Galerija crkvice sv. Trojice Kastav – Diana Sokolić: Sinapsa (site-specific svjetlosna instalacija)

Diana Sokolić Sinapsa svjetlosna instalacija - luminoobjekt 3

Diana Sokolić Sinapsa svjetlosna instalacija - luminoobjekt  3

U sklopu likovnog programa Grada Kastva, u Galeriji crkvice sv. Trojice u Kastvu otvara se u petak, 8. kolovoza 2014. u 20,30 sati izložba/site-specific instalacija pod nazivom „Sinapsa” poznate vizualne umjetnice Diane Sokolić. Radi se o ambijentalnoj svjetlosnoj instalaciji posebno osmišljenoj za prostor ove galerije (site-specific), „čiji su elementi monolitni luminoobjekt, klupica-klecalo, ovješeni prozirni, meki screen i projektor.

SINAPSA

Što je sinapsa? U užem smislu, sinapsa je mjesto povezivanja i komunikacije živčanih stanica. Mjesto je to prihvata i odašiljanja podražaja, gdje se sastaju impulsi receptora, odakle se oni prenose dalje pomoću transmitera. U širem, u ovom slučaju vizualno-umjetničkom smislu, mjesto je to koncentriranog, združivanjem osnaženog djelovanja nekoliko medija, s kojeg se prema našim osjetilima usmjereno odašilju jaki vizualni impulsi, prije svega svjetla i boje, izazivajući moćnu optičku senzaciju, pa i sinestezijski efekt. Tako fascinantnom snagom privlačeći gledatelja u svoju zonu djelovanja, te utječući na promjenu njegove percepcije. Na promjenu osjećaja za prostor i vrijeme, promjenu dojma punine i praznine, promjenu iskustva taktilnosti, poimanje prisutnosti i odsutnosti, te svekoliki doživljaj realnosti. Site-specific svjetlosna instalacija „Sinapsa” Diane Sokolić temelji se upravo na takvim koncepcijskim odrednicama. A uz njih je ona u sinaptički spoj uključila i nataložene energije samoga ambijenta u kojem se odvija ovo suvremeno svjetlosno-vizualno likovno događanja. Uključila je energije, emocije i kolektivna sjećanja pohranjena u prostornim sedimentima srednjovjekovne crkvice sv.Trojice, za koju je cijeli projekt osmišljen, s namjerom da se impuls vizualnog djelovanja na gledatelja dodatno osnaži i misaono-meditativnim elementom. Utječući tako na propitivanje i transformaciju kategorije prostora i vremena ne samo po širini (u odnosu na sadašnjost), nego i po dubini (u odnosu na prošlost).

Instalacija „Sinapsa” izvedena je kao svjetlosni ambijent čiji su elementi monolitni luminoobjekt, klupica-klecalo, ovješeni prozirni, meki screen i projektor. Luminoobjekt je dojmljiva, kompaktna, trodimenzionalna „slikogradnja”, koja se sastoji od niza uslojenih pleksi-ploča s iscrtanim/urezanim apstraktnim, konstruktivističkim linijskim strukturama, oživljenim obojenim svjetlom (LED rasvjeta). Zamišljene i islikane kao slikocrteži na prozirnim pleksi-pločama, a onda unutar monolitnog objekta uslojene, ove linijske strukture obojene svjetlom postaju čudesne lumino-rešetke, koje vizualno utječu na percepciju. Zbog specifičnosti obojenog svjetla, ali i zbog paralelnog umnažanja (i tako oprostorenja) prozračnih pleksi-ploča, te preklapanja svjetlosnih slikocrteža, miješa se i modificira osjećaj dvodimenzionalnosti i trodimenzionalnosti, plošnosti i prostornosti, opipljivosti i neopipljivosti, pa se sve skupa čini u jednom trenutku stvarnim i opipu pristupačnim, a u drugom nestvarnim i nedodirljivim. Tim više što obojeno svjetlo uvijek na čovjeka djeluje „magično”, a ta je magija u ovom slučaju još i tehnološki programirana mogućnošću promjene boja „rešetke” u zadanim vremenskim sekvencama, kao i mogućnošću podešavanja ritma tih promjena – od laganog titranja, do stroboskopskog efekta. Zato je vizualna sinapsa tu vrlo jaka, stvarajući u našim osjetilima sinestezijski doživljaj opipljivosti boje i maštovito-iluzivan doživljaj nove stvarnosti u kojoj se prostor rastvara. Slijedeći sugestivne pulsacije i refleksije svjetlosnih „rešetki” i njihovih projekcija na prozirnom screen –u, mi tako ulazimo u neki novi svijet u kojem neopipljivost postaje taktilna, kompaktnost fluidna, a statičnost gibljiva. Premda se u osnovi radi o discipliniranom i programiranom slikarskom sustavu, obojeno svjetlo linijskom sklopu na pleksiglasu daje dinamiku, energiju i izražajnost, pa je konačni rezultat ativacija gledatelja, koji postaje sudionik događanja, stupajući u interaktivnu komunikaciju s instalacijom i cijelim ambijentom. A da bi ga u tome još i potakla, Diana Sokolić nudi korištenje svoje varijante objekta/klecala, inače u crkvenim prostorima posebne, male, prijenosne crkvene klupice, namijenjene komornom prostoru i individualnoj molitvi. Njezino klecalo sasvim je jednostavno, drveno, sintetično i u boji spareno s bojom okvira luminoobjekta prema kojem je okrenuto. U autoričinoj instalaciji namijenjeno je biti mjestom misaonosti i kontemplacije; mjestom upijanja i odašiljanja svih podražaja i svih energija; mjestom skupljanja svih vizualnih i mentalnih impulsa. Ali i poveznicom prostora i vremena, prošlosti i recentnosti – i tako ustvari funkcionirati kao ono istinsko, centalno mjesto svih koneksija; kao sinapsa.

Višnja Slavica Gabout

Diana Sokolić Sinapsa svjetlosna instalacija - luminoobjekt 2 1

Diana Sokolić rođena je u Rijeci. Diplomirala je 1981. na slikarskom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1981. do 1983. bila je suradnica Majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera. Članica je HDLU-a od 1981. , INSE-e od 2009., ULUPUH-a od 2012. i HZSU-a od 1986. Djeluje kao slobodna umjetnica. Uz slikarstvo i instalaciju, bavi se dizajnom, keramikom, fotografijom i pedagoškim radom. Priredila je do sad 21 samostalnu izložbu i sudjelovala na više od 300 žiriranih skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.