Krešimira Gojanović: Medijsko-vizualna kultura na internetu

Razvoj interneta u suvremenom svijetu suočio nas je posljednjih godina sa novim oblicima medijske pismenosti, koje je potrebno kritički vrednovati i uključiti u klasične oblike edukacije građanstva, pogotovo kad su u pitanju mlađe generacije. Naime, mladi su danas na internetu često izloženi stihijskoj poplavi medijskih sadržaja, od kojih neki mogu biti posve bezvrijedni i manipulativni, kao što su razne reklamne kampanje, koje nam odašilju vizualne prizore površne i stereotipizirane potrošačke kulture, a što u velikoj mjeri doprinosi slabljenju kreativnosti kod mlađih generacija te njihovom sasvim ciljanom uniformiranju i programiranju kao budućih korporacijskih potrošača.

S druge strane, domaće kulturne institucije još uvijek nisu svjesne velikog razvojnog potencijala interneta i kako se on na prilično jednostavne načine može iskoristiti za edukaciju, kulturne inicijative i medijsko opismenjivanje građanstva. U domaćim školama još uvijek ne postoji jedinstvena strategija edukacije mladih kroz predmet ” Medijske i vizualne kulture ”, a koja bi mlade naučila kako da na internetu prepoznaju i odabiru kvalitetne sadržaje, te da istovremeno i domaći umjetnici i kulturni djelatnici budu pravilno educirani kako da te kulturne sadržaje prezentiraju u virtualnom prostoru.

Ekonomska kriza u suvremenom medijskom prostoru doprinjela je tome da se na stranicama štampanih izdanja posljednjih godina drastično smanjio broj sadržaja posvećenih kulturi. Stoga su mnogi kulturni djelatnici i umjetnici spontano otkrili medij interneta, na kojem su počeli plasirati svoja djela, kritička i teorijska promišljanja i komunikacijske platforme, kako bi ostali u kontaktu sa svojom publikom, ali i istražili nove izdavačke prakse.

Jedan od pozitivnih primjera koji bih ovdje navela svakako jeste i volonterski projekt mr. sc. Stjepana Katića, Akademija-Art – hrvatski portal za e-umjetnost i najnovije vijesti iz kulture. Već nekoliko godina ovaj portal u domaćem prostoru informira likovne umjetnike i njihovu publiku o novim izložbama, na njemu se prikuplja opsežna enciklopedija hrvatskih likovnih i vizualnih umjetnika, pišu se recenzije, uspostavlja se suradnja između likovnih umjetnika iz čitave regije, te se prate i komentiraju različiti događaji s domaće kulturne scene. Portal se može pogledati na web adresi: http://www.akademija-art.hr/

Postoji u nas još kvalitetnih domaćih portala namjenjenih kulturi, no tu postoje i kronični problemi financiranja takvih portala, jer kulturne institucije na državnoj razini još uvijek ne prepoznaju te internetske projekte kao nešto iznimno vrijedno i potrebno za očuvanje domaće kulture u virtualnom prostoru.

U velikom broju slučajeva u nas suradnici takvih portala namjenjenih kulturi stoga su još uvijek prisiljeni raditi volonterski, pa bi u budućnosti trebalo početi promišljati i načine kako da se takvi portali počnu kvalitetnije financirati i samo-financirati, što bi osiguralo njihov opstanak na tržištu, no naravno i za promišljanje takvih strategija potrebno je da kulturna javnost potakne različite stručne tribine, okrugle stolove, ciljane strategije i sl.

Problem kod nas je i taj što država financira veliki broj umjetničkih udruga, koje bi trebale educirati svoje članstvo i držati ga u toku sa novomedijskim razvojnim strategijama i mogućnostima kulturne promocije, no prema mom iskustvu naše umjetničke udruge su po tom pitanju posve nefleksibilne i zastarjele. Naime, još prije nekoliko godina ukazivala sam na probleme digitalno – tehnološkog raskoraka između umjetnika mlađe i starije generacije, pri čemu su domaći umjetnici starije generacije u velikoj mjeri zaostajali za svojim kolegama kad je u pitanju korištenje interneta i razumijevanje internetskih strategija za promociju i povezivanje umjetnika. Insistirala sam da se naprave različite kompjuterske radionice za edukaciju umjetnika, te da se više radi na povezivanju umjetnika i razmjeni znanja i vještina između mlađih i starijih generacija. Na žalost, vodstva tih nekih umjetničkih udruga nisu imala sluha za nove razvojne inicijative povezane s internetom, te su mnogi umjetnici spontano počeli upotrebljavati društvenu mrežu facebook, kako bi preko nje u javnost plasirali svoj rad. U tom smislu, facebook iako često kritiziran kao jedna korporacijska mreža sa preobiljem nekritičkog i površnog medijskog sadržaja, u nekim slučajevima kada se počne koristiti ciljano i strategijski može se pokazati kao korisna platforma za povezivanje različitih kvalitetnih kulturnih inicijativa.

