Skip to content

Sanja Simeunović Bajec – ZAPISI

Prema izjavi umjetnice, ali i predstavljenim nizom, postaje jasno da je poštovana osobna povijest. Rezultati su transponiranje i kombinacije oblika/situacija prema kojima osjeća vezanost

Eugen Borkovsky

  TVARNOST DOŽIVLJAJA    

   Sanja Simeunović Bajec ovom prigodom predstavlja sasvim recentne rezultate vizualnih promišljanja. I ovi radovi nastali su hrabrim, ali znalački kombiniranim materijalima i tehnikama. Većina radova bazirana je na slikarstvu, uz kombinacije slojevanja, često nelikovnim materijalima/načinima. Na svim radovima ponuđeno je segmentirano prepoznavanje ideje motiva. Umjetnica integrira elemente čiji smisao usklađuje osobnim promišljanjem, a usput propituje njihov tipski status. Tako se pred nama nižu scene koje moramo iščitavati poput rebusa. Ponegdje promišljene, a ponegdje halucinatorne kombinacije promatrača dovode u nesigurnost dojma. 

   Bez obzira na spontanost izvedbe, umjetnica ipak misli na promatrača pa mu se povremeno obraća prepoznatljivim znakovima koje treba otkriti, zapaziti i iščitati. Ponuđene su portretne ili pejzažne situacije, geometrijski određeni ornamenti, oblaci, mrlje, linije, naznake kiše ili vjetra. Uočavamo biljne oblike poput stabljike trstika, stilizirane cvjetove poput nacrta za štikanje. Mnogi dijelovi kadrova nerazgovjetne su scene koje imaju otklon ka apstrakciji. Očito je da autorica odustaje od doslovnog prikazivanja i usredotočuje se na doživljaj. Ona progovara gestom, a odmah zatim strpljivom preciznošću. Ponekad obrnuto. Kadriranje i intenzivne raznorodne intervencije, strast igre, u dosluhu je s opažanjima nesavršene okoline.  

   Na površinama nalazimo intervencije: potez, slojevanje, premazivanje, prelijevanje boja učinjeno kistovima ili i drugim načinima. Umjetnici je važniji dojam od realističkog prikaza. Važnija joj je priča, doživljaj koji interpretira. Unutarnja snaga te nove realnosti oslanja se na perspektivna, koloristička, značenjska iznenađenja. Prijelazi realnog u nerealno izgovoreni su kombinacijom pojednostavnjenog izraza i začudnih odnosa perspektive. Na istoj podlozi dodaje, grupira motive koji u završnici imaju logičnu dosljednost. U postupku je materijal tretiran kao nosilac oblika, a odnos autorice prema obama krajnje je intimistički. 

   Slične likovne činjenice pojavljuju se na više radova. Pregledavajući postav, pitamo se kada, gdje, kako i zašto se dogodilo. Zbunjenost promatraču uzrokuje spoj gestualnosti, snažnog kolora i zamućenost kadrova. U asortimanu pronalazimo prikaze sukladnih postupaka, tonaliteta, energija, ali raznorodnih rezultata. Iako se poneki tretman površina provlači kroz cijeli postav, tematska određenja dozvoljavaju uvjetnu podjelu ciklusa na tri grupacije radova. U jednom su primjetni stilizirani oblici stabala trske. Drugi dio nudi skoro monokromatski rad naglašeno izduženog formata na papiru. Treći dio karakterizira pozadina prikrivena uslojenim, trganim paus papirima, bez fiksiranja segmenata. Ovaj dio postava sasvim je nov umjetničin iskaz. Niz radova nudi odmak, svježu energiju oblikovanja jer se, nastavljajući na dosadašnju poetiku tretmana površina, razlikuje još naglašenijom spontanošću izvedbe. Ispod velova, slapova isparanog polutransparentnog papira, nalazimo prikriveni figurativni ili apstraktni slikovni iskaz. 

Sanja Simeunović Bajec
ZAPISI

samostalna izložba
Otvorenje: petak, 4. III. 2022. u 20.00 h
Kustos: Eugen Borkovsky
Organizacija izložbe: Zbirka umjetnina Grada Pule
Urednik: Eros Čakić

   Prema izjavi umjetnice, ali i predstavljenim nizom, postaje jasno da je poštovana osobna povijest. Rezultati su transponiranje i kombinacije oblika/situacija prema kojima osjeća vezanost. Teme od kojih kreće u avanturu interpretacije jesu proživljena svakodnevnica. Umjetnica je na razmeđi doživljaja i svijesti o mijeni. Šarmantna lakoća pristupa zadatku karakteristika je autoričina rukopisa. Ona se igra snatrenim oblicima. Pritom ostaje vedra, ali ne sakriva potpuno sinopsise doživljaja. Priklanja se suvremenom pa umjesto estetskog poštuje instinktivno. Ona voli miješanje stilova i tolerantna je prema rascjepkanosti i nejasnosti oblika. Naglasak je stavljen na igru, a ne na pravilo.

   U žiži su propitivanja vezana uz memoriju lokacija te propitivanje identiteta iskazano kroz vizualizaciju. Sanja je svjesna da nesigurnost postojanja uvijek biva kompenzirana doživljajem, određivanjem osobnog prostora. Kutak pod suncem ima dva orijentira: psihološki i fizikalni. Fizikalno, pojam znači površinu lokacije. Psihički, memoriranje određenog prostora unosi ideju pripadnosti. Ovo je tradicionalni pristup. Postoji i nomadski pristup kojemu više nisu potrebne navedene olakšice. On se ostvaruje mijenjanjem i prilagodbom datostima trenutka. Ovaj projekt nudi odsjaje osobnih trenutaka boravaka na memorijskoj i realnoj lokaciji. 

   Neke kadrove autorica grupira u manje formate unutar kojih ponavljani slijed oblika opet inicira tempo. Naglašen ritam naglo je ustavljan u trenutke doživljaja. Pojedini rad dio je grupe, serije, niza što unosi ideju o mijeni. Naša, zapadna, bahata civilizacija oduvijek je imala olak pristup odnosu pasivno-aktivno shvaćajući ritam i kontinuiranu mijenu kao višak stvarnosti umjesto kao načelo. No, Svijet nije nepromjenjiva i sigurna situacija. Svijet je niz stalnih promjena u nama i oko nas. Ovo oblikovanje snažno progovara o univerzumu na najjednostavniji mogući način: vizualizirajući sasvim obične i neznatne detalje doživljenog svijeta. Uz to, prisutan je osobni pečat kao dokaz impresije. Tako je ovaj postav ujedno ispovjedni. 

   Umjetnica oblikovanjem prati vlastite impresije služeći se obrazovanjem, iskustvom, instinktom i memorijom. Ona upotrebljava umjetnost kao egzistenciju. Svaki put kada razgledavamo radove ili nasumce pogledamo na neki od njih, doživljavamo novu impresiju. Komunikacija s promatračem ostvarena je na dvjema razinama: promatrača i pojedinog rada te rada kao dijela niza ili grupe, što ovisi o postavu. Cijeli postav nudi ideju instalacije. Izložba signira odnos „bijele kocke“ i osobnog doživljaja. Autorica u neutralni prostor uvodi krokije vlastitih impresija. Ona provjerava neutralnost/definiranost prostora. Galerija je realna, osjećaj je irealan. Ili obrnuto? Galerija postaje i umjetničin prostor provjere. 

   Svi radovi imaju naglašenu i osmišljenu likovnu komponentu. Nerijetko raspršena, ali stabilna kompozicija, često prisutan pastelni kolor, solidne dimenzije, bitne su karakteristike izložbenog projekta. Radeći na njemu, autorica kao da se kontrolira, primiruje, koncentrirajući motiviku unutar ideje. Ona ritual oblikovanja ujedinjuje sa osobnim propitivanjima. Sanja nudi promišljanje o doživljajem iniciranom prevrednovanju stvari po obliku i po smislu. Ona zaobilazi tradiciju pristupa motivu. Zamagljenja papira, nepravilni, spontani slogovi trstika, krojni arci, odsjaj traže u našoj spoznaji. Stečena navika praćenja tijeka zgusnuta je unutar trenut(a)ka. 

   Likovnim jezikom, intuitivnim djelovanjem, ponuđeno je suočavanja s varavom realnošću. Emotivni naboj progovara kroz izbor i kroz pristup motivima. Pred nama su doživljeni trenuci oblikovanja koji se ne mogu ponoviti. Dvojbenost pojma trenutak, značenje i definicija, mogu biti različito interpretirani. Trenutak može biti objašnjen sekundom, satom, danom, godinom, a može biti poosobljen i sveden na individualnu spoznaju. Senzibilitetu umjetnice često je samo trenutak pogleda na motiv dovoljna impresija za sjećanje i zapis. Ovdje je rezultat uvijek viđenje, a ne vidljivo. Proživljeno se ogleda u memoriji, a manifestira u likovnom zapisu. Ostvareno u materijalu ovo promišljanje odiše lakoćom interpretacije.

Impressum:

Organizacija izložbe: Zbirka umjetnina Grada Pule; Nakladnik Grad Pula; Za nakladnika: Gradonačelnik dr. sc. Filip Zoričić, prof.; Urednik Eros Čakić; Fotografije Đeni Akelić; Tekst: Eugen Borkovsky; Postav izložbe: Sanja Simeunović Bajec, Eros Čakić, Matija Đurišić, Eugen Borkovsky; Tisak MPS, Pula, III. 2022.

Optimized by Optimole