Skip to content

Matej Pečenik: KALEIDOSKOP STANJA

mazej pecenik 1

Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja:
Matej Pečenik:
KALEIDOSKOP STANJA
samostalna izložba

otvorenje:
petak, 10. V. 2013. u 20.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Izložbu će u prisustvu autora predstaviti Eugen Borkovsky

foto-galerija

Predgovor:
Matej Pečenik: KALEIDOSKOP STANJA

Matej Pečenik predstavlja izbor recentnih radova. Pred nama je niz oslikanih površina snažnog ritma i razigranog kolora izveden akrilnim bojama na platnu. Slikar se koristi namazima boja ali često oblike definira potezima olovkom, grafitom. Kompozicije su raspršene gestualnim činjenjem. Oblici često završavaju izvan formata pa radovi djeluju kao isječci. Elementi su raštrkani a autor nam rijetko nudi oslonac za pogled. Često sami moramo pronalaziti i izdvajati oblike. Solidni formati ispunjeni su intervencijama. Na površinama nalazimo nadslikavanje, uslojavanje, prelijevanje boja. Teksture i otoci snažnog kolora uz gestualne poteze pridružuju se neskrivenim tragovima curenja boja. Sve intervencije materijalima kojima se autor služi u funkciji su dramaturgije radova. Očita je intenzivna želja za izgovorom, interpretacijom doživljenog.

Na svim slikama raspoznajemo oblike portretnih situacija. Lice nosi oznaku identiteta. Obrazi otkrivaju naše unutarnje stanje ili nose željenu grimasu. Lice je dio tijela koji je neponovljivo osoban, koji nas označava kao pojedinca. Tijekom povijesti čovjek je najviše obrađivan likovni motiv. Ponekad je vizualiziran prikazima tijela a ponekad je pažnja usmjerena na glavu. U ovom slučaju, Matej Pečenik pažnju pridaje glavi. Uvijek su to lica bez drugih dijelova tijela. Autor motive ne postavlja u definirani ambijent. U prvi plan plasirani su glavni likovi koji bi trebali nositi težinu ideje pojedinog rada. Modeli su zadubljeni u svoje trenutno stanje: razmišljanje, opuštanje, komuniciranje pogledom. Neka lica djeluju kao maske. Naziremo djeliće karaktera. Često pozadinu čine neki drugi likovi koji doprinose napetosti scene, ponekad onirički a ponekad u nekom načinu međuljudske komunikacije. U konglomeratu obrisa možemo raspoznati čak i glavu domaće životinje. Ukoliko ju shvatimo simbolično i taj detalj apostrofira kompliciranost neizrečenog u bogatom rasponu socijalnih odnosa. Iako izdvojena u formate, lica bi trebala označavati i stanja tijela. Ovim nizom autor problematizira ljudske odnose, napose muškarca i žene. To je primjetno na radovima a autor to napominje u svom obrazloženju. Možemo ih tumačiti kao pritajenu, uljuđenu erotiku. Prateći radove čini nam se da je ženski princip aktivniji, promjenljiviji od muškog koji se zaustavlja na ideji želje. Ženski se princip, temeljem portretnih karakteristika ženskih likova, mijenja i korespondira s više mogućnosti promišljanja. Udubljivanjem u radove možemo nazrijeti radnju koja inicira stanje aktera. Ponuda obraza uvijek potiče tračersko razmišljanje. Postajemo konvencionalni: tko su ovi ljudi i što znače umjetniku da on kreće u njihovo bilježenje. Jer, portret je oznaka društvenih pravila. Analizirajući naslikano shvaćamo da su izrazi lica imobilizirani zadanim ulogama. Grimase su uvjetovane običajima, sustezanjem i drugim socijalnim faktorima. Indicije odnosa pojedinca i okoline provlače se kroz radove. Eventualne drugačijosti ili iskakanja prikrivaju se jer uobičajenost postaje alibi sistema. Autor pokušava prodrijeti u ljudsku psihu, u ono ljudsko što skrivamo i što rijetko izlazi na vidjelo.

Ovi radovi nastali su na temelju portreta, no ovo nije izložba portreta. Zbirku emocionalnih stanja percipiramo kroz prizmu autorovih interpretacija. Iako je motiv lice, autoru ono postaje medij. Pred nama je pokušaj preispitivanja konvencija. Umjetnik motive doživljava na senzibilni način bez obzira na to je li ih vidio, prenosio s fotografije ili osjetio nutrinom. Način ekspresivnosti likovnog zapisa ponavlja se na radovima. Kao da umjetnik više puta uzima isti model i, drugačije ga doživjevši, intervenira na novi način. Svojom radoznalošću autor stvara album sličan dnevničkom zapisu. On slijedom oblikuje stanja svojih melankoličnih motiva. Senzualni dojam koji izazivaju prezentirana lica miješa se sa značenjskom porukom. Matej Pečenik potezima i uporabom kolora signira značenje trudeći se osmisliti pojedini rad. Gesta presuđuje formi ne dozvoljavajući građenje bez tragova akcije uz vidljive karakteristike medija boje. Unutar ovog niza ne vidimo nastojanje za razradom u slijedu. Radovi samozadovoljno postoje svaki sam za sebe. Obujmicu izložbe čini autorovo promišljanje. Prikazati bitno ljudsko, iluzionističkim slikarskim tehnikama, nije lagan zadatak. Ova lica nisu prikazana u opuštenoj atmosferi poziranja. Autor napor usmjeruje ka prikazu nekog njihovog znakovitog psihološkog trenutka.

Zbunjujuća, zagonetna lica i neobični odnosi traže od nas, navikle na dešifriranje jednostavnih poruka mega plakata, znatan napor očitavanja. Postaje nam jasno da nas Matej Pečenik svakim radom želi obasuti trenucima propitivanja. Iako ponekad proživljeno i dramatično, autor izgovara distancirani pristup. Prisutan je snažan angažman ali je izbjegnuto interpoliranje stava. U ovom slučaju očita je uložena energija koja rezultira nadprosječno promišljanje. Obrada situacija i čin traganja za mogućnošću vizualiziranja stanja najzanimljiviji je dio nastanka ovog projekta. Držeći se asortimana ljudskih obličja, umjetnik tvori humanu vokaciju ovog ciklusa. Kaleidoskop doživljaja aktera prelama se sa realnošću.

Eugen Borkovsky, V. 2013.

mazej pecenik 8

Matej Pečenik rođen je u Logatecu u Sloveniji. Likovnu naobrazbu stekao na Visokoj gradskoj školi crtanja i slikanja u Ljubljani te na mnogim radionicama i tečajima (voditelji: Štefan Planinc, Samo Sovre in Tomaž Perko…). Bavi se slikarstvom, crtežom i grafikom. Izlagao na mnogobrojnim kolektivnim i samostalnim izložbama u domovini i inozemstvu. Nagrađivan je nekoliko puta. Živi i radi u Logatecu (SLO).