Doba moći – životna krivulja, kompleksna i komplicirana koja nosi poruke Rijeke upućene Europi

Programska cjelina Doba moći je već kod pripremanja kandidature za Europsku prijestolnicu kulture bila jedna od najsnažnijih cjelina, zahtjevna i izazovna, pa nije slučajno da već izaziva prijepore, od tema kao što je brod Galeb do izložbe D’Annunzijeva mučenica.

Ovo nije programski pravac, ovo je životna krivulja, kompleksna i komplicirana. – naglasio je uvodno Ivan Šarar, pročelnik Odjela za kulturu Grada Rijeke, na današnjem predstavljanju niza izložbi, predstava i umjetničkih akcija koje će se u Rijeci odvijati 2020. u okviru jedinstvene programske teme Doba moći, programa Europske prijestolnice kulture.

Kako je navedeno, u osnovi ovog programa leži otvaranje pitanja o samopoimanju grada. Postavljanje pitanja o tome koliko su Rijeku sile moći gradile, koliko rušile i koliko je u svemu prešućenih, a koliko nabildanih emocija.  – Grad na razmeđi civilizacija, rijedak dio svijeta koji je uvijek bio kolonizirana točka na EU mapi, to je Rijeka. I ovaj trenutak povijesti, suvremenosti, je prvi u kojem se Rijeka razvija iznutra, iz lokalnog. No, koliko god ranije epohe bile neljubazne prema domicilnom stanovništvu, mi danas koristimo fizičko i infrastrukturno nasljeđe tih epoha. Činjenica jest da su svi vladari našeg grada kroz povijest izgradili nešto u čemu danas uživamo – tako je kontekst i okvir programskog pravca Doba moći predstavio pročelnik Šarar, naglašavajući da se radi o snažnoj cjelini u EPK programu koja donosi povijesne i suvremene teme moći i bavi se, koliko destruktivnom, toliko i kreativnom moći pojedinaca i sistema.

Emina Višnić, direktorica Rijeke 2020, pojasnila je da ovom programskom cjelinom Rijeka najsnažnije poručuje Europi sve što joj ima ponuditi. – Neka pitanja za koja smo možda mislili da pripadaju prošlosti poput pitanja granica, odnosa prema drugom i drugačijem, pitanja međusobnih odnosa, ponavljaju nam se i danas i sva ta pitanja potrudit ćemo se sagledat kroz programe ovog pravca. Odgovori i poruke koje šaljemo Europi nalaze se u ovom programu – naglasila je Višnić.

Zahvalivši se svim, brojnim uključenim partnerima, direktorica projekta EPK je posebno ukazala na atraktivne programe koji slijede u 2020, kao što su Needcompany festival u sklopu kojeg će jedna od najboljih svjetskih kazališnih družina odigrati tri važne predstave, ali i dojmljivu audiovuizualnu instalaciju Anakrono kupalište jednog od najvažnijih svjetskih autora suvremene glazbe Heinera Goebbelsa. Višnić napominje da je u programske aktivnosti uključeno više ustanova i organizacija, poput primjerice, Art kina koje 2020. donosi filmski festival kojim prati temu Doba moći ili pak Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci koji program obogaćuje dvjema velikim konferencijama pod nazivom Vremenske kapsule.

Intendat HNK Ivana pl. Zajca Marin Blažević odgovarajući na pitanje što Rijeka ima reći Europi izdvojio je predstavu o kultnoj predstavi Vježbanje života koja upravo govori o odnosima moći i granicama. Istaknuo je kako je riječ o predstavi koja govori o društvenom, povijesnom i kulturnom kompleksu grada Rijeke, a koja je u svom prvotnom obliku obilježila tranzicijsku povijest ovog grada. Riječ je o kultnoj predstavi koja će se po drugi puta postaviti na našu pozornicu i to ponovo nakon čak 30 godina.

Blažević je spomenuo i balet Plamteća voda Andonisa Foniadakisa koji se bavi utjecajima moći u sferi ekologije, postavljanje opere Tristan i Izolda u režiji Anne Bogart, te predstavu Odletjet ćemo oboje ako ti kažem što se desilo Janeza Janše o ravnatelju slovenskog baleta koji se bavio preprodajom oružja.

Tema granica bila je u središtu izlaganja Nikoline Radić Štivić, ravnateljice Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja koje je istakla da je program Doba moći zapravo već počeo jer je 12. rujna otvorena izložba D’Annunzijeva mučenica, a najavila je i drugu izložbu Violinom iznad granica / Stradivari u Rijeci – Kresnik i Cremona koja će se otvoriti 6. prosinca. U Kresnikovu čast, a zahvaljujući pomoći Generalnog konzulata Republike Italije u Rijeci, na izložbi će između ostalog pored 11 Kresnikovih violina biti izložene i Stradivarijeve. Radić Štivić je zaključno najavila i veliku izložbu pod nazivom Granice između reda i kaosa koja nas očekuje u svibnju 2020.

Ervin Dubrović, ravnatelj Muzeja grada Rijeke predstavio je budući stalni postav u Palači šećera koji će se baviti poviješću grada s naglaskom na noviju povijest od 18. stoljeća kada se stvarala gospodarska moć grada. Dubrović je govorio i o postavu na broju Galeb koji će moć obrađivati kroz temu širenja utjecaja jedne male zemlje u svjetskim okvirima. – Postav na Galebu neće postavljati pitanje Tita kao junaka ili zločinca, već kao čovjeka koji je jednu malu zemlju, čiji je dio bila i Hrvatska, učinio važnom i prepoznatljivom u svjetskim razmjerima – naveo je Dubrović.

Ivo Matulić, v.d. ravnatelja Muzeja moderne i suvremene umjetnosti  govorio je o programima koji se u okviru pravca Doba moći realiziraju u organizaciji MMSU-a, poput velike izložbe 90-e: Ožiljci koja se bavi likovnom umjetnošću devedesetih godina prošlog stoljeća u istočnoeuropskim zemljama, najavio je i 3. bienale industrijske umjetnosti i brojne umjetničke intrevencije koje nas očekuju. Među brojnim programima izdvaja se još i retrospektivna izložba Sanje Iveković, jedne od najvažnijih umjetnica u Hrvatskoj i široj regiji, Dokumenti 1977. – 2019. koja će se otvoriti u siječnju 2021. godine i na kojoj će se predstaviti njezini radovi od 70-ih godina do danas. Matulić je ujedno podsjetio da je MMSU u sklopu pretprograma već predstavio radove Tomislava Gotovca, Gorana Trbuljaka i Vlade Marteka, a u pripremi je i izložba Goran Petrcola.

Programski pravac Doba moći predstavlja ne samo riječko ogledalo, nego i ogledalo Europe u kontekstu mnogih odnosa moći. Moguće da je ovaj pravac programima najbogatiji jer publiku vodi u temu Doba moći mnogim i različitim izvedbama: od povijesnih i umjetničkih izložbi, preko vrhunskih kazališnih, plesnih i opernih predstava do umjetničkih intervencija i konferencija.

Pred nama je velika zadaća da realiziramo zahtjevan projekt“ – naglasila je Emina Višnić, direktorica Rijeke 2020, a javnu priliku iskoristila je i da čestita svima uključenima u EPK projekt na nedavno osvojenoj nagradi Melina Mercouri u iznosu od 1,5 milijuna eura koju je Rijeci dodijelio stručni žiri Europske komisije koji prati provedbu projekta EPK.

Edi Jurković

PREDSTAVLJANJE PROGRAMA EUROPSKE PRIJESTOLNICE KULTURE ZA 2020. PROGRAMSKOG PRAVCA DOBA MOĆI

Doba moći

Programski pravac Doba moći inspiriran je Rijekom kao svojevrsnim laboratorijem europske povijesti te govori o različitim oblicima i odnosima moći kroz povijesne i umjetničke izložbe, vrhunske kazališne, plesne i operne predstave te druga događanja.

Rijeka je samo u posljednjih stotinjak godina promijenila sedam država, preživjela okupacije, oslobođenja, monarhije, carstva, društveno-političke revolucije i krahove. Kroz grad su prolazile burno pozdravljene brojne ličnosti koje su obilježile 20. stoljeće, od D’Annunzija i Musolinija do Tita i Che Guevare, što je ostavilo trajni pečat u memoriji Riječana.

Svijest o toj i takvoj Rijeci potakla je inspiraciju za stvaranje programskog usmjerenja u ovoj cjelini programa Europske prijestolnice kulture.

Povijest Rijeke je ogledalo Europe

Doba moći istražuje povijesne mijene, aktualno značenje pojma moći, strukturu, iskustva i izvedbe moći. Program se kreće od intimnih doživljajnih sfera moći do totalitarnih režima koji su transformirali izgovorene i prešućene priče.

