Izložba likovnih susreta Vugrovec 2014., otvorena 3. listopada u Galeriji Farof, izložbenom prostoru HULULK-a, predstavila je radove koji su tjedan dana nastajali u okrilju čarobnog baroknog Župnog dvora, spomenika kulture i zelenih prigorskih brega.
Likovni susreti Vugrovec pod organizatorskom palicom KUD-a Dragutin Domjanić izrasli su iz težnje da se na bogatoj kulturnoj baštini kao bazi stvori projekt koji će grad Zagreb, ali i Hrvatsku obogatiti zanimljivim likovnim događajem, pridonijeti razvoju i prezentaciji likovne umjetnosti i ukazati na postojanja zanimljivih i vrijednih kulturno-povijesnih lokacija koje su zapostavljene i nedovoljno iskorištene. Stvorena je stoga, u čarobnom prirodnom okružju prigorskih „brega” nova kulturna oaza koja je i ovaj put ukazala su nam na životnost „klasičnih” likovnih medija – slike, skulpture i mozaika koja ne jenjava s novim likovnim generacijama. „Likovni susreti” predstavili su recentnu hrvatsku likovnu produkciju prezentirajući paralelno s njom i radove inozemnih autora s ciljem da interakcijom raznorodnih stilskih, ikonoloških i kulturoloških izričaja potvrde potrebu za globalnim promišljanjem i djelovanjem. Stoga su vugrovečki „ likovni susreti” 2014.godine, stavljajući naglasak na hrvatske umjetnike, ugostili i likovne autore iz Makedonije, Srbije, Slovenije i Sudana. Osamnaestero umjetnika transponiralo je tako svoje doživljaje u osebujne likovne izraze, u djela koja prenose ideje ljepote, nove duhovnosti i svjedoče inferiornost prostornih, vremenskih, ideoloških, nacionalnih i rasnih granica. Izložbom su tako predstavljeni: Catherina Zavodnik, slovenska slikarica s tri umjetničke diplome – dizajnerice, mr. grafike i mr. slikarstva koja je za ovo svoje predstavljanje odabrala sakrelnu temu i figurativan izraz. Makedonska slikarica Nataša Milovančev, profesorica na Arhitektonskom fakultetu u Skopju ostala je vjerna svojim imaginarnim prostorima, a njen zemljak i kolega Aleksandar Tanevski, kustos Nacionalne galerije u Skopju odvodi nas u kozmička prostranstva i predstavlja se slikama koje izlaze iz njegova recentna ciklusa. Snežana Manasić, slikarica iz Srbije, izražava se u raznim likovnim medijima i tehnikama, a njezine „vugrovečke” slike inspiraciju su pronašle u prigorskom okruženju i slavljenju svetih arkanđela kojima su počeli Susreti. Maghoub Al-Magboul sudanski je kipar koji trenutno živi i radi u Katru kao grafički dizajner pri njihovom ministarstvu. Njegov rad impresivna je glava afričkog ratnika probodena dvjema strelicama, djelu u kojem se „ljube” prirodni materijali, bijeli mramor i smeđe željezo. Hrvatske mlade kiparske snage Ana Divković i Rebecca Glavan Glušac, u mediju gline, odnosno žice dale su svoje viđenje anđela, dok je Ana Jakić Divković ostala dosljedna svom kolažu i temi – Sv. Mihovila arkanđela. Ovaj predvodnik nebeske vojske našao se i u mozaiku, zajedničkom radu Ane Jakić Divković i Marina Kujundžića. Anđeli su se kao glavni akteri našli i na platnu prof. pri zagrebačkoj Školi primijenjenih umjetnosti Anite Parlov, a Sanela Đurinec svom fetiš predmetu, laki za nokte stavila je aureolu. Vladimir Meglić, značajno ime hrvatskog slikarstva i prof. u ŠPUD-u, odabire također religioznu temu i slika Večeru u Emausu, a također veliko ime hrvatskog slikarstva Željko Mucko počastio nas je „lirskim” akvarelom u čijem se spleenu boja rastapa razapeto tijelo našeg Iskupitelja. Dubravko Mokrović više ja inspiriran bogatim folklorom i etnosom kraja, a krajolik kao inspiraciju ugradila je u svoje radove Marija Puzak. Goranka Supin svoju inspiraciju donosi u sada već prepoznatljivom i nagrađivanom „likovnom kodu”- bijelim slikama. Krunislav Stojanovski frizom svojih „Lica” pokazuje vjernost motivu i snažnom koloru po kojem ga prepoznajemo, dok od tijela, tj. ženskog akta kao svoje prepoznatljivosti ne odustaje Nina Brkić. Nastala djela ukazuju tako na kreativnost ali i snalaženje kojim umjetnici odgovaraju na postojane uvjete rada – na djelovanje izvan vlastitog ateljea i rad u zajedničkom prostoru. A skupno pak izlaganje uvijek je zanimljivo predstavljanje koje naglašava raznolikost pristupa likovnom oblikovanju koje nije određeno kulturološkim, društveno-sociološkim ili religioznim razlikama, već osebujnim umjetničkim individualnostima, ali specifičnim pogledima na stvarnost, na pojavnosti oko sebe, na društvo i ljude koji ih okružuju. A presudan „okidač” novih inspiracija na ovim „likovnim susretima” bila je netaknuta ljepota prigorskog krajolika, bogata kulturna baština koja datira još iz rimskih vremena, vrijedni sakralni spomenici, poput barokne crkve Sv. Mihalja na brijegu čiji temelji datiraju još iz doba romanike ili neobaroknog župnog dvora Farofa koji je bio i baza održavanja Likovnih susreta Vugrovec. Ispreplela su se tako figurativna i apstraktna tretiranja slikarskog polja, uznemirena masa ili nježna pastelna sfumata. Oslobođena slikarska gesta, koloristička ekspresija, monokromna kontemplativna polja, tretiranja slike neslikarskim materijalima, slika kao konstruktivna i kompozicijska organizacija u geometrijskom rasteru ili pak slika ispunjena simbolima našeg nacionalnog identiteta. Od naracije do čistog apstraktnog znaka, ka crtežu ili do njegovog potpunog poništenja, do metafore koju lako iščitavamo ili pak intuitivno doživljavamo, nastali radovi sublimacije su izrazitih likovnih umjetničkih osobnosti, predmeti istraživanja likovnih mogućnosti unutar slike, crteža, mozaika i skulpture.
Sanda Stanaćev Bajzek