanu estetiku: plemenito svjedočanstvo postojanja nekog drugačijeg svijeta.
Raskrižje mističnog i realnog uporište je ovog ciklusa. Autorica koristi paralelne vizualne karakteristike dvaju civilizacijskih krugova. Marija Lopac hrabro, uz tretman kolora i egzotiku neuobičajenih motiva, nudi energiju nesvojstvenu zapadnjačkom mjerilu vrijednosti. Zapravo, ona kompilira energije međusobno neuvažavajućih civilizacijskih krugova i nudi ideju poštovanja različitosti. Senzibilitet promatrača odredit će pojedinačne dojmove. Mi možemo oizdraviti umjetničinu hrabrost i uloženi napor pomirenja raznorodnih estetika.
Marija Lopac rođena je 1983. u Zagrebu. Diplomirala je na ALU u Zagrebu, nastavnički smjer, 2009. godine. Učestvovala je na umjetničkim rezidencijama od 2013. – 2017. u Vijetnamu, Indiji, Kini, Tajlandu, Islandu, Belgiji, Italiji. Putovanjima i životom u Aziji nastaje program: Other side project; gostovanje vijetnamskim umjetnika u Hrvatskoj (Zagreb i Split, 2015.-2018.). Autorica i voditeljica je projekta Memories, 2016. – 2020., (grupne izložbe hrvatskih umjetnika u Vijetnamu, Japanu i Indiji). Uz autorske umjetničke projekte i umjetničke rezidencije također aktivno sudjeluje na mnogim kolektivnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i Svijetu. Predstavljala je hrvatsku u projektu Belt and road NR Kine, izložbama u Kini i drugim zemljama (2017.-2020). Sudjelovala: na 2. grafičkom bienalu u Indiji u Delhi (2021.), kao pozvani umjetnik; na Duoro printmaking bienale Portugal 2018.; na izložbi Month of art practice u Hanoiu. Vijetnam, 2016. Samostalno se predstavljala na mnogim izložbama Dubrovnik, Grožnjan, Lošinj, Sesvete, Varaždin, Zagreb, te u Indiji i Vijetnamu. Pohađa edukaciju iz ekspresivne art