Iskustvo podijeljenosti oblikovalo je identitet mnogih europskih gradova pa tako i Rijeke koja je desetljećima bila podijeljena granicom oblikovanom rijekom Rječinom. Pa dok bodljikave žice obilježavaju granice diljem Europe, dok se ponovno podižu zidovi između država, povijest Rijeke postaje ujedno prijeteće i upozoravajuće ogledalo suvremene Europe i ne samo Europe.

Rijeka i njezina iskustva, od povijesti preko sadašnjosti do budućnosti grada, nalaze se u polazištu ove programske cjeline, ali ne ograničavaju domete i namjere samih programa. U tom smislu, strukture moći promatraju se od ideja i znanja do izvedbi i učinaka; od političkih igara do ljudskih prava; od nasilja i represije do krhkosti života drugih bića i opstanka prirodnog okoliša; od izvora do granica; od otpora do odgovornosti. Program zahvaća širok spektar: od destruktivne do kreativne moći.

Bogat izvedbeni i izložbeni program

Rijeka predstavlja svoju uzbudljivu povijest prepunu moćnih sila koje su je svojatale kroz izložbe D’Annunzijeva Mučenica, Violinom iznad granica / Stradivari u Rijeci – Kresnik i Cremona i Granice između reda i kaosa. Ciklus uključuje i koncerte vrhunskih glazbenika na Stradivarijevim i Kresnikovim violionama.

Bogat izvedbeni program, među ostalim, čini i festival slavne europske kazališne skupine iz Bruxellesa Needcompany belgijskog umjetnika Jana Lauwersa koji uključuje izvedbu nove predstave Sve što je dobro, ali i predstave Koncert banda koji gleda u krivom smjeru i Zauvijek.

Nova produkcija dolazi nam i od vrhunskoga grčkog koreografa Andonisa Foniadakisa pod imenom Plamteća voda, a od novih novih opernih produkcija ističemo Wagnerovu operu Tristan i Izolda u režiji ugledne američke redateljice Ann Bogart.

Izložbeni program sastavljen je od niza izložbi suvremene umjetnosti te izložbi koje tematiziraju riječku i europsku povijest, uključujući stalne postave novih muzejskih prostora, Palača šećera u kojoj će biti smješten Muzej Grada Rijeke i Galeb koji će postati prvi hrvatski brod-muzej.

Izdvajamo i pregled suvremene likovne umjetnosti devedesetih godina prošlog stoljeća u istočnoeuropskim zemljama pod nazivom 90-e: Ožiljci što će pratiti i međunarodna konferencija o tom vremenu.

Posebno je zanimljiva audiovizualna instalacija Anakrono kupalište jednog od najvažnijih svjetskih autora suvremene glazbe Heinera Goebbelsa koja će biti dostupna na starom bazenu Školjić.

Program zaokružuju dvije velike konferencije Vremenska kapsula I i II koje otvaraju pitanja o povijesti Rijeke u razdobljima od 1900. do 1945. dok je bila podijeljena i pod raznim vladarima, odnosno od 1945. do 1990. za trajanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Nezaobilazni su dio programa i umjetnički radovi, instalacije i performansi o Golom otoku koji će tu bolnu temu približiti širokoj publici kao direktno suočenje s prošlošću u cilju širenja prostora demokratskih sloboda i istine.

Kulturom iznad granica

Propitivanje granica umjetničke slobode imperativ je iz kojeg proizlaze mnogi programi koje predstavljamo u Rijeci. Granice nisu samo fizičke barijere kojima smo svjedočili i svjedočimo nego često i duhovne zapreke koje valja prijeći na putu. A upravo je kultura najbolji alat za nadilaženje granica čemu svjedoče i programi u sklopu pravca Doba moći.

U NASTAVKU SLIJEDE, KRONOLOŠKIM REDOM IZVOĐENJA, PROGRAMI CJELINE DOBA MOĆI

D’ANNUNZIJEVA MUČENICA – L’OLOCAUSTA DI D’ANNUNZIO

12. rujna 2019. – siječanj 2021., PPMHP Rijeka – Guvernerova palača

              Organizator: PPMHP Rijeka

Autorice izložbe su Tea Perinčić i Ana–Maria Milčić dok dizajn izložbe potpisuju Sanjin Kunić i Nikolina Radić Štivić.

D’ Annunzijeva mučenica je ujedno i prva značajna izložba koja čini sastavni dio programa Rijeke – Europske prijestolnice kulture za 2020. godinu i ostaje otvorena do kraja siječnja 2021. godine.

Izložba donosi tumačenje D’Annunzija iz humanističke pozicije suvremenog antifašizma na kojem je izgrađena moderna Europa. Projekt Europske prijestolnce kulture promiče vrijednosti suvremene Europe, ujedinjene i jake u svom zajedništvu, koje su suprotstavljene i povijesnom i suvremenom fašizmu, a izložba o D’Annunziju tako ukazuje na vrijednosti koje zastupa riječki projekt Europske prijestolnice kulture 2020.

Izložba D’Annunzijeva Mučenica dio je tematskog izložbenog ciklusa o granicama koji će se se nastaviti također velikom i važnom izložbom pod nazivom Violinom iznad granica / Stradivari u Rijeci – Kresnik i Cremona, a zaključiti središnjom i najvećom izložbom Granice između reda i kaosa.

Taj je ciklus sastavni dio programskog pravca Doba moći u programu Europske prijestolnice kulture. Unutar te programske cjeline Rijeka Europi predstavlja svoju uzbudljivu povijest prepunu moćnih sila koje su je svojatale i njome upravljale. No, to je ujedno i europska povijest osvajača i osvajanih, a u kontekstu kulturnog programa radi se o pravcu koji predstavlja i kreativnu i destruktivnu moć koja utječe na razvoj kulture i umjetnosti.       

Kontroverzni talijanski vojskovođa i preteča fašističke ideologije, Gabriele D’Annunzio, s paravojnim je postrojbama 12. rujna 1919. godine okupirao Rijeku proglasivši je svojevoljno dijelom Kraljevine Italije. D’Annunzijev dolazak i boravak u Rijeci dogodio se na poziv riječkih iredentista koji su zagovarali pravo da proglase Rijeku talijanskom. Ubrzo se pokazalo koliko je to bilo destruktivno za tadašnju kulturnu i gospodarsku stabilnost Rijeke. Grad koji je bio izrazito multietnički, odjednom odriče prava svima onima koji se ne izjašnjavaju Talijanima i suprotstavljaju ideji o samo talijanskoj Rijeci. Naročito su Hrvati bili na meti D’Annunzijevih paravojnih riječkih postrojbi. U 16 mjeseci ovakvog režima u Rijeci, koja je osim toga bila i pod embargom, D’Annunzio je do krajnjih granica izmučio i iscrpio grad. Izložba D’Annunzijeva mučenica donosi specifičan pogled na D’Annunzijev boravak u Rijeci iz perspektive žena koje su u to vrijeme živjele u Rijeci, onih koje su u Rijeku došle iz Italije sa ili za D’Annunzijem i onih koje su mu bile ljubavnice. D’Annunzija izložba prikaziuje kroz oči rođenih Riječanki poput Zore Blažić i Nicoline Fabris i onih koje su Rijeku dolazile upravo zbog D’Annunzija, kao što je to činila pijanistica Luisa Baccara, no i mnoge Talijanke – dragovoljke, sestre, majke, kćeri i supruge legionara.

Kustosica Tea Perinčić u arhivskim istraživanjima koje je provela za potrebe izložbe naišla je na dosjee čak 288 žena koje su živjele ili privremeno boravile u Rijeci u vrijeme D’Annunzijeve okupacije grada, ali se fokusirala na njih nekolicinu.

VIOLINOM IZNAD GRANICA / STRADIVARI U RIJECI – KRESNIK I CREMONA

6. prosinca 2019. – siječanj 2021., PPMHP Rijeka – Guvernerova palača

Organizator: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Suorganizatori: Generalni konzulat Talijanske Republike u Republici Hrvatskoj (Rijeka), Glazbeni Festival Kvarner d.o.o. (Opatija)

Partneri: Museo del violino (Cremona, IT)

Program financijski podržava: Infobip d.o.o. (Vodnjan)

Drugom izložbom u tematskom ciklusu projekta PPMHP-a Granice – između reda i kaosa obilježava se stotinu i pedeset godina od rođenja dr. Franje Kresnika, građanina Europe, čovjeka iznad granica, jednog od najvećih poznavatelja kremonske liuterije, koji je više od četrdeset godina posvetio izučavanju gudačkih instrumenata, posebice onih nastalih u radionicama Stradivarija i Guarnerija. U njegovu čast, a zahvaljujući potpori Generalnog konzulata Talijanske Republike u Republici Hrvatskoj,violine Stradivarija i Guarnerija bit će izložene u Rijeci od 6. prosinca 2019. do 8. ožujka 2020. Violine imaju svoja imena koja ćemo vam otkriti neposredno prije izložbe.

