Promocija monografij​e: Drago Turina scenograf

drago turina 2 1

Drago Turina scenograf

HNK Zagreb – foaje, Trg maršala tita 15, Zagreb
Četvrtak, 27. lipnja u 12 sati (podne)

foto-galerija

ULUPUH Vas poziva na predstavljanje monografije Drago Turina scenograf, autorice teksta Branke Hlevnjak, urednice Ivane Bakal i dizajnera Marija Aničića

u četvrtak, 27. lipnja u 12 sati u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu – foaje, Trg maršala Tita 15, Zagreb.

Monografiju će predstaviti akademik Tonko Maroević, autor popratnog teksta u monografiji, te Branka Hlevnjak, autorica rukopisa monografije.

drago turina monografija naslovnica

Akademik Tonko Maroević
Scenografija Drage Turine (1964.-2005.)
(recenzija monografije i rukopisa Branke Hlevnjak)

Nije pretjerano kazati da scenografija Drage Turine predstavlja kazališnu epohu, da daje možda najodređeniji znak teatarskim zbivanjima u Hrvatskoj (a i šire) na prelasku od modernizma u postmodernu. Od trenutka kada se pojavio na sceni preuzeo je na sebe daleko veći teret opremanja pozornica za najraznovrsnije izvedbe, privukao je zanimanje kazališnih grupa i institucija u brojnim domaćim i inozemnim sredinama, oduševio je publiku i kritiku kod kuće i u svijetu, potaknuo je na suradnju umjetnike iz gotovo svih aktivnih naraštaja. Drugačije rečeno, samo je u njegovoj ulozi moguće naći neki zajednički nazivnik burnoga i dramatičnoga kazališnog života u razdoblju golemih estetskih mijena i lomova, u razdoblju možda još većih društveno-političkih sukoba i previranja uračunavajući ’68.,’71., pad Berlinskog zida i Domovinski rat.

Nije slučajno što Drago Turina Čarli dolazi iz alternativne i tehničke formacije, iz studentskog teatra i brodograđevne spreme. Dakle, nije bio opterećen nikakvim stilskim i fahovskim predznanjima, nego se u svojim razmišljanjima i pripremama morao i mogao prepustiti slobodi imaginacije i disciplini koju mu je nametala jedino logika izvođenja. Stoga je svaki put iznova kretao od početka, dovodio u pitanje uhodana rješenja i nalazio solucije što su od temelja gradile drugačiji prostor scenske igre. S jedne strane je bila statika – proračunati odnos zadanih premisa i stroga organizacija tlocrta, a s druge kompenzativna i sublimirajuća dinamika – lakoća kombinatorike i transformacije svih elemenata.

Fascinirani čistoćom i reduktivnošću, jasnoćom i potencijalnom mobilnošću Turininih scena, njemu su se uskoro počeli obraćati i najugledniji, najafirmiraniji redatelji nezavisno od njihove naraštajne ili kreativne orijentacije, tako da je vrlo brzo iz off-teatra ušao u standardni etablirani teatarski kontekst (uskoro dijelom i filmski, televizijski, manifestativni, itd. ) ne iznevjerivši nikad svoje kreativno ishodište.

Od konca šezdesetih godina pa do početka novog milenija, a u njemu također, Drago Turina je pokazao raskošne raspone mašte i svoje strukturalno ulančane domišljatosti. Iznimnom inventivnošću rješavao je najraznovrsnije zadatke postavljajući uvijek načelno obvezujuće okvire redateljskog postava, takoreći determinirajući u nemaloj mjeri sam koncept cjelovite scenske realizacije – a opet baš otvarajući mogućnosti dodatne improvizacije. U Turininim rješenjima ima vrlo malo praktikabla i paravana, praktički nema oslikanih „zidova”, a naglasak je prebačen na obradu poda i stropa, odnosno oplatu koja je uglavnom pokretna horizontalno i vertikalno (ovisno o potrebama i simboličkim novostima prizora).

Po Čarliju Turini scenografija je u nas definitivno postala dramskom disciplinom, ispunila je u potpunosti lucidni bauhausovski zahtjev stvaranja „stroja za igru”, postala je nezamjenjivim dijelom redateljske i glumačke interakcije. Daleko od svake dogmatičnosti, izborom raznih materijala i animiranjem različitih mogućnosti scenske mašinerije, Turina se umio približiti specifičnim zahtjevima stilsko-epohalnih postavka, ali uvijek u duhu suvremenoga shvaćanja, a ne puke pasatističke evokacije ili akademske rekonstrukcije. Njegova maštovitost i otvorenost prema morfološkom pluralizmu znali su iz najtežih uvjeta – i unatoč teško svladivim preprekama – izvući funkcionalni i estetski optimum.

Branka Hlevnjak je ozbiljnim interpretativnim ulogom pristupila Turininu opusu i metodično je raščlanila njegove postupke opisujući i tumačeći njegova najznačajnija ostvarenja. U njezinu pristupu prevladava postmodernistička perspektiva, nalazeći paralele s inim suvremenim orijentacijama. Opravdano smatra kako je temeljna Turinina nit vodilja u svojevrsnoj demistifikaciji teatarskog čina, u istodobnom konstruiranju i deziluzioniranju scenskog prostora, paradoksalno kazano: u građenju koje svjesno vodi „dekonstrukciji”. Zato u njegovim postupcima ima mnogo optičkih i kinetičkih svojstava, simultanosti i prožimanja, luminističkih efekata i dematerijalizacija, anti-kulisa i hommagea zastoru, dosjetke i gega (ne zaboravimo da je u stvaralaštvo ušao preko stripa), totalnog teatra i teatra u teatru.

