PRILIKA – Tko može promijeniti Hrvatsku?

prilika

prilika

Sada je na svima koji su sudjelovali u Inicijativi »U ime obitelji«, ili ju podupirali, da mirno gledaju rasplet, ma nema veze, čak i mogući zaplet situacije oko budućih ustavnih promjena. Zašto mogu biti spokojni? Najprije, postoji činjenica od 749 316 prikupljenih potpisa hrvatskih građana, zatim činjenica da su potpisi u zakonskom roku predani mjerodavnim institucijama te činjenica o nizu razboritih poteza Inicijative, kojima ni u jednom trenutku nikome nije osporeno nikakvo pravo, a da se o diskriminaciji ne govori. Mirni mogu biti svi zauzimatelji za to da u hrvatski ustav uđe defi nicija braka kao zajednice žene i muškarca, budući da se tim konstruktivnim prijedlogom nakon dugo vremena u Hrvatskoj putem zakona i demokratske procedure počelo graditi vrednote, a ne rušiti ih. Zato svi koji napadaju demokratsku proceduru koju je pokrenula Inicijativa pokazuju koliko se zapravo osjećaju ugroženima u demokraciji. Šteta što si to čine i šteta je što nisu stali na stranu onih koji su odlučili koristiti blagodati demokracije, i na stranu onih koji su u ustavu vidjeli temelj iz kojega može dugoročno izrasti nešto veliko, pa čak i lijepo. Žalosno je gledati kako su ih ščepale ralje ideologije. Kako im pomoći? Jednoga dana, ako ne oni, onda će njihova djeca biti zahvalna na svih sedam i pol stotina tisuća potpisa koji će svoju čežnju, daj Bože, upisati sutra u ustav. Zato je važno pisati o ustavu, zato ga je važno razumjeti. Upravo zbog toga središnju smo temu posvetili ustavu, koji je, neka se napokon shvati, jednako ustav i za Perkovića, i za ženu i muškarca u braku. I zato se ustavom ne smije manipulirati. I zato ga se valja prepustiti demokratskoj proceduri, u kojoj će odluke donositi većina. O tome se, uostalom, može pročitati ponešto i u tekstu naših fonetičara.

Iako je tema ustavnih promjena politička tema »broj jedan« u Hrvatskoj, Prilikom u studenome nastojali smo zahvatiti što dublje u hrvatski zdenac života. U njemu se nalazi psihološko obrazloženje brojnih podjela i rastakanja u hrvatskom društvu, u njemu se ogleda i gospodarsko zaranjanje prema dnu, a na površinu izbija površnost, koja se ne zaustavlja samo na glazbenom ukusu.

No ne samo da anđeli nikad ne odustaju, što je i naslov knjige priča kojoj smo, kao i njihovim autorima, s pravom dali prostora u ovoj Prilici, nego ne odustaju ni hrvatski misionari, koji su svijet odlučili činiti boljim mjestom za život najmanjih. Rado smo ih predstavili. Zagledani u njihovu borbu za opstanak afričke djece, nameće se pitanje: Što bi oni rekli na stanje u Hrvatskoj?

Branimir Stanić, urednik (GK)