Na dan otvaranja izložbe publika će imati jedinstvenu priliku čuti zvukove tih violina. Talijanski glazbenici Marco Bronzi (IT) na violini i Davide Burani (IT) na harfi održat će koncert za violinu i harfu. Svirat će djela europskih skladatelja 18. i 19. stoljeća među kojima M.Tourniera, N. Paganinija i Giuseppea Verdija. U Hrvatskome narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca 14. veljače 2020. violinist Giuliano Carmignola (IT) izvest će koncert na Stradivarijevoj violini uz pratnju slavnog Orchestra barocca di Venezia – Venice Baroque Orchestra (VBO) (IT).

Pored toga, u sklopu izložbe, u Mramornoj dvorani Muzeja održat će se dva koncerta na Kresnikovim violinama: 24. siječnja 2020. mladi riječki violinisti Matej Mijalić (HR) i Ivan Graziani (HR) nastupit će uz klavirsku pratnju Jelene Barbarić Mijalić (HR), a renomirani violinist Gernot Süßmuth (DE) nastupit će 22. veljače 2020.

Kresnikova strast, proučavanje talijanskih, osobito kremonskih klasičnih violina, a poslije i izrada u vlastitoj radionici, nadišla je granice koje je iscrtala politika na području na kojemu je živio. Bio je ključna osoba u osnivanju Međunarodne škole za liuteriju u Cremoni te ga nazivaju dopisnim direktorom škole.

Kresnik je osigurao mjesto u povijesti time što je samouk savladao vještinuizrade gudačkih instrumenata. U njegovo vrijeme nitko ga nije mogao podučiti liuteriji pa je Kresnik osobno odlazio na sve koncerte u Rijeci i široj okolici, mjerio sve violine na kojima su glazbenici svirali i sve zapisivao u bilježnice. Tako je konačno došao do formule kojom je mogao proizvesti savršenu kopiju Guarnerija. Na izložbi će biti izloženo i 11 Kresnikovih violina (od ukupno 50 koliko je za života napravio), a zanimljivo je da je u violine stavljao papirnate etikte na kojima je u početku pisao Franciscus Kresnik Fecit Tersacti, a kasnije je u potpisu Tersacti zamijenio s Flumine.

Franjo Kresnik bio je građanin Europe koji je svojim djelovanjem premostio političke granice i ostavio neizbrisiv trag u očuvanju kremonske liuterije.

Autorski tim izložbe čine Tamara Mataija (HR), Fausto Cacciatori (IT) i Tea Perinčić (HR), a autori dizajna postava su Sanjin Kunić (HR) i Nikolina Radić Štivić (HR).

UMJETNIČKE INTERVENCIJE U JAVNOM PROSTORU

Siječanj – prosinac 2020., Rijeka, razne lokacije

Organizator: MMSU Rijeka

Pozvani umjetnici, arhitekti i dizajneri preoblikovati će i personalizirati urbane lokalitete, integrirajući umjetnost u rutinu svakodnevice, s pažnjom na materijalnim atributima prostora radi senzibilizacije građanstva za mikro povijest grada. Inicijative potiču prostornu imaginaciju i pokazuju kako javni prostor učiniti poligonom društvenosti, promišljanja i participacije, dostupne za stanovnike kao i šetače i privremene posjetitelje grada.

Damir Stojnić, Sinagoga 1:1

Pomerio 31, od 24.10.2019.

Instalacija za sjećanje na sinagogu

Ivan Kožarić: Stog sijena,

Trg 128. Brigade HV, siječanj ili studeni, 2020.

Nemanja Cvijanović: Spomenik crvenoj Rijeci

na vrhu Riječkog nebodera , siječanj 2020

Samoobrambeni spomenik

Vladimir Perić Talent: Neboder za ptice

Dharma hostel, Vulkanovo naselje, veljača – ožujak 2020.

Skulptura od drva i metala visoka 10 metara koja će sadržavati dvjestotinjak ‘stanova’ za ptice.


Eron: Mural iz serije Duša zida

Dom zdravlja, Krešimirova 42, 15. – 22. travnja 2020.

Mural koji prikazuju figure duhova radnica Benčića koje se pojavljuju na zidu.

Giovanni Morbin: Danuncirati

Korzo, Rijeka, Rujan – prosinac 2020.

Posteri s fotomontažom: Morbinovo lice umjesto D’Annunzija – prema starim razglednicama, (kolovoz – rujan, 2020.)

Barikuća: intervencija u vidu simbolične barikade (barikuće) nasred Korza (12.09.2020.)

AutomaTic: intervencija  u vidu 10 rampi koje se senzorom za pokret spuštaju i dižu, lokacija: prolaz između Trga 128. Brigade HV i Trga riječke rezolucije, (8.12.2020.)

Vlasta Delimar: 40 godina art ljubavi

Željeznička stanica Rijeka, 1.- 3. llistopada 2020.

Sitotiskarska radionica i javni program uz umjetničku intervenciju.

KONCERT NA KRESNIKOVIM VIOLINAMA – Matej Mijalić i Ivan Graziani (HR)

24. siječnja 2020., PPMHP – Guvernerova palača

Organizatori: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, Festival Kvarner (Opatija)

Partner: Museo del violino (Cremona, IT) ) i Generalni konzulat Talijanske Republike u Republici Hrvatskoj (Rijeka)

U sklopu izložbe Violinom iznad granica / Stradivari u Rijeci – Kresnik i Cremona publika će imati jedinstvenu priliku čuti zvukove Kresnikovih violina koje se čuvaju u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka. Mladi riječki violinisti, studenti zagrebačke Muzičke akademije, Matej Mijalić i Ivan Graziani, održat će koncert na na Kresnikovim violinama koje se čuvaju u Muzeju, a u programu ćemo čuti djela J. S. Bacha, E. Chaussona, H. W. Ernsta i H. Wieniawskog, uz klavirsku pratnju Jelene Barbarić Mijalić (HR).

Matej Mijalić i Ivan Graziani studenti su violine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. L. Sorokowa.  Dobitnici su brojnih nagrada na državnim i međunarodnim natjecanjima. Jelena Barbarić-Mijalić diplomirala je i magistrirala klavir u Zagrebu, a usavršavala se na Visokoj školi za glazbu i primijenjene umjetnosti u Grazu.

Zanimljivo je da se osim za sviranje violine, Graziani zainteresirao i za gradnju instrumenta (poput samog Kresnika!), te je s Marinkom Baljkom, poznatim opatijskim graditeljem instrumenata, započeo izrađivati svoju prvu violinu.

OKOLIŠ SJEĆANJA – UMJETNOST KAO OTPOR REPRESIJI

1. veljače 2020. – 31. siječnja 2021., Primorsko-goranska županija, Grad Rijeka, Goli otok

Organizator: Udruga Goli otok Ante Zemljar (Zagreb)

Partneri: Umjetnička organizacija Art De Facto (Zagreb) i Igor Kuduz vizualni umjetnik

Projekt se sastoji od radova četrdesetak umjetnika koji su nakon posjeta logoru na Golom otoku u razdoblju od 2016. do 2018., kao reakciju na viđeno, izveli svoj umjetnički rad. Umjetnici svojim radovima, performansima i instalacijama šalju poruku o tome da mjesta na kojima su počinjeni zločini trebaju postati mjesta sjećanja, učenja i pamćenja. Radovi odabranih umjetnika predstavit će se na velikim (jumbo) plakatima po cijeloj Primorsko-goranskoj županiji.

Umjetnička produkcija voditelja projekta Darka Bavoljaka (HR), kustosice Jasmine Bavoljak (HR) i dizajnera Igora Kuduza (HR) usmjerena je na velike plakate umjetničkih radova prilagođenih da prenose poruke javnosti kako bi umjetnički rad bio odaslan što većem broju promatrača.

Izabrano je petnaest najboljih vizualnih rješenja koja će se plakatirati na različitim lokacijama u Primorsko-goranskoj županiji neprekidno tijekom cijele godine trajanja službenog programa Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture. Billboard plakati će se mijenjati u ciklusima po 2 plakata svakih 14 dana po Primorsko-goranskoj županiji što ukupno iznosi 104 plakata tokom 52 tjedna, dok bi se po završetku akcije  izdala publikacija o cijelom projektu.

