Ugledni romanopisac i književne nagrade
Ludwig Bauer, autor desetak vrlo cijenjenih romana, prošle je godine neočekivano obasjan slavom višestrukog laureata, dobivši nekoliko nagrada za svoj hvaljeni roman "Zavičaj, zaborav". Te su nagrade uslijedile nakon, prema nekima dugog razdoblja vrlo očitog zanemarivanja ovoga pisca.
Neposredan povod za razgovor odluka je Skupštine Sisačko-moslavačke županije da se Baueru ove godine dodjeli nagrada za životno djelo.
1. Čini se da ste ovim dobili određenu kompenzaciju za to što su vas nagrade kroz duži period preskakale.
– Možete na to i tako gledati. Ali ipak bih želio naglasiti dvije stvari. Prvo, radi se o nagradama ne neposredno meni nego mojim knjigama, odnosno mome testku. Značajno mi je uvijek istaknuti da su knjige ono na što treba usmjeriti pažnju. Po mome viđenju stvari, pisac je uz ostalo sluga svoga talenta i sve njegove vrijednost treba tražiti između korica knjige. Drugo, nisu me nagrade baš pretjerano preskakale, nego su me preskakale u Hrvatskoj. Dobio sam Politikinu nagradu u Beogradu, Nagradu Svjetlosti u Sarajevu, najugledniju slovačku državnu Nagradu Hviezdoslav u Bratislavi, najugledniju regionalnu nagradu Meša Selimović u Tuzli. Apsurdno je da književno djelo hrvatskog pisca afirmativnije procjenjuju izvan Hrvatske.
2. Što vam u tom kontekstu predstavlja nagrada Sisačko-moslavačke županije?
– Predstavlja mi puno. Po logici onoga što sam upravo rekao, imao sam dojam da se moj red nedovoljno zapaža i u mome užem zavičaju, iako sam u Sisku dosta objavljivao, i nekoliko knjiga, a veliki je broj priloga objavljen u sisačkim časopisima. Ono što me tjera da se zamislim jest činjenica da je to nagrada za životno djelo. Meni se čini da tek hvatam pravi zamah svojim stvaralaštvom i da, bez obzira na brojnost naslova koji stoje iza mene, nisam još dovršio svoje "životno djelo". Zato ovu nagradu doživljavam kao poticaj.
3. Prošle godine prilično ste žestoko istupili u povodu dodjele T- portala. Govorili ste o nekompetentnosti i nepoštenju pri dojeli nagrada u Hrvatskoj. Ipak ste i ove godine ušli u natječaj T-poratla za roman godine.
– Moj istup dogodio se prije samoga čina dodjele nagrade. Ne bih htio da se shvati kako je to usmjereno protiv laureatkinje, koja je napisala dobar roma. Moj istup bio je usmjeren na praksu koja nerijetko, ili čak u pravilu, ističe slabije stvari na račun boljih. Zašto sam pristao na prijedlog izdavača da me kandidira ponovno za nagradu T-portala? Imao sam na umu više razloga. Djelujem u ovoj sredini i moram je prihvaćati, a ne bježati od stvarnosti. Neki su kritičari napisali da je moj najnoviji roman "Karusel" još bolji od prethodnog nagrađivanoga. To obavezuje. Zatim je tu činjenica da nekoliko članova žirija koji je i u ovom slučaju u pitanju cijenim kao kompetentne poznavatelje književnosti i poštene ljude. Ne želim svoj negativan sud pretvoriti u obezvređivanje svačijeg rada u takvim forumima. A vrlo mi je značajno da ne želim svojim nesudjelovanjem obezvrijediti rad bilo koga od svojih kolega. Evo, baš u slučaju ove nagrade netko mi je rekao: "Zašto sudjeluješ kada je sve unaprijed režirano. Zna se da će nagradu dobiti Ferić?" Svojim sudjelovanjem, dakle, želim osporiti uvjerenje da je sve režirano, a ako nagradu zaista dobije netko od mojih kolega, među kojima Ferića svakako cijenim, ne bih volio da postoji izgovoren ili neizgovoren prigovor na njihov račun: Lako ti je dobiti nagradu kada Bauer nije sudjelovao.
4. Dobili ste nedavno poziv za gostovanje u Crnoj Gori kao ondje najugledniji hrvatski književnik. Kako to tumačite?
Poziv je bio usmjeren prvenstveno na nakladnika, na Frakturu. Uvjeren sam da Fraktura zaslužuje takvu pažnju, a moja se trenutna "slava" u Crnoj Gori, da je tako nazovem, temelji na prošlogodišnjoj nagradi "Meša Selimpović" i nekoliko intervju koji su tim povodom objavljeni. To je lijepo, ali radije bih se hvalio time da se moje knjige negdje puno čitaju.
Nives Gajdobranski
Akademija-Art
