Muzej Turopolja u Velikoj Gorici, Trg kralja Tomislava 1
Samostalne izložbe grafika “Sjećanje” akademske grafičarke Nevenke Arbanas, prof. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Otvorenje u srijedu, 11. prosinca 2013. u 19 sati.
Izložba će ostati otvorena do veljače 2014. godine, a tijekom siječnja prof. Arbanas će organizirati radionice za djecu i sve one koji žele naučiti nešto o grafici.
SJEĆANJA Nevenke Arbanas – Muzej Turopolja u Velikoj Gorici
S velikim veseljem naša istaknuta akademska grafičarka Nevenka Arbanas pripremala je ovu svoju izložbu za Muzej Turopolja u Velikoj Gorici. Napravila sam nove grafike, još radim, otišla sam dalje od svojega ciklusa s temom listova. Unijela sam boju, mnogo boja. Željela bih da ta izložba bude jedan veseo doživljaj za gledatelja, za sve koji se nađu na izložbi, govorila je umjetnica posljednjih mjeseci pripremajući radove za izlaganje. Doista, ne samo što je željela dati jednu posebnu vedrinu, već je i sama umjetnica uživala radeći iz dana u dan nove grafičke cjeline za ovu izložbu. A kako se približio datum dogovorene izložbe, Nevenka Arbanas još je pažljivije birala otiske za izlaganje između malih i velikih dimenzija, posebno pazeći na one koji će se, slobodno prikvačeni za tanke galerijske nosače, slobodno spuštati od svoda do poda. Iako je u hrvatskim i inozemnim izložbenim prostorima naša cijenjena profesorica s Grafičkoga odjela zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti prisutna gotovo četrdeset godina, s posebnom pozornošću stvarala je ovu izložbu. Kako i ne bi, kad je Turopolje jedna bitna grana na njezinu obiteljskom stablu, razgranatom od Slavonije do Zagreba. S posebnom se radošću Nevenka sjeća doživljaja svojega djetinjstva i ljeta provedenih u djedovoj kući u Donjoj Lomnici gdje se tijekom ljetnih školskih praznika igrala s djecom u velikim ograđenim dvorištima i vrtovima u čijem su središtu ponajviše bile stare drvene kuće i kurije od hrastovine.
Zato su ovdje pred nama Nevenkina SJEĆANJA, kako je nazvala svoju izložbu. To su sjećanja na obiteljsko porijeklo turopoljskih gospodarskih zadrugara, uspomene na požutjele fotografije dragih lica prerađene u grafički medij. Pogledamo li pažljivije, fotografije, pisma, mjenice i ugovori utkani su u slojeve novih grafičkih listova. Među nakupinama boje pronaći ćemo djedovu fotografiju iz doba kad je kao vojnik služio tijekom Prvoga svjetskoga rata u Galiciji, te obiteljske prizore kakve su nekad u svojim fotografskim radnjama s prigodnom scenografijom snimali fotografi s početka 20. stoljeća. Oživljena sjećanja na drage osobe dijelovi su osobne biografije o kojoj ova umjetnica dosad javno nije govorila. Originalna fotografija samo je predložak, matrica i polazište za prevođenje u grafički jezik razvijen do najvećega bogatstva. Kao i uvijek u radu ove umjetnice na jednom radu kombinirane su klasične grafičke tehnika poput bakropisa ili aquatinte. Sklonost Nevenke Arbanas prema eksperimentu i velikom formatu upoznali smo i ranije. Sazrelo je vrijeme za boje, za optimizam. Poput raskošne barokne kolorature u tom će se raznobojnom sazvučju razigrati intenzivne nijanske žute, narančaste, crvene ili modre boje čije osnove još više podcrtavaju bogatstvo doživljaja, emotivnoga preslojavanja i osobnoga sjećanja. Neće umjetnica sasvim pobjeći od crnoga i bijeloga prostora – konačno, upravo je za svoje velike „crne” grafičke listove 2012. godine dobila Pohvalu izvan kategorije na 6. hrvatskom trijenalu grafike održanom u Zagrebu u organizaciji Kabineta grafike HAZU.
Grafičarka Nevenka Arbanas pokazuje nam svojim SJEĆANJIMA u ove predblagdanske dane i ovu drugu, radosniju kolorističku grafičku galeriju. Prepoznatljivi motivi lišća, listova i listića kao i na prijašnjim radovima ove autorice još uvijek ritmizirano lepršaju prostorom, jednom apstraktni do simbola, drugi put gotovo realistični u otisnutom detalju na mekanoj podlozi. Mnogi su listovi prikazani u jednom zanosnom slobodnom plesu, kao da ih je ovoga časa vjetar otkinuo s grana. Čarolija je u toj izmjeni motiva, u pretiscima slojeva na kvalitetnom papiru. Grafike Nevenke Arbanas često su otisnute na biranom, ručno izrađenom papiru različitih debljina. Zato se ponekad u bijele podloge otiskuje figuralna tekstura, ponavljaju se slova i riječi, u istom kadru s enformelističkom teksturom vidljivoga poteza ili grecanja.. U toj izmjeni lirske apstrakcije i grafizma teksta, pisanih ili konstruiranih slova, na jednome mjestu možemo prepoznati riječi Women’s sekret – ženska tajna. A u kontinuiranom stvaralaštvu ove grafičarke – nema tajni. Ona je odavno obznanila vjernost starim zahtjevnim grafičkim tehnikama i tehnologijama. Spojila je prošlost i sadašnjost koja ostavlja prostor za nove tehnike i eksperimente. Tako će umjetnica s posebnom pažnjom pojasniti kako u svom atelieru još uvijek radi na preši staroj više od stotinu godina, na kojoj je prije nje majstor litograf u Beču otiskivao etikete za parfeme i naljepnice s imenima stanica za ondašnje radio prijemnike. Ma kako bila stara, ta preša je kraljica ateliera i sjajno služi svojoj svrsi. Usprkos dobu digitalizacije i medijske prebukiranosti informacijama na početku 21. stoljeća, ovdje još živi bakropis, aquatinta, litografija. Naše digitalno doba tako će samo podsjećati da je i prije njega postojao grafički medij za umjetničko umnožavanje. Posebice u djelima od renesanse naovamo kad je stvoreno ogromno bogatstvo grafičkih tehnika plošnoga, dubokoga ili visokoga tiska, te mnoga remek-djela svjetske umjetnosti od Dürera, Rembrandta, Toulouse Lautreca do naših Krizmana, Crnčića, Kraljevića i ostalih, sve do naše Nevenke Arbanas.
Dorotea Jendrić