U projektu su sudjelovali umjetnici: Damir Bartol Indoš, Darko Bavoljak, Katija Bušlje, Branko Cerovac, Marijan Crtalić, Boris Cvjetanović, Damir Čargonja Čarli, Tajči Čekada, Petar Dabac, Sandro Đukić, Darko Fritz, Boris Greiner, Petar Grimani, Igor Grubić, Tea Hatadi, Josip Pino Ivančić, Đorđe Jandrić, Duje Jurić, Igor Kuduz, Jelena Lovec, Milomir Kovačević Strašni, Siniša Labrović, Marko Marković, Toni Meštrović, Davor Mezak, Kata Mijatović, Marijan Molnar, Maja Moro, Bojan Mucko, Mejra Mujičić, Ana Mušćet, Predrag Pavić, Zoran Pavelić, Vesna Pokas, Ivan Posavec, Jasenko Rasol, Frane Rogić, Marijana Stanić, Sandra Sterle, Sven Stilinović, Vlatko Vincek, Mirjana Vodopija, Tanja Vrvilo, Borko Vukosav, Vlasta Žanić, Jakov Žaper.

Prezentacija ovog projekta u mediju billboarda unutar programskog pravca „Doba moći“  ovu će temu približiti širokoj publici kao direktno suočenje s prošlošću u cilju širenje prostora demokratskih sloboda i istine. Bez demokracije, dijaloga i slobode istina je trajno izgubljena, a posljedice vladavine nedemokratskih režima osjećaju se, nažalost, u hrvatskom društvu još i danas.

KONCERT NA KRESNIKOVOJ VIOLINI – Gernot Süßmuth (DE)

22. veljače 2020., PPMHP – Guvernerova palača

Organizatori: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka i Festival Kvarner (Opatija)

Partner: Museo del violino (Cremona, IT) ) i Generalni konzulat Talijanske Republike u Republici Hrvatskoj (Rijeka)

Renomirani njemački violinist Gernot Süßmuth svirat će na Kresnikovoj violini iz zbirke Muzeja. Gernot Süßmuth svoju je glazbenu karijeru započeo rano. S devet godina prvi put nastupa kao solist pred orkestrom. Uslijedile su nagrade na natjecanjima za djecu i mlade.

Nakon završetka studija, simfonijski radijski orkestar u Berlinu angažirao ga je kao koncertnog majstora, a poslije je u istoj ulozi bio u Staatskapelleu u Berlinu i u Staatskapelleu u Weimaru.

Gernot Süßmuth traženi je partner u komornoj glazbi. Od 1983. do ožujka 2000. posvetio je većinu svoga vremena gudačkom Petersen kvartetu s kojim je nastupao na brojnim svjetskim koncertnim podijima te proizveo brojne CD-ove, od kojih su neki nagrađeni. Na prijelazu tisućljeća osnovao je Aperto Piano Quartet s Hans-Jakobom Eschenburgom.

Osim s kvartetom, redovito nastupa kao i solist te svira s renomiranim glazbenicima komorne glazbe kao što su Steven Bishop, Paul Meyer, Norbert Brainin i Martin Lovett, a u studenome 2001. s Danielom Barenboimom na Furtwänglerovim danima u Jeni.

TRISTAN I IZOLDA

22., 26. i 29. veljače 2020., HNK Ivana pl. Zajca

Organizator: Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka

Orkestrom će dirigirati Ville Matvejeff (FI), a u glavnim ulogama nastupit će Maida Hundeling (DE) i Christian Juslin (FI).

Riječka Opera prvi put u svojoj povijesti producira neku operu Richarda Wagnera i to, kako je zapisao sam Wagner, najsmionije i najoriginalnije djelo u njegovom životu!
Temeljena na srednjovjekovnoj legendi, romantična glazbena tragedija u tri čina o uzvišenoj ljubavi i smrti „Tristan i Izolda”, povjerena je slavnoj američkoj redateljici Anne Bogart.

Solističku podjelu predvodi impresivna Maida Hundeling, nezaboravna riječka Elektra, koja će tako u dvije sezone Rijeci predstaviti dvije najznačajnije i najzahtjevnije sopranske uloge njemačkog opernog repertoara.

Često se opera „Tristan i Izolda” svrstava u red najekstremnijih opera ikad napisanih. Početni akord u uvodu mnogi nazivaju početkom moderne glazbe nakon kojeg se u glazbu uvela kromatičnost i disonanca. Ova opera odbacuje konvencionalne pojmove vremena i prostora i često je, zbog neriješenih suspenzija, teško prepoznati završetke (i početke).

Redateljica Anne Bogart postavlja pitanje je li moguće povesti publiku na putovanje i lišiti je vlastite privrženosti ovome (zemaljskom) svijetu. Može li publika simbolički ispiti ljubavni napitak zajedno s Tristanom i Izoldom? Možemo li stvoriti sinestetički svijet u kojem prestajemo biti sigurni gdje počinju i završavaju naša osjetila?

Disonanca između pojedinca i svijeta središnja je drama Tristana i Izolde. Opera prodire u vrtlog neispunjenih čežnji, seksualnih žudnji i bolnih nerazriješenih napetosti dva pred-frojdovska lika. Naša će produkcija neprimjetno putovati iz doslovnog, materijalnog svijeta u subjektivnu metafizičku senzibilnost, i zatim ponovno natrag materijalnom, istražujući Wagnerove riječi: „Život i smrt, čitavo značenje postojanja vanjskog svijeta, ovisno je samo o unutarnjim pokretima duše”.

NEEDCOMPANY FESTIVAL

Organizatori: Hrvatsko narodno kazalište  Ivana pl. Zajca Rijeka i RIJEKA 2020

Jedna od najvažnijih predstavnica suvremenog europskog teatra, belgijska umjetnička skupina Needcompany, izvest će u Rijeci tri predstave kojima će predstaviti bogatstvo i raznolikost svoga umjetničkog rada – jedna je primarno glazbena, druga dramska, a treća plesna.

Needcompany je međunarodna, višejezična i multidisciplinarna umjetnička skupina koju su 1986. u Bruxellesu osnovali Jan Lauwers (BE) i Grace Ellen Barkey (ID), a njima se kao član umjetničkog vodstva 2001. pridružuje Maarten Seghers (NL).

Njihov opus obuhvaća razna područja umjetničkog djelovanja, među kojima su kazalište, ples, izvedbene i vizualne umjetnosti, književnost i drugo. Nastupali su na najpoznatijim svjetskim festivalima, u muzejima i kazalištima. Dobitnici su brojnih nagrada, među ostalima Janu Lauwersu je na Venecijanskom bijenalu 2014. dodijeljena Nagrada Zlatni lav za životno djelo.

KONCERT BANDA KOJI GLEDA U KRIVOM SMJERU

29. veljače 2020., HKD

Munjevita predstava o naporu, koreografija za muškarce koji neprekidno jure dalje. „Koncert banda koji gleda u krivom smjeru“ /„Concert by a band facing the wrong way“ portret je skupine zapadnih umjetnika koji neprekidno trče. Nije jasno bježe li od jada svijeta koji nije njihov ili trče prema njemu. Njihova izvedba je express lonac koji pršti neograničenim trudom i dovodi do bujanja optimizma koji je izgubio svaki smisao za smjer. Oni ulažu bezgraničan napor da bi komunicirali, ali je taj napor pogrešno usmjeren. Ono što se viče sasvim je čujno, ali ne nužno i razumljivo.

Koncert banda koji gleda u krivom smjeru predstava je o trudu. O trudu koji je neophodan.

Munjevita kompozicija i koreografija za muškarce koji neprekidno jure dalje: njihovi zvukovi, svjetlo i geste odbijaju se od stražnjeg zida kazališta. Taj odjek napora postaje tragedija sama po sebi.

Režiju, autorstvo kompozicije i instalacije potpisuje Maarten Seghers u suradnji s  Nicolasom Fieldom i Romboutom Willemsom. Band koji gleda u krivom smjeru čine Maarten Seghers i Rombout Willems(NL) kao gitaristi i pjevači te Nicolas Field (UK) na bubnjevima.

SVE ŠTO JE DOBRO

3. i 4. ožujka 2020., HNK Ivana pl. Zajca

Produkcija: Needcompany (Bruxelles, BE) u partnerstvu s RIJEKA 2020 i HNK Ivana pl. Zajca

Koproducenti: Ruhrtriennale – Kultur Ruhr GmbH (DE), Festival Reims Scènes d’Europe (FR), Concertgebouw (Brugge, BE), La Colline Paris (FR)

Najnoviji autorski rad jednog od najznačajnih predstavnika suvremenog europskog teatra priča je o gubitku i nadi, ljubavna priča u vrijeme kada Europa žrtvuje svoje vrijednosti. Predstava je nastala kao jedan od nosećih programa pravca Doba moći.

