S medijem fotografije je problem što proizvodi previše slika. Pisati o tom mediju koji je – ima tome već stotinu i sedamdeset godina – izmijenio naš pogled na svijet i uveo vizualnu kulturu u jedan začudan univerzum nije nimalo lako. Kako, naime, izdvojiti jednu sliku od milijuna drugih, kako je valorizirati i kako o njoj donijeti sud?
Ove uvodne riječi su neophodne kao prolegomena u ciklus fotografija „Ne dirajte moje krugove" Borisa Hnatjuka. Želi li se govoriti o krugovima kojima je Hnatjuk zaokružio prikaze na svojim slikama, ono što se ne vidi na slici je pritajena simbolika kruga. Krug je, naime, čista jednostavnost, možda sublimat svih oblika i sublimat svekolikog kretanja. Teško je reći da je na jednoj simboličkoj razini Hnatjuk želio dati do znanja da mu se ne dira njegovo nebo, jer krug je znak nebeskog svoda, ali ono što je on stavio (ispred ili iza) kruga sigurno pripada kategorizaciji drugog svijeta u kojemu pritajena simbolika ustupa mjesto mediju fotografije. Fotografija, fotografska slika, izvire iz stvarnosti prostora i stvarnosti vremena i samo je pitanje na koji će način fotograf osjetiti prostor i uhvatiti vrijeme kako bi slika dobila svoju konačnu formu.
Raznolikost motiva što su ugrađeni u metaforičko značenje kruga govori o fotografu širokog interesa i zapažanja. Ako motiv pobudi njegov interes, Hnatjuk ne oklijeva ugraditi ga u sliku. Raspon je vrlo širok; od gotovo apstraktnih arhitektonskih motiva do zaobljenog torza trudnice ili Džamonjine skulpture ispred riječkog Narodnog kazališta. Slobodno se može dodati kako ga ništa nije moglo spriječiti da u fotografiju ugradi sve svoje znanje i vlastitu osjećajnost, pa čak i po cijenu simbola kojim je opremio svaku svoju sliku.
Izvjesna narativnost njegovih pojedinih slika ne ometa cjelinu „Ne dirajte moje krugove" jer niti akt, slika s plaže ili detalj automobilskih guma ne ometa ključnu apstraktnu misao njegova ciklusa. Iako sve može biti nalik profinjenoj crno-bijeloj formalnoj igri, umjetnost nije igra. To je prije svega jasan i promišljen koncept kojim je Hnatjuk dao do znanja kako fotografija nije samo slika, nego i poetika specifična govora kojim se indirektno, ali savršeno jasno daje do znanja da mu se ne diraju krugovi, ma što oni značili. Možete ih samo promatrati i dijeliti s autorom uzbudljivu ljepotu stvorenih slika.
Boris Hnatjuk je rođen 1972. godine u Vukovaru, gdje je stekao osnovno i srednje školsko obrazovanje. Zatim prelazi u Zagreb, gdje je 2000. godine diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti, na odsjeku za filmsko i televizijsko snimanje. Pored aktivnog članstva u Fotoklubu Zagreb, član je i ULUPUH-a. Dobitnik je zvanja AFIAP (Umjetnik FIAP-a), Međunarodne federacije fotografske umjetnosti. Izlagao je na mnogim skupnim izložbama fotografije u zemlji i svijetu, gdje osvojio brojne nagrade i priznanja, a ovo mu je četvrta samostalna izložba. Radi kao profesionalni fotograf na području arhitekture, portretne industrijske i reklamne fotografije.
Vinko Šebrek
