Skip to content

Strani i nepoznati autori prve polovice 20. stoljeća

Strani i „nepoznati” autori u zbirci Crteži i grafike prve polovice 20. stoljeća u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku
lipanj – kolovoz 2014.

Abel Pann

Kao prvu izložbu u preimenovanom Muzeju likovnih umjetnosti, donedavnoj Galeriji, predstavljamo pogled na nepoznati segment našeg muzejskog fundusa, dosada neistražen i neizložen javnosti. Izložba je rezultat rada i proučavanja voditeljice zbirke Crteži i grafike prve polovice 20. stoljeća, kustosice Valentine Radoš.

Na izložbi predstavljamo, 45 grafika 27 autora, od kojih su neki svjetskog glasa, a druge poznajemo tek po potpisanom imenu na radu. Zajednička im je poveznica da su strani i da su „nepoznati” te da ih u tome spaja okvir naše muzejske zbirke. Kao strani kategorizirani su zato što su rodom i životom pripadali drugoj sredini, a ne našoj, iako je ta pretpostavka uvjetno istinita jer su i u našoj sredini prisutni svojim radovima.

Ephraim Moses Lilien

Nepoznati su, ili bolje rečeno neznani (ili još bolje neupoznati) jer su dosad kao strani bili neistraženi i nevalorizirani te izvan primarnog interesa i značenja u obradi fundusa. Tek promatrani u obliku zbirke, međusobno toliko raznoliki autori dobivaju novo značenje heterogenog vremenskog isječka, gdje „udruženi” djeluju znatno jače nego skupina radova nevezanih i „neznanih” umjetnika. I ako je rad dobar koliko nam je zanimljivo ono što nam prenosi, onda nam ti radovi u međusobnoj (ne)povezanosti pričaju jednu vrlo zanimljivu priču.

Fundus Muzeja (do sada Galerije) likovnih umjetnosti, Osijek sadrži više od pet tisuća predmeta, čuvanih te kronološki i materijalno podijeljenih unutar nekoliko zbirki. Najbrojnija je svakako zbirka Crteži i grafike prve polovice 20. stoljeća, koja sadrži više od 2.000 premeta, od kojih najveći dio čine djela hrvatskih umjetnika, kao i općenito u fundusu našeg Muzeja. Unutar te većine domaćih autora postoji jedna manja skupina radova koja se neformalno, zbog praktičnih razloga, vodila pod pomalo kolokvijalnim nazivom Strani i „nepoznati”. Kao relativno mala podzbirka unutar velike skupine znatno zvučnijih i poznatijih majstora naše nacionalne povijesti umjetnosti u fundusu Muzeja, ona dosad nije bila ni istražena ni izlagana. U godini kada obilježavamo veliku i važnu, 60. obljetnicu rada naše ustanove, cilj nam je predstaviti fundus iz različitih kutova te naglasak staviti na više nego važnu komunikacijsku ulogu i djelovanje Muzeja. A komuniciramo ne samo s našom današnjom publikom nego i s bivšim i nadolazećim generacijama tako što čuvamo, proučavamo i izlažemo prošlost za sadašnjost, u korist budućnosti.

Joseph Uhl

Otkud onda ti radovi, koji doista preko životopisa svojih autora povezuju većinu kontinenata kugle zemaljske, u našem gradu i Muzeju? Svi su radovi na izložbi, osim dva, prema podacima u staroj muzejskoj knjizi inventara konfiscirani 1941. godine. To je dakle kulturološki, pozadinski, okvir naše zbirke. Kolekcionari, ljubitelji umjetnosti, ove su radove sebi kupovali i skupljali, i to na načine i na mjestima o kojima danas možemo tek nagađati. Prema napisima u tadašnjim dnevnim novinama, znamo da su se u Osijeku organizirale umjetničke izložbe, putujuće tzv. internacionalne izložbe, na kojima su možda neke od grafika i kupljene. S druge strane, možda su prvobitni vlasnici bili ti koji su putovali i tako sebi gradili zbirku.

Kako ne znamo tko su bili kupci i prvi vlasnici ovih grafika, možemo tek nagađati o ukusu koji je formirao pojedine zbirke, i to samo prema radovima samima. Već nam je na prvi pogled jasno da je pejsaž motivski najzastupljeniji i najpopularniji, a nakon toga slijede razne figuralne i alegorijske kompozicije, s nekoliko radova koji ukazuju na specifične ukuse i interese kolekcionara. Radovi su stilski ujednačeni i koherentni s vremenom svog nastanka sa samo nekoliko primjera i autora koji su nešto izvan tadašnjeg konvencionalnog, građanskog ukusa, te je većina radova vrlo solidne umjetničke kvalitete. Najzastupljeniji su autori s njemačkog govornog područja, Austrije i Njemačke, a nekoliko je autora iz istočne Europe, od Litve, Poljske, Češke, Mađarske do Rumunjske.

Vala Moro

A koji su to onda strani i „nepoznati”, nama još donedavno neznani, autori? Tijekom rada na pripremi ovog prikaza neka su imena već pri prvom pregledu identificirana, a za dešifriranje i atribuciju nekih autorskih potpisa trebao je višegodišnji trud. Nedvojbeno smo danas u znatno povoljnijoj situaciju u usporedbi s kolegama koji su ovu zbirku vodili u prijašnjim razdobljima. Digitalna povezanost i dostupnost građe doslovce preko nekoliko dodira računalne tastature omogućili su istraživanja i pronalazak informacija do kojih bi se ranije teško došlo. Budući da se ovdje ipak radi o uglavnom, u širem smislu, slabo poznatim autorima, digitalno doba s mogućnostima pretraživanja slika preko raznih baza podataka te brza konzultacija i razmjena informacija s kolegama muzealcima diljem Europe omogućili su ono što je dosad bilo gotovo nemoguće, a to su atribucije umjetnina i djelomična rekonstrukcija biografija autora.

Jasno nam je da je ovo početak istraživanja, i da je ovaj pregled samo prvi pristup upoznavanju i prezentaciji ove malene zbirke unutar zbirke, gdje su autori međusobno toliko disparatni koliko su i povezani, što u ovom slučaju ne mora biti kontradiktorno. Različitosti su im jasne u smislu umjetničkog izraza, stilskih opredjeljenja, životnih putova i putovanja… Međutim, nama je u ovoj priči zanimljiva i poveznica stvorena među njima – prvenstveno činjenica da su se zajedno „zatekli” u našoj zbirci i na ovoj izložbi. Naglasak je stavljen na biografske priče autora, kako bi ih se mapiralo u vremenu i prostoru prošlosti, i tako prenijelo i predstavilo u sadašnjosti, sa širim ciljem da se prikaže dosad nepoznat dio našeg fundusa.

Valentina Radoš, iz predgovora kataloga