Jan Lauwers se 2014. susreo s vojnikom izraelske elitne jedinice, ratnim veteranom Elikom Nivom koji je nakon teške nesreće i duge rehabilitacije postao profesionalni plesač. Dugo su raspravljali o njegovim vojnim operacijama te plesačkom razvoju u sigurnom subvencioniranom svijetu izvedbenih umjetnosti u Njemačkoj. Tijekom tih razgovora eksplodirale su bombe u belgijskoj zračnoj luci Zaventem i metrou Maalbeek. „Sve što je dobro” priča je s dvostrukom autobiografskom pozadinom: s jedne je strane Elikov život, a s druge su Jan Lauwers s Grace Ellen Barkey i djecom u svojoj kući, stara pekara i radno mjesto u zloglasnoj četvrti Molenbeek. „Sve što je dobro” govori i o mladoj djevojci Romy uvjerenoj da je svijet dobar. Tijekom putovanja Kinom, dok povraća u uličici nakon što je probala zmijsku krv, upoznaje vojnika Elika. Taj susret mijenja njezin život.

              „Sve što je dobro” priča je o gubitku i nadi. To je ljubavna priča u vrijeme kada Europa žrtvuje vrijednosti, a velika grupa ljudi podliježe mržnji i netoleranciji. To je priča o obitelji umjetnika u svakodnevnim brigama i sveprisutnoj smrti, koja se podjednako nemilosrdno nameće i u izolaciji njihovog doma koliko i u vanjskom svijetu

Jan Lauwers je autor teksta, scenograf i redatelj predstave, a Maarten Seghers autor je glazbe.

ZAUVIJEK

6. ožujka 2020., HNK Ivana pl. Zajca

Produkcija: Needcompany (Bruxelles, BE)

Kada je skladatelju Gustavu Mahleru dijagnosticirana teška srčana bolest, napisao je prijatelju: „Izgubio sam sve što sam postigao u okvirima onoga za što sam mislio da jesam i sada moram učiti svoje prve korake ispočetka kao novorođenče.”

U ovom je raspoloženju Mahler napisao „DasLiedvon der Erde” („Pjesmu o zemlji”). Posljednja od pjesama „DerAbschied” („Rastanak”) jedno je od njegovih najosobnijih djela koja reflektiraju stanje njegova uma. Čovjekova borba sa smrtnošću u suprotnosti je s vječnom prirodom koja se neprestano obnavlja.

U „Zauvijek”, Grace EllenBarkey postavlja ista pitanja kao Mahler: „Nitko ne može izdržati stalnu pohvalu životu. Smrt ili, bolje rečeno, konačnost ljudskog života također zaslužuje pjesmu ili ples.”

Pjesma se izvodi u intimnom okruženju, kao prisjećanja Maartena Seghersa, uz plesače i instalacije. Mahlerov „Rastanak” ogleda se u koreografiji „Zauvijek”.

VJEŽBANJE ŽIVOTA – DRUGI PUT

18. ožujka 2020., HNK Ivana pl. Zajca

Organizator: Hrvatska Drama u suradnji s Talijanskom Dramom HNK Ivana pl. Zajc

Redatelji: Marin Blažević / Franka Perković

Kada je na početku prošle sezone HNK Ivana pl. Zajca najavio inscenaciju romana Daše Drndić „Leica format”, u adaptaciji Gorana Ferčeca i režiji Franke Perković, pa se u tom kontekstu prisjetilo legendarnog „Vježbanja životaNedjeljka Fabria, Darka Gašparovića i Georgija Para, mnogi su uzrujani svjedoci tih davnih dana i slavne predstave zamjerili što se kazalište uopće usudi u istu rečenicu staviti „Vježbanje života” i „Leicu format”. Još strašnije – dopustili su si cijelu sezonu najaviti sloganom „Vježbanje različitosti”!?

Nakon premijere „Leice formata”, međutim, mnoge su se gledateljice i gledatelji, pa i oni iz sektora kritike, osmjelili povezivati dvije predstave i ovoj drugoj čak davati ocjenu „novog Vježbanja života”.

HNK postavlja pitanje: Znači li to da smo se konačno – kao publika i kao kazalište – započeli emancipirati od predstave i vremena, odonosno predstave o riječkom vremenu, koja nas je tri desetljeća proganjala kao nedostižan društveni, kulturni i politički događaj? Proganjala, da, čak do te mjere da se sve što marketinški (riječko) kazalište može i mora biti narednih desetljeća mjerilo u usporedbi s „Vježbanjem života”, a što je naposljetku i samu legendarnu predstavu iz uspomene i inspiracije degradiralo u retorički „suvenir” i prometnulo u svojevrsno riječko kazališno „prokletstvo”? Znači li to da je došlo vrijeme za „Vježbanje života – drugi put”: iznova, dakle ponovno i na neki nov način? Kada bismo morali dopustiti to pitanje, sebi kao publici i kao kazalištu, ako ne u godini Rijeke kao Europske prijestolnice kulture?

Ugledni kazališni kritičar Dalibor Foretić napisao je da se 1989. u Narodnom kazalištu Ivan Zajc dogodila predstava gotovo bez premca u novijoj povijesti hrvatskog glumišta, predstava koja je  vratila identitet gradu Rijeci. Prema romanu Vježbanje života Nedjeljka Fabrija Darko Gašparović sačinio je dramatizaciju te kronisterije, kako ju je autor podnaslovio, velike sage o zbivanjima u Rijeci od polovice prošloga stoljeća do nakon Drugoga svjetskog rata.

Predstava koju je režirao Georgij Paro trajala je više od četiri sata, ali se gledala i pratila bez daha. Ona prati nekoliko naraštaja dviju obitelji, razdvojenih u za Rijeku parametarski tipične struje: bogatiji su se priklonili talijanskoj opciji, siromašniji su krenuli putem nacionalnoga i socijalnog bunta. Njihovi životi, koji se troše u stvaranju povijesti, bili su poveznica grandiozne freske koja je obuhvatila sva bitna društvena zbivanja industrijski i trgovački rastućega grada u razdoblju duljem od stoljeća, u kojem su se mijenjale zastave i politički predznaci, grbovi i ideologije te njihovi povijesni protagonisti.

RIJEKA FILM FESTIVAL

26. – 29. ožujka 2020., Art-kino i druge lokacije

Organizator: Art-kino (Rijeka)

Partner: Umjetnička organizacija Film-Protufilm (Zagreb)

Novi riječki filmski festival tematizira pitanja totalitarizma s fokusom na sukob kolektivnog i pojedinačnog. Rijeka Film Festival istražuje svijet totalitarnih režima, struktura moći i straha. Program se sastoji od filmova koji u fokus stavljaju odnos, tj. sukob kolektivnog i pojedinačnog, filmova koji propituju lažnost vladajućih narativa raznih povijesnih razdoblja. To su  filmovi koji uranjaju u sustave različitih režima preko osobnih povijesti i sudbina nad kojima se ideološke tlapnje prelamaju kao koplja. Riječ je o filmovima koji, naposljetku, filmsko iskustvo obogaćuju svojim umijećem kreiranja novih stvarnosti, u čijim je temeljima stalna čovjekova težnja i moć da proizvodi mogućnosti oslobađanja.

U program su uključeni naslovi koji svojim nemirenjem bilo s umjetničkim ili s društvenim konvencijama u pitanje dovode sve one narative što pokušavaju službene ideološke mitologeme nametnuti u svagdašnjici kao jedinu moguću stvarnost. Prikazuju se filmovi različitih rodova i žanrova te noviji i stariji naslovi, kako bi svojim tematskim rasponom zahvatili što širu problemsku sliku današnjice.

Uz filmove festival uključuje bogat popratni program s predavanjima, panelima i raspravama, u kojem sudjeluju domaći i strani gosti raznih umjetničkih i intelektualnih usmjerenja. Na premijerna prikazivanja filmova u Rijeku će se pozvati njihovi autori (redatelji, glumci, producenti…).

Konačni program prikazivanja filmova bit će poznat naknadno.

DMITRIJ ŠOSTAKOVIČ: SIMFONIJA BR. 13 U B-MOLU, OP. 113 – BABI YAR

20. i 21. ožujka 2020., HNK Ivana pl. Zajca

Organizator: Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka

Dirigent: Ville Matvejeff

Jedna od najpotresnijih simfonija skladanih u 20. stoljeću – 13. simfonija Dmitrija Dmitrijeviča Šostakoviča, poznata i pod nazivom »Babi Yar«, posveta je masovnom ubojstvu iz 1941. godine kada je u Ukrajini živote izgubilo više od 33.000 Židova. Unatoč činjenici što su mu djela povremeno bila zabranjivana za izvođenje, Šostakovič je bio najpopularniji i najbolji sovjetski skladatelj svog naraštaja. Slavljen, ali i osuđivan te proganjan, Šostakovič je cijeli život djelovao u Sovjetskom Savezu boreći se za slobodu stvaranja.

