HLD – Izložba slika i skulptura: Na kraju godine 2013.

Foto: Antun Bukovec

Hrvatsko likovno društvo

Jučer

Kada je 20. siječnja 1982. godine, na poticaj likovnog kritičara profesora Juraja Baldanija, grupa entuzijasta među kojima su bili Drago Belina, Slavko Blažičko, Ivan Češljar, Feliks Čurlina, Lidvina Luketa, Vita Markulin, Đuka Petrek, Ivica Propadalo, Ljubica Veljačić, Kiro Vinokić i Miše Vlahutin, utemeljila Zajednicu likovnih radnika “Zagreb”, okupivši akademski neobrazovane likovne stvaraoce Zagreba i cijele Hrvatske kako bi pomogla brojnim članovima, nadarenim slikarima i kiparima u njihovom daljnjem razvoju, nije mogla ni pretpostaviti da će ta ideja imati takav odjek.

Impresivan je popis onih koji su tih osamdesetih godina sudjelovali na brojnim izložbama, simpozijima i kolonijama što ih je Društvo, samo ili zajedno s drugima, organiziralo po cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji, ali i u inozemstvu. O tome svjedoči i vrlo lijepo opremljena i bogato ilustrirana knjiga “100 slikara i kipara”, objavljena 1985., kao prva u zamišljenom nizu leksikografsko-biografskih izdanja o članovima Društva. Kao urednik potpisao ju je prof. Juraj Baldani koji je rad Društva usmjeravao punih 20 godina, a na njenim stranicama su mnogi danas istaknuti i afirmirani umjetnici. Domovinski rat početkom devedesetih preoblikovao je dotadašnju živu likovnu neprofesionalnu svenu i utjecao i na rad Društva. Ono je u tim godinama tragalo za svojim novim smislom i identitetom, a njegovi članovi su se pojedinačno aktivno uključivali u obranu domovine ili su je svojim likovnim prilozima obilato pomagali. Ta probuđena humanitarna crta njegovih članova postat će trajna karakteristika i okosnica budućeg rada Društva.

Danas

Domovinski rat početkom devedesetih preoblikovao je dotadašnju živu likovnu neprofesionalnu svenu i utjecao i na rad Društva. Ono je u tim godinama tragalo za svojim novim smislom i identitetom, a njegovi članovi su se pojedinačno aktivno uključivali u obranu domovine ili su je svojim likovnim prilozima obilato pomagali.

Ta probuđena humanitarna crta njegovih članova postat će trajna karakteristika i okosnica budućeg rada Društva.Zajednica likovnih radnika “Zagreb” preimenovana je 1. veljače 1998. godine u Hrvatsko likovno društvo, naglašavajući tako da se ne radi samo o uskom krugu likovnih stvaraoca iz Zagreba već i iz cijele Hrvatske pa mu prema tome pripada i posebno mjesto na kulturnoj sceni nove države.

Kroz Zajednicu i Društvo prošlo je više od 600 članova, a Društvo danas ima 153 registrirana člana. Članovi su različite životne dobi, premda većinu čini starija, umirovljenička populacija. Velike su razlike i u obrazovnoj strukturi, profesionalnim zvanjima i zanimanjima, ali i u likovnim opredjeljenjima i načinu rada. Unatoč brojnim financijskim i materijalnim problemima, među kojima je posebno mjesto zauzimao nedostatak odgovarajućeg prostora za rad i kontinuirano izlaganje, organizirane su tijekom proteklih 30 godina 243 žirirane izložbe s popratnim katalozima, od čega 143 od 1998. do danas.

Ovome treba pribrojati i mnogobrojne likovne kolonije i humanitarne akcije u kojima članovi Društva sudjeluju svojim donacijama.

Tridesetu obljetnicu Društvo je konačno dočekalo u novom radnom i izložbenom prostoru u Tratinskoj 15. To je svakako veliko olakšanje, ali i još veća obveza da se u narednom razdoblju još više i jače pokaže i dokaže na likovnoj sceni Zagreba i Hrvatske. Treba svakako napomenuti da su s Društvom tijesno surađivali i umjetnički ga usmjeravali, uz prof. Juraja Baldanija, i likovni kritičari i pedagozi – prof.dr. Antun Bauer, prof. Dubravkjo Lepej, mr. Sanja Grković, dr. Đurđa Mesić, prof. Mirjana Šigir i prof. Milan Ilić .