Tako oni kulturni djelatnici i umjetnici koji nisu vični izradi web stranica i portala, uvijek mogu otvoriti svoj profil na nekoj društvenoj mreži i preko njega mogu početi izvoditi neke strategije kulturnog i medijskog opismenjavanja javnosti, sa sviješću da danas živimo u vremenima post-moderne medijske revolucije, kada se svakome od nas pruža prilika da metaforički bude ” sam svoj medij ” i tako da kao pojedinac participira u kreiranju kulturnih tokova u svojoj zemlji, ali i da uz kritičku refleksiju i sa pametnim alternativama tim virtualnim tokovima da i neku novu kvalitetu. 

U tom smislu internet otvara priliku mnogim piscima, novinarima, povjesničarima umjetnosti, slikarima, teoretičarima, dizajnerima….da na brži i jednostavniji način nego ikada do sada u povijesti u javnost plasiraju svoj rad, razmišljanja i inicijative, te da se na brži način povežu kako između sebe, tako i sa svojom publikom. Na taj način bi i mladi onda dobili na internetu kvalitetnije edukativne sadržaje, te bi se naučili da medij interneta koriste na korisne i konstruktivne načine, ne samo za površnu zabavu, već i za učenje i kreiranje. 

Još jedan od pozitivnih primjera koji bih navela, a odnosi se na primjer iz susjedne Slovenije – jeste blog dr. Olivera Vodeba, na kojem autor izvodi interdisciplinarnu edukaciju i strukovne diskusije sa svojim studentima u okviru predmeta ” Teorije i prakse medija i komuniciranja ” na ALUO Ljubljana, na odjelu za Oblikovanje.

Tu je u pitanju moderan edukacijski proces preko bloga, gdje profesor potiče svoje studente na samostalno razmišljanje i javno iznošenje vlastitih stavova u virtualnom prostoru. Adresa bloga: http://vodeb.blogspot.com/

Dakle, kreiranjem osobnih web stranica, internetskih portala, osobnih profila na društvenoj mreži ili blogova, također i kroz kreiranje različitih virtualnih galerija, muzeja, online knjižnica, kao i tematskih baza linkova – kulturni djelatnici, profesori, umjetnici, studenti, teoretičari….imaju danas mogućnost tzv. samoizdavaštva pred širokom publikom internetskih korisnika, te na razmjerno jednostavne načine tako mogu doprinjeti i širokom medijskom opismenjavanju građanstva. U svijetu gdje su komercijalni mediji često podvrgnuti interesu profita, stvarati alternativne medije namjenjene kulturi i edukaciji trebalo bi postati prioritet domaćih kulturnih institucija i one moraju prepoznati internet kao novi poligon za kreiranje i transformiranje medijske kulture. Tu više nikom ne koriste zastarjeli i informatički nepismeni birokrati koji ne razumiju novomedijske tokove i strategije, već je potrebno u kulturnim institucijama zapošljavati stručnjake, koji će biti u stanju razumjeti potrebu za sustavnim i ciljanim kreiranjem kulturnih sadržaja na internetu. 

Tehnološko opismenjavanje starijih generacija kako bi se izbjegao digitalni raskorak između mlađih i starijih generacija također mora postati prioritet, kao i digitalno opismenjavanje mladih u školama, te njihovo podučavanje kako da na internetu traže i pronalaze kvalitetne kulturne sadržaje, a izbjegnu one loše i nekvalitetne. U tom smislu, potrebno je za početak napraviti jednu komunikacijsku platformu različitih stručnjaka, teoretičara, kulturnih djelatnika i umjetnika koji se žele orijentirati na razvoj medijskih praksi na internetu, a državne kulturne institucije bi takve inicijative svakako trebale podupirati i pravilno vrednovati, kako Hrvatska po pitanju digitalne pismenosti ne bi zaostajala za ostalim europskim zemljama. 

U budućnosti će zbog recesije i štednje papira sve veći broj medija sa štampanih prelaziti na internetska izdanja, a izdavaštvo na internetu ima neke drugačije zakonitosti i prioritete, drugačije uvjete rada, o čemu je isto potrebno povesti računa, kako kvalitetni autori ne bi bili prisiljeni raditi volonterski, ili za vrlo sitan novac, dok istovremeno kulturne institucije daju ogroman novac nefleksibilnim i zastarjelim umjetničkim i kulturnim udrugama, a od kojih nezavisni kulturni djelatnici i umjetnici u pravilu imaju jako malo koristi. 

U želji da se na dublji način pozabavim ovom problematikom, i u sklopu svog istraživačkog projekta ” Medijska kultura: tradicionalna umjetnost u klasičnim i suvremenim medijima ” izradila sam i virtualnu bazu domaćih likovnih i vizualnih umjetnika iz Hrvatske i šire regije, a koja ima za cilj na jednom mjestu pokazati web stranice domaćih umjetnika.

Baza linkova domaćih likovnih i vizualnih umjetnika – http://priponke.com//kresimira-art/pri.html

Ova baza još se popunjava, a njezina izrada je bila razmjerno jednostavna, no istovremeno je potakla i brojne umjetnike da izrađuju svoje web stranice i blogove za promociju, te da promišljaju osobnu prezentaciju u kontekstu kvalitetnog web dizajna i organizacije sadržaja u virtualnom prostoru.   

Na ovaj način mogu se napraviti i Baze domaćih književnika, različitih teoretičara, novinara, kulturnih djelatnika i sl., a koje bi služile njihovoj promociji pred kulturnom javnošću. Time opet prelazimo na sljedeći korak kada se domaća kulturna scena počinje percipirati i u kontekstu kulturnog tržišta, kojega je moguće kreirati i uspostaviti i preko medija interneta. Problemi kulture na tržištu, spoja kulture i tržišta, funkcionalnosti i etičnosti toga spoja i sl. – kod nas isto još uvijek nisu istraženi u dovoljnoj mjeri i tu bi isto trebalo organizirati tematske tribine stručnjaka i kulturnih djelatnika koji bi se tim problemima bavili.

Istovremeno je moj cilj da kao likovni umjetnik i dizajner javnosti ukažem na loše i bezvrijedne, stereotipne medijske i vizualne sadržaje koji često bombardiraju ljude, pa i preko interneta. Mi svakako danas imamo izbor kakve sadržaje ćemo pratiti preko interneta, no da bismo postali svjesni tog izbora, da bismo ga znali ponuditi i mlađim generacijama, potrebne su ozbiljnije kulturološke teorije i promišljanja o novim medijma i praksama na internetu, prvenstveno se fokusirajući na kvalitetne alternative.

U tom smislu ispostavila bih slijedeće ciljeve kulturnih inicijativa vezanih uz medij interneta:

 – razvijanje i poticanje kulturoloških teorija koje su vezane uz kritičko i alternativno promišljanje novih medija

– sustavno digitalno opismenjavanje građanstva, s posebnim naglaskom na opismenjavanju starijih generacija, kako bi se izbjegao tehnološki raskorak među generacijama

– sustavno poticanje kulturnih djelatnika, umjetnika, teoretičara i dizajnera da kreiraju kvalitetne sadržaje na internetu, a da pri tom imaju i financijsku podršku od domaćih kulturnih institucija

– kreiranje virtualnih galerija, muzeja, virtualnih biblioteka, baza podataka kroz koje bi se građani mogli besplatno educirati, a također i edukacija u tehničkom smislu onih kulturnih djelatnika koji i sami žele izrađivati takve internetske sadržaje.

Uz ovaj jedan širok zahvat novih prioriteta, kulturne institucije u domaćem prostoru moraju se i same bolje umrežiti i izbjegavati dosadašnju autističnu politiku loše medijske pismenosti, što u konačnici škodi svima, i autorima koji stvaraju i kulturnoj javnosti u cjelini. Promicanje novih oblika kulture na internetu otvara danas širok prostor kreativnosti za veliki broj građana, također i uz neke izazove i pitanja o granicama medijskih sloboda i njihovoj pravilnoj upotrebi, stoga je vrlo poticajno kada bi se što veći broj kulturnjaka i umjetnika u domaćem prostoru uključio u ove procese i promišljanja.

Akademija-Art.hr
27.06.2011.