Na programu: Ludwig van Beethoven: Koncert za klavir i orkestar br. 4 u G-duru;
Dmitrij Šostakovič: Simfonija br. 13 u b-molu, „Babi Yar”

Ville Matvejeff rođen je 1986. u Finskoj i već se potvrdio kao izniman glazbenik višestrukog talenta koji je doživio uspjehe kao dirigent, skladatelj, pijanist, nastupao je i dirigirao diljem Europe, SAD-a, u Kini, Japanu, Meksiku

Solist, Goran Filipec jedan je od najistaknutijih hrvatskih pijanista mlađe generacije.

PALAČA ŠEĆERAstalni postav Muzeja grada Rijeke

trajno nakon ožujka 2020.

Organizator: Muzej grada Rijeke

Partner: Grad Rijeka

Velikom svečanošću u obnovljenoj palači Riječkoga trgovačkog društva otvara se stalni postav Muzeja grada Rijeke koji obrađuje gospodarsku i društvenu povijest Rijeke od 18. do 21. stoljeća. Autor stalog postava u palači Riječkoga trgovačkog društva izgrađenoj sredinom 18. stoljeća je Ervin Dubrović, dok je dizajnerica Nikolina Jelavić Mitrović.

Najveća barokna poslovna palača u Habsburškom Carstvu nakon više desetljeća ponovno otvara svoja vrata i pokazuje svu svoju veličinu. Muzejski postav u palači prikazuje povijest grada otkad postaje slobodna luka do danas, od 1719. do 2020. godine. Dio postava posvećen je najvećoj kompaniji toga doba u Monarhiji, europskim i prekomorskim poslovima te putovima riječkoga šećera. Postav prikazuje gospodarsku i društvenu povijest Rijeke u europskom kontekstu, u čvrstoj vezi s Bečom i Antwerpenom te s Budimpeštom i drugim europskim i prekomorskim gradovima i lukama.

Posebno mjesto u postavu ima Riječko trgovačko društvo kojim su upravljali trgovci iz Antwerpena, a koje je nadzirala Dvorska komora iz Beča. Priča o šećeru podsjeća na kolonijalnu trgovinu toga doba i na važnost koju Kompanija ima za komunikaciju s Europom i svijetom. U postavu Palače šećera izvornim su predmetima, replikama i multimedijalnim projekcijama prikazane glavne točke znanstvenog, gospodarskog i društvenog razvoja Rijeke – proizvodnja šećera, tvornica papira, izum i proizvodnja torpeda, dokazivanje proboja zvučnog zida. Prikazan je i razvoj riječke luke te masovna emigracija u Ameriku.

NAKON VELIKOG RATA. NOVA EUROPA 1918. – 1923.

14. travnja – 12. svibnja 2020., Trg 111. brigade Hrvatske vojske

Organizator: European Network Remembrance and Solidarity (Warsaw, PL)

Partneri: Filozofski fakultet u Rijeci, RIJEKA 2020

Putujuća izložba s više od dvjesto arhivskih i multimedijskih materijala poput fotografija, zemljovida i filmova o promijenjenoj Europi nakon Prvoga svjetskog rata vraća posjetitelje stotinu godina unatrag. Izložba u javnom prostoru, koju potpisuju autori Bartosz Dziewanowski-Stefańczyk (PL) i Robert Żurek (PL), fokusira se na turbulentne godine u Europi nakon završetka Prvoga svjetskog rata i nastoji prikazati na koji je način Prvi svjetski rat potpuno promijenio istočnu i srednju Europu, kako su na ruševinama četiri stara carstva niknule nove države, kako su nove države redefinirale stare državne granice, teške gubitke u regiji kao posljedice rata, ponovno izgrađivanje i moderniziranje regije te uspostavu „nove“ Europe.

Nova putujuća izložba na otvorenom koju je producirala Europska mreža za sjećanje i solidarnost (ENRS) se fokusira na turbulentne godine od 1918. do 1923. Više od 200 arhivskih i multimedijalnih materijala – fotografije, mape i filmovi zajedno s osobnim svjedočenjima ljudi koji su živjeli u ovim vremenima – prikazuju složenu, ali koherentnu sliku Nove Evrope koja je nastala u centralno-istočnom dijelu kontinenta nakon Velikog rata.

GRANICE – IZMEĐU REDA I KAOSA

svibanj 2020. – siječanj 2021., PPMHP – Guvernerova palača, Muzejska zbirka Kastavštine, Memorijalni centar Lipa pamti

Organizator: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Izložba Granice – između reda i kaosa središnji je izložbeni program Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka predstavljen u  prostoru Guvernerove palače i dislociranim zbirkama – Muzejskoj zbirci Kastavštine i Memorijalnom centru Lipa pamti. Na postavu je radio kustoski tim Muzeja: Marko Badurina, Margita Cvijetinović, Ana Golja, Vana Gović, Tamara Mataija, Nikša Mendeš, Ivo Mileusnić, Tea Perinčić, Ranko Starac, Ivana Šarić Žic i Jasna Ujčić Grudenić, a autori su dizajna postava Sanjin Kunić  i Nikolina Radić Štivić.

Realizacijom ovoga najvećeg segmenta objedinit će se prezentacija izložbenoga tematskog ciklusa o granicama, započetog izložbama D’Annunzijeva Mučenica i Violinom iznad granica / Stradivari u Rijeci – Kresnik i Cremona.

Polazeći od Rijeke i granica koje su je tijekom povijesti iscrtavale i precrtavale, izložba posjetitelje navodi na promišljanje o granicama, kako osobnim, društvenim, političkim tako i ekonomskim, koje su nam nametnute ili koje sami postavljamo; kako i koliko utječu na naš svakodnevni život te kako se odražavaju na osobnu slobodu i ljudska prava.

Rijeka, čijim zaleđem prolaze rute aktualnih migracija, u svojoj je povijesti svjedočila čestim izmjenama granica, što je oblikovalo identitete ljudi koji ovdje žive i njihovo kolektivno sjećanje. Progovarajući o Rijeci, govori se i o „tvrđavi Europi“ te suvremenom iskustvu čovjeka i njegova odnosa prema granicama koje su istodobno alat zaštite interesa i prava pripadajućih zajednica i mehanizam ugrožavanja prava i interesa onih koji su isključeni.

Cilj je izložbe, predstavljajući lokalna iskustava, generirati univerzalni doživljaj i značenja osobnih, društvenih, političkih i ekonomskih granica, granica koje su nam nametnute ili koje sami postavljamo te potaknuti posjetitelje na promišljanje kako i koliko one utječu na naš svakodnevni život i kako se odražavaju na osobnu slobodu i ljudska prava, na redefiniranje samog koncepta granice, od poimanja granica kao sredstava koje nam omogućuju spoznaju sebe i “drugoga” do granica kao političkih međa koje imaju ulogu u društvenom, ekonomskom i identitetskom smislu. 

Na izložbi će se predstaviti stotinjak predmeta iz fundusa PPMHP Rijeka (Arheološki odjel, Kulturno – povijesni odjel, Odjel povijesti pomorstva te Etnografski odjel, Muzejskoj zbirci Kastavštine i Memorijalnom centru Lipa pamti), snimka predstave za djecu Moje tijelo Gradskog kazališta lutaka Rijeka, snimka intervjua s Maksom Pečom, a kroz multimediju će se prikazati promjene političkih/državnih granica na području današnje Primorsko-goranske županije od najstarijih materijalnih ostataka granica do 21. stoljeća i žilet žice na hrvatsko-slovenskoj granici. Planirana su i vodstva po granicama, odnosno uz nekadašnju granicu Kraljevine Italije i Jugoslavije čije su oznake i danas vidljive.

PLAMTEĆA VODA

8., 11., 12., 13., 25., 26. i 30. svibnja 2020., HNK Ivana pl. Zajca

Organizator: HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

Plamteća voda suvremeni je balet u koreografiji Andonisa Foniadakisa koji govori o veličanstvenosti vode. Voda je izvor života, ali i razarajuća sila. Premda je koristimo da bismo preživjeli, mnogi je preusmjeravaju kako bi nad njom gospodarili, neki je iskorištavaju da bi se materijalno obogatili – no nitko je ne može istinski kontrolirati. Voda je veličanstvena u svojoj dualnosti; ona je pogubno lijepa u svojim kontrastima; ona je element koji nas, ukoliko se prepustimo, može posve opustiti i umiriti, no koji nas jednakom lakoćom (svojim kataklizmičkim valovima) može uništiti i sve što poznajemo opustošiti.

Koreografija se fokusira na kontrastnu prirodu vode; na reakcije i adaptacije ljudskog tijela na prisutnost vode, ne zaboravljajući pri tome na emocionalne i sentimentalne utjecaje vode na ljudsku dušu. Stoga će se uz fizičke aspekte, interakcije između ljudskog tijela i vode, istražiti i metaforički aspekt vode. Voda koja teče može simbolizirati izazov, vitalnost, pobjedu i promjenu. Tu nastaje točka u kojoj se čovjek i voda i konceptualno i fizički stapaju, sjedinjuju i stvaraju bitno drugačiji doživljaj stvarnosti.

Karakteristično i prepoznatljivo za Foniadakisa, koreografija je stilski u okvirima modernog plesa utemeljenog na korištenju kompleksnih, iznimno dinamičnih pokreta s čestim i neočekivanim izmjenama težišta, smjera i tempa, te repeticijama koreografskih sekvenci u formama čija raznolikost odgovara ne/predvidivosti vode.

90e: OŽILJCI

14. svibnja – srpanj 2020., MMSU

Organizator: Institut za suvremenu umjetnost (Zagreb)

Suorganizator: Muzej moderne i suvremene umjetnosti (Rijeka)

Partner: Sveučilište u Rijeci, Akademija primijenjenih umjetnosti

Izložba „90e: Ožiljci“ kustosice Janke Vukmir izložba je suvremene likovne umjetnosti koja je zaposjela točno određeno vrijeme i mjesto: 1990-e u istočnoeuropskim zemljama. Izložba je to o odjecima društvenih promjena i previranja tih godina. Izloženi radovi, koji po nekoj od svojih specifičnosti najbolje reprezentiraju povijesni trenutak na jedinici prostora, refleksija su tektonskih društvenih promjena s kraja 20. stoljeća, posljedica kojih su trajni i duboki ožiljci na njihova tranzicijska društva. Trideset godina nakon najvećih političkih, društvenih, ekonomskih i informacijskih promjena našeg doba te pokušaja integracije prije razdvojenih europskih društava, ne nosimo se samo s posljedicama tih promjena već smo suočeni i s nizom novih globalnih političkih, ekonomskih, ideoloških i migracijskih potresa.

Izložba „90e:Ožiljci“ se, i kao i kao njezin bogat popratni program (Montažstroj, razgovori s umjetnicima, Riječke 90-te, osvrt na Bienale 1991.), vraćaju u nedovršeno razdoblje 90-ih i donose pregled umjetničke prakse od 1990. do danas. U Hrvatskoj i drugim zemljama bivše Jugoslavije to je razdoblje nedovršeno i zbog rata koji je kumovao tome da umjetnost 90-ih nikad nije dobila cjelovit pogled i obradu. Lokalnom kontekstu stoga će biti posvećen širi popratni program, a sama se izložba fokusira na regiju i istok Europe. 

Predstavit će se 40 autora iz 20 istočnoeuropskih zemalja, odnosno po dva autora iz svake zemlje. Otvorenje izložbe popratit će i međunarodna dječja kuća kao i međunarodna konferencija u suradnji sa Sveučilištem u Rijeci.

MEĐUNARODNA KONFERENCIJA 90e: OŽILJCI / 90s: Scars

15. – 16. svibnja 2020., MMSU

Organizator: Institut za suvremenu umjetnost (Zagreb)

Suorganizator: Muzej moderne i suvremene umjetnosti (Rijeka)

Međunarodna konferencija koja će se održati istodobno s otvorenjem izložbe „90: Ožiljci“ ima u cilju potaknuti zanimanje za daljnja istraživanja, kao i širi dijalog o različitim aspektima umjetnosti i društva srednje i istočne Europe 1990-ih. Otvorena za znanstvenike društveno-humanističkog usmjerenja, samostalne istraživače, kustose i teoretičare, ova će konferencija potaknuti nove refleksije i kontekstualizacije toga globalno turbulentnog razdoblja. Neke od tema i pitanja koje će dotaknuti jesu nacionalne, regionalne, transnacionalne umjetničke scene u kontekstu transnacionalnih i transgeografskih socijalizacija, nove historiografije umjetnosti područja istočne Europe unutar globalnih povijesti umjetnosti te nove organizacijske prakse i društveno komunikacijski modeli u kulturi i umjetnosti. Govorit će se i o prožimanju umjetnosti i političkog aktivizma, kritičkom čitanju opsežnih izložbi posvećenih umjetničkim praksama istoka i jugoistoka Europe kasnih devedesetih te novoj kustoskoj praksi i konceptima toga razdoblja. Na konferenciji će govoriti vodeći svjetski autoriteti za ovo područje, kustosi Viktor Misiano i Jara Bubnova.

VREMENSKE KAPSULE: KRAJ CARSTVA, GRANICE I USPON POLITIČKIH EKSTREMIZMA (1918. – 1945.)

15. – 17. svibnja 2020., Filozofski fakultet u Rijeci

Organizator: Filozofski fakultet u Rijeci

Partneri: Humboldt-Universität zu Berlin (DE), Maynooth University (IE),  Max-Planck-Gesellschaft (München, DE), National University of Ireland Galway (IE), European Observatory on Memories, Universitat de Barcelona (ES), Università degli studi di Trieste (IT), Central European University (Budimpešta, HU), Uppsala Universitet (SE)

Cilj je konferencije potenciranje akademskog istraživanja i dijaloga o povijesti Rijeke u razdoblju od kraja Austro-Ugarske Monarhije, tijekom D’Annunzijeve vlasti i razdoblja fašizma, do antifašizma i kraja Drugoga svjetskog rata. Osim povijesnih tema, konferencija će uključiti i područja književnosti, arhitekture, slikarstva i kazališta u Rijeci, a popratit će i teme nasilja i otpora nasilju u tom razdoblju.

Konferencija će proučiti i predstaviti grad Rijeku u povijesnim i kulturalnim okvirima pripadnosti Austro-Ugarskoj Monarhiji od početka 20. stoljeća do kraja Monarhije kao oblika vlasti u Rijeci, odnosno proučiti mjesta sjećanja u Rijeci i okolici koja su obilježena kao mjesta moći ili mjesta otpora moći. Otkrivanjem i isticanjem tih mjesta, želja je rasvijetliti ulogu Rijeke u multinacionalnoj Austro-Ugarskoj Monarhiji te posjetiteljima programa omogućiti uvid u položaj grada s obzirom na vlast i moć koju je predstavljala Monarhija.

Sudionici konferencije će proučiti i prezentirati povijesne okolnosti u Rijeci od kraja Prvoga do kraja Drugoga svjetskog rata, s naglaskom na ideologije fašizma i antifašizma koje u ovome povijesnom razdoblju predstavljaju jak element vlasti, moći i utjecaja na pojedince – stanovnike Rijeke. Namjera je rasvijetliti ulogu Rijeke u kontekstu europskih totalitarizama te posjetiteljima omogućiti promišljanje o opasnostima diktatorstva s jedne i emancipacijskom potencijalu opiranja agresiji s druge strane (poput, primjerice, lokalnih dobrovoljaca u Španjolskome građanskom ratu).

Program konferencije osmislili su Vjeran Pavlaković, Sveučilište u Rijeci (HR) i Boris Stamenić, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću (HR), a na konferenciji će sudjelovati predavači Hannes Grandits (DE), John Paul Newman (IE), Jeremy F. Walton (US), Roisin Healy (IE), Oriol Badell (ES), Natka Badurina (HR), Constantin Iordachi (RO) i Tomislav Dulić (HR).

KRALJ ROGER

23., 27. i 29. svibnja 2020., HNK Ivana pl. Zajca

Koprodukcija: Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka i Savonlinna Opera Festival (FI)

Savonlinna Opera Festival jedan je od najznačajnijih opernih festivala u Europi, a ove sezone u koprodukciji s HNK Ivana pl. Zajca postavlja jedno od najznačajnijih opernih djela 20. Stoljeća – Kralja Rogera poljskog skladatelja Karola Szymanowskog. Europski tim i solisti okupljeni oko opere koja se prvi put postavlja u Hrvatskoj, opere ispunjene prekrasnom, prodornom, ekspresivnom glazbom, virtuoznim arijama i dramatičnim zborskim dijelovima, ispričat će priču o racionalnom i iracionalnom, između reda i kaosa, istine i iluzije.

