Skip to content

Izložba Ane Kovačić: POPUP 12, 1:1

anakovacic

U petak 13. Prosinca, s početkom u 19,00 sati održat će se dvanaesta po redu izložba u sklopu POPUP projekta. Osječkoj će se publici izložbom naslovljenom 1:1 predstaviti mlada zagrebačka umjetnica Ana Kovačić. Ovo je ujedno i njezina prva izložba u Osijeku. Živi i radi u Zagrebu.

O izložbi:

Postajati jest ‘work in progress’¹

U potrazi za genezom vlastitog identiteta, u definiranju osobnog teritorija posežemo za svim dokazima koji bi u tom procesu mogli nešto značiti: primjerice majčinim i očevim koracima kroz beskonačni hodnik, djevojačkim pramenovima, nepomičnim slovima na velikom broju listova dnevnika, nacrtima stanova i haljina; točnije, za neodustajanjem od silnih detalja koji konstruiraju projekciju nas samih i naše sadašnjosti.

Zamislimo povijesnost, toplinu, sigurnost, mekoću i snagu emocija koje povezujemo s konceptom doma. Tada zamislimo njegovo iščeznuće. Ili njegovu transformaciju.

Ima nešto pomalo neočekivano u umu koji stvara žudnju za stvarima koje su nekada davno bile, za nečime što se više ne može identificirati. Iz takve pozicije polako ali sigurno kreće priča, narativ za konstrukciju identiteta, možda i za njegovu dekonstrukciju. Ana Kovačić u svojim radovima konstruira opipljivu reprezentaciju stvarnosti nizom paralelnih narativa koji su je okruživali. Njezina je priča o sjećanju ‘gusto isprepletena masa unutar koje se gubi linearno vrijeme i mogućnosti povezivanja postaju bezbrojne.’

Sjećanje gusto poput jantara čini identitet obitelji čvrsto zarobljenim u vremenu i prostoru tjerajući na djelovanje, stvaranje odmaka, sagledavanje, raslojavanje u heterogenu smjesu postupaka, osjećanja sebstva ili stvaranja novih obiteljskih rituala. Uz pretpostavku kako se obiteljske memorije, traume, predrasude ili sudovi u nas prenose poput štafeta, pitanje je što s njima činiti?

Anin je pristup istodobno krajnje tjelesan, ali i eteričan. Glasan, ali i nečujan. Arhitektonički, ali i anarhičan. Ona istražuje kako se tijelo, a ne samo um, prisjeća zvuka koraka u davno proživljenom djetinjem domu. Ako je kuća prva razina univerzuma, kozmosa za dijete, kako ona oblikuje svijest o postojanju ostalih prostora, točnije o ostalim univerzumima? Je li ta kuća ‘grupa organičkih navika svih njenih korisnika’, ili nešto dublje – utočište za imaginaciju? Izlažući maketu svoje kuće, stvarajući tepih za njezine aktere, snimajući poglede s njezina balkona, krojeći haljine na njezinu podu, dijeleći poglede s majkom i sestrom na njezinu kauču, Ana čini kuću metaforom tijela. No ona daje djeliće sebe i doslovno: tkajući zavjesu od pramenova vlastite djevojačke kose i izlažući uslojene stranice iz dnevnika do trenutka nečitkosti, stavljajući tako jedno do drugoga materijalnost svijeta i njegovu kritičku interpretaciju.

See also  Izložba Ljerke Vladović RECIKLIRANA LJEPOTA - JESEN u Galeriji Anima, od 17. listopada

Slojevito i oprezno, vodeći računa o granicama izlaganja intime, Ana prevodi osobni kod identiteta na univerzalno pojmljiv rječnik, priručnik o ophođenju s obrascima ponašanja. Njezina priča postaje bliska i poistovjetljiva usmjeravajući u jednome trenutku pogled prema promatraču, a u drugome u sebe.

Vodeći računa o obiteljskoj memoriji, Ana se iz fenomenološke perspektive bavi ‘rješavanjem tereta prijenosa identiteta’ provocirajući prostor ‘između’, onaj u kojem se ‘poništava taj oštri, akutni osjećaj granica koji označuje udaljenost toliko potrebnu za mogućnost identifikacije. Vlastitog teritorija, dakako.’² Identitet je rad u nastajanju.

Petra Tomljanović

¹ Leonida Kovač: Relacionirane stvarnosti
² Leonida Kovač: Relacionirane stvarnosti

Ana Kovačić rođena je 1986.godine u Zagrebu. 2010. diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu a 2013. diplomirala je nove medije na Odsjeku za animirani film i nove medije, također na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Sudjelovala je na brojnim grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Do sada je realizirala pet samostalnih izložbi. Živi i radi u Zagrebu.