U mnoštvu svojih riječi Turina je nastojao dokinuti rampu, odnosno proširiti, produbiti ili integrirati prostor scenskog zbivanja u raznim smjerovima. Možda je najvažniji Turinin postupak dovođenje u pitanje daske što život znače, to jest podizanje i spuštanje platforme na kojima se predstava zbiva. I nije toliko u pitanju propadalište, koliko dotad neviđena sinteza ili, bolje, sinergija poda, stropa, vertikalno animiranje prostora. Metaforom grotla i kupole protumačena je specifičnost iluzionističkih i faktičkih prodora kroz osovinu scene, a naročito su ekspresivna rješenja sa spuštanjem i podizanjem gipkih elemenata.

Branka Hlevnjak je ukazala na bogatstvo i originalnost Turininih kazališnih solucija, a ne oduzimajući mu ništa na osobnim dometima (dapače!) postavila ga je u kontekst mnogih suvremenih mu i onda aktualnih likovnih tendencija. Njezina interpretacija pokazuje kako je riječ o iznimnom kreativnom naporu i učinku, o umjetniku koji je obilježio svoje vrijeme i ostvario opus koji – unatoč privremenosti, prolaznosti materijalnih realizacija, ili upravo stoga – zaslužuje trajan spomen i doličnu monografiju.

U Zagrebu, rujan 2011.

drago turina korica prednja fin

Drago Turina
(Virje 1943.)

Scenografijom se počeo baviti od 1964. u studentskim kazalištima.
Član je ULUPUH-a od 1969. Osim u hrvatskim kazalištima radio je
u Mariboru, Ljubljani, Celju, Novoj Gorici, Zenici, Sarajevu,
Beogradu, Trstu, Brnu, Wroclawu. Izlagao je u Zagrebu, Novom Sadu,
Pragu, Tokiju, Shangaiu, Torontu.

Objavljeni scenografski radovi u knjigama

Rene Hainaux: LE DECOR DE THEATRE
DANS LE MONDE DEPUIS 1960
/Bruxelles 1973/
Rene Hainaux: SPECTATLES 1970-1975
DANS LE MONDE
/Bruxelles 1975./
OISTAT Japan: DRAMATIC SPACE
AND ITS DESIGN
/Tokio 1984./
Vera Ptačkova:
A MIRROR OF WORLD THEATRE
/Prag 1995./
Giovanni Lista: LA SCENE MODERNE
/Paris 1997./
WORLD STAGE DESIGN
/Toronto 2005./
Damir Gabelica: SCENOGRAFIJA U SKICI
/Zagreb 2006./
Peter McKinnon & Eric Fielding:
WORLD SCENOGRAPHY 1975.-1990.
/Toronto-London, 2012./

Objavljeni scenografski radovi u časopisima

THEATRE CRAFTS,
/New York, 1984./
INTERSCENA
/Prag, 1987./

Nagrade
Priznanje za scenografiju 1967.
(Univerzitetski festival mira
u Istanbulu)
Zlatni Vijenac 1969, 1985
(Festival MES Sarajevo)
Nagrada Sedam sekretara SKOJ-a 1969. (Zagreb)
Nagrada SKOJ-a 1970.
(Zagreb)
Zvono Lotrščak za sezonu 1969./1970.
(Večernji list)
Priznanje za scenografiju 1972.
(Teatar ITD)
Sterijina Nagrada 1977.
(Sterijino pozorje, Novi Sad)
Diploma ULUPUDS 1977.
(Sterijino pozorje, Novi Sad)
Zlatna Arena za scenografiju 1976.
(Filmski festival, Pula)
Nagrade na Gavellinim večerima,
1979., 1980., 1981., 1982., 1984., 1990. (Časopis Studio, Večernji list)
Srebrna Medalja
Prague Quadriennale 83
(Praško kvadrijenale 1983., Prag)
Nagrada za najbolju scenografiju 1985. ULUPUDS
(Sterijino pozorje, Novi Sad)
Titula najboljeg scenografa 1985.
(15. Pozorišne igre BIH, Jajce)
Nagrada za najboljeg scenografa 1985.,
(susreti profesionalnih pozorišta
BIH, Brčko)
Nagrada Marul 1992., 1995., 1997.
(Marulovi dani, Split)
Nagrada hrvatskog glumišta
1994., 2005. (HDDU)
Nagrada Dr. Đuro Rošić 2001.
(HNK Rijeka)

f1 Pad Italije 1980

Monografija je ostvarena uz financijsku potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, Ministarstva kulture Republike Hrvatske, autora scenografa Drage Turine te uredništva monografije.

Nakladnik: ULUPUH – Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnika

Za nakladnika: Ivana Bakal

Autori tekstova: Branka Hlevnjak, Tonko Maroević

Urednica: Ivana Bakal

Grafički urednik: Mario Aničić

Prijevod: Hrvoja Heffer

Lektura: Mira Ćurić

Fotografije: D. Turina, M. Braut, T. Drankowski,
I. Fabijan, B. Hrkač, B. Mađer, S. Novković, V. Pondelak,

R. Sarađen, Z. Stojanović, Š. Strikoman, D. Šiftar, K. Tadić,

R. Valai, C. Wolff, Foto lab rtz i drugi.

Dizajn i prijelom: Mario Aničić

Grafička priprema: Grafički ured, Zagreb

Tisak: Tiskara Zelina, d.d., Sv. Ivan Zelina.

Za realizaciju monografije korištene su fotografije, skice, nacrti i makete iz arhiva scenografa i autora fotografija Drage Turine.