Opera prati kršćanskog kralja Rogera II. koji doživljava preokret nakon susreta s mladim pastirom koji predstavlja paganske ideale i posvemašnju suprotnost svemu onome što zastupa sam kralj. U tom se sukobu susreću i isprepliću sreća i užitak, kaos i smrt. Što kada se samouvjereni vladar vođen logikom i redom, sretni suprug, čovjek koji vjeruje da ima sve, sukobi sa silom moćnijom od svoje pozicije, silom koja ga prisili na ponovno vrednovanje vlastita života? Uvijek aktualna filozofska pitanja Szymanowski propituje kroz glazbeni dualizam glavnih likova i zbora te jasno ocrtava njihova unutarnja stanja. Nakon riječkih izvedbi, opera će biti izvedena i na prestižnom opernom festivalu u Finskoj.

PSi#26: CRISES OF CARE: ACT, RESPOND, ENGAGE

7. – 11. srpnja 2020., Rijeka

Organizator: Hrvatsko narodno kazalište Ivan pl. Zajc

Partneri: RIJEKA 2020, Sveučilište u Rijeci

U Rijeci se organizira godišnja konferencija članova organizacije Performance Studies International. PSi (Performance Studies international) profesionalna je udruga s dugogodišnjom tradicijom promicanja komunikacije i razmjene među umjetnicima, misliocima, aktivistima i akademicima koji rade na području izvedbe i izvedbenih umjetnosti, a u Rijeku dolaze nakon konferencija u Melbourneu, Hamburgu, Daegu i Calgaryju.

Godišnja konferencija sastoji se od brojnih izvedbenih programa, praktičnih sesija, radionica i instalacija. Ima važnu ulogu u olakšavanju veza između znanstvenika i praktičara koji rade na različitim mjestima u svijetu te u daljnjem razvoju našeg razumijevanja predmeta koje studiramo i rada koji stvaramo, kao i same studije izvedbe, iz međunarodne perspektive. PSi konferencije imaju za cilj poticanje razvoja izvedbenih studija na načine koji su inkluzivni i omogućuju onima koji sudjeluju u transformaciji onoga što studije izvedbe mogu biti. Ovakva PSi događanja kreativno istražuju nove, često performativne načine inscenacije interakcije između teorije i prakse, lokalnog i globalnog.

U 2020. godini, u okviru programa Europska prijestolnica kulture, PSi organizira 26. godišnju konferenciju mreže PSi, čije će se brojne aktivnosti baviti temom krize brige i mogućim odgovorima na nju djelovanjem i angažiranjem.

PSi# 26: Crises of Care: Act, Respond, Engage bit će uobličena u šest simpozija razrađenih oko aktualnih tema migracija, rada, ekološkog urušavanja i upravljanja resursima u zajedničkome, globalnom društvu. Svaki od simpozija polazi od zajedničkog temeljnog pitanja zašto čin brige u kriznim vremenima postaje radikalan čin i svaki će oblikovati kuratorski tim znanstvenika i praktičara. Niz aktivnosti, od prezentacija znanstvenih radova do izvedbenih formi i okruglih stolova, potaknut će razmišljanje o kritičnim praksama brige na različitim razinama, od institucionalne do interpersonalne, povijesne i hermeneutičke, performativne i pragmatične, s ciljem konvergencije, ali i produktivnog razmimoilaženja.

ODLETIT ĆEMO OBOJE, AKO TI KAŽEM ŠTO SE DESILO”

10., 11. i 12. srpnja 2020., Bazeni Kantrida

Organizator i producent: Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka

Koprodukcija: Maska (Ljubljana, SI), Steirischer herbst festival gmbh (Graz, AT)

Site-specific baletno-dramska predstava u režiji slovenskog redatelja riječkog podrijetla Janeza Janše, koreografa Mauricea Causeya (US) i vanjskog suradnika Blaža Zgage (SI) bavi se zagonetnim poslovima ravnatelja baleta u koreografiji od letenja do padanja na jedinstvenoj lokaciji bazena Kantrida.

Zašto svi režimi vole balet? Od aristokracije, koja ga je stvorila, preko kapitalizma koji ga je zapakirao, do socijalizma koji ga je ustoličio kao državnu umjetnost. Što je to u baletu da je tako privlačan vlasti, moći i blještavilu bilo ono ruskog, francuskog, američkog ili nekog manje zapadnog i kolonijalnog ili imperijalnog podrijetla? Disciplina koja proizvodi gracioznost? Disciplina kao preduvjet slobodi? Disciplina koja s jedne strane stvara red vojničke parade, a s druge sublimnu lakoću pokreta koja proizlazi iz marljivo istreniranog tijela? Zašto su baleti, unatoč svom univerzalnom jeziku, u Hrvatskoj (i u mnogim drugim državama) nacionalni?

Priča o baletu i njegovoj blizini moći i vlasti, redu i disciplini prožeta je kroz lik Nikše Župe, kulturnog menadžera rodom iz Splita, direktora zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti te umjetničkog ravnatelja Baleta Slovenskog narodnog kazališta u Ljubljani 1991. – 92. U tom razdoblju, kojeg neki smatraju jednim od najpropulzivnijih razdoblja ljubljanskog Baleta, Župa je postao jedan od najvažnijih trgovaca oružjem na području bivše Jugoslavije, organiziravši više transporata oružja zračnim i morskim putem. Slovenija je bila ključno čvorište za distribuciju oružja u čemu su sudjelovali i visoki državni dužnosnici s kojima je Župa surađivao. Poslovi su ga nakon Ljubljane odveli u Beč, središte trgovine oružjem u to vrijeme opterećene embargom Ujedinjenih Naroda.

Je li mu ljubljanski Balet bio odlična krinka za opasne poslove koje je vješto odvajao od svoje strastvene privrženosti baletnom svijetu? Zašto se javnost, uključujući baletnu i širu kazališnu, nikada nije bavila pitanjem što se zapravo dogodilo Župi, izuzetno cijenjenom menadžeru? Kako je ušao u poslove trgovine oružjem i zašto je srušen avion kojim je letio? Zašto je njegov nestanak prekriven tolikim velom tajnosti? Priča je zanimljiv primjer duboke ukorijenjenosti umjetnosti i kulture u političke i društvene događaje.

Janez Janša (rođen u Rijeci kao Emil Hrvatin) kazališni je i filmski redatelj te suvremeni izvedbeni umjetnik. Njegov rad obuhvaća autorstvo brojnih interdisciplinarnih predstava i projekata po kojima je već više od dva desetljeća poznat i priznat na europskoj sceni. Primjerice, njegova predstava Drive in Camillo otvorila je Europsko bijenale suvremene umjetnosti, Manifesta 3. Jedan je od trojice slovenskih umjetnika koji su 2007. službeno promijenili svoje ime u ime slovenskog političara Janeza Janše koji je u tom trenutku bio slovenski premijer.

Baletno-dramsku predstavu izvest će članovi Baletnog ansambla i Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca.

„VI STE PARTIJU IZDALE ONDA KADA JE TREBALO DA JOJ POMOGNETE„

trajno od 19. srpnja 2020., Goli otok

Organizator: Udruga Goli otok Ante Zemljar (Zagreb)

Partneri: Multidisciplinarni autorski projekti i akcije – MAPA (Zagreb), Umjetnička organizacija Art De Facto (Zagreb)

Umjetnička produkcija Andreje Kulunčić  oblik je suočavanja s prostorom dehumanizacije i uspostavljanja ženske memorije nastale istraživanjem sudbina žena zatočenih na Golom otoku i Svetom Grguru. Goli otok i Sveti Grgur u zajedničkoj su memoriji mjesta represivne destaljinizacije. Nastali su kao odgovor Partije na raskol Tito-Staljin s namjerom „preodgoja“ nepodobnih članova. Titova ideja kako informbirovce treba slomiti, a ne ubiti, otvara, osim ustaljenih logorskih metoda, uvođenje niza golootočkih specifičnosti, pogotovo prema ženama.

Stoga je umjetnička produkcija Andreje Kulunčić usredotočena na istraživanje, osmišljavanje i izradu projekta koji se bavi sudbinom žena zatočenih na Golom otoku i Svetom Grguru od 1949. do 1956. godine. Namjera je otvoriti novi oblik suočavanja s prostorom dehumanizacije istraživanjem i uspostavljanjem ženske memorije na traumatičnu prošlost preko site-specific umjetničke intervencije. Suradnice na projektu su Dubravka Stijačić (HR) i Renata Jambrešić Kirin (HR), a suautorice izvedbe Zrinka Užbinec (HR), Jasna Jovićević (RS) i Annette Giesriegl (AT).

Intervencija se sastoji od dva dijela – vizualnog punktiranja 12 do 15 točaka ženske memorije / traume na otoku – trajni „spomenik“ te žive izvedbe/