Izašao prijevod dubrovačke drame La farce faite à Stanac (Novela od Stanca, 1550.) Marina Držića, vodećeg autora raguzanske renesanse
Nicolas Raljević
Za ovo sam djelo koristio knjige Marin Držić, Pet stoljeća hrvatske književnosti, priredio Milan Ratković, Matica Hrvatska, Zagreb, 1964.; Držić, Novela od Stanca, Skup, Dundo Maroje. Školska knjiga, priredio Frano Čale, Zagreb, 1976.; Djela Držić, Prolog, priredio Frano Čale, Zagreb, 1987.; Novela od Stanca, Marin Držić/napengao Dubravko Kastrapeli, Dom Marin Držić, Dubrovnik, 2017.
Riječ je o komediji s 316 aleksandrinaca izvedenih u sedam scena.Već sam se prije nekoliko godina pokušao uhvatiti u koštac s Novelom, no pitanje prilagodbe na francuski jezik tjeralo me je na različite pokušaje i izbore kako bih proizveo djelo koje još uvijek ne smatram konačnim (u smislu da bi ga se moglo distribuirati).
U svom radu nisam često nailazio na potrebu prevođenja stihova, osim ponekog izoliranog odlomka u proznim djelima. Bojim se da u svom prevoditeljskom radu nikad nisam toliko (morao) izdao/ti izvorni tekst. Uski okvir aleksandrinca i počesto nejednak u transkripciji s jednoga jezika na drugi kako bi se prenijele sve informacije, ograničenje rime, od cezure do hemistiha, obveza poštivanja ritma, na što se može pridodati i vladanje jezikom, njegovim registrima, zvučnim igrama, stilskim postupcima, ne izostavljajući fenomen nijemog e na francuskome kojim se u svakom trenutku riskira da se stilska vježba pretvori u računovodstvenu, uz alternacije između muške i ženske rime na francuskom koje su me zatekle… Rizik je bio da se zbog viška tehničkih formalnosti stvori krut odnosno neprobavljiv tekst. Jedno vrijeme pomišljao sam napustiti rimu; zatim aleksandrinac; a potom i čitav ovaj izazov, kao što sam to činio u prethodnim pokušajima prevođenja. Prva cjelovita verzija sastojala se od aleksandrinaca s rimama i pokušaja da se što više poštuju ograničenja ritma. No sintaktički manevri u koje sam se morao upuštati nerijetko su činili čitanje teško prohodnim pa čak i smiješnim.
Bio je potreban živ i dinamičan tekst, po uzoru na izvornik. Janine Matillon dugujemšto mi je dala motivaciju da ne odustanem od ovog djela: njezin me je predgovor Les Ballades de Petrica Kerempuh (Publications orientalistes de France, 1972.) oslobodio mojih skrupula koje su se pretvarale u okove. Nastavio sam s tim prvim nacrtom razbijanjem aleksandrinaca pa čak i uklanjanjem rima kada bi sprečavali fluidno čitanje. Uklanjanje fenomena nijemog e na francuskome također bi ponekad znalo olakšati pronalaženje ritmičkih igara. Učinak mi se već činio boljim, iako me još nije potpuno zadovoljavao. Naravno, prigovori koji su se odnosili na tekst s aleksandrincima i rimama prenašaju se na druge kojima je pomiriti preživjele aleksandrince i slobodnije stihove, rimovane odnosno slobodne odlomke, sintaktičke preokrete i još prozaičnije okrete… S tim da su naravno mnogi odlomci i dalje upitni. I previše stiha su i dalje nespretni. Preostaje još mnogo rada na njima.
Pročitajte na hrvatskom te na francuskom jeziku:
Marin Držić – Novela od Stanca
Nadam se pritom da će ova prva ruka privući Vašu pažnju upravo kao što ću i ja sa zahvalnošću pozdraviti svaki prijedlog ili komentar.
Marin Drzic – La farce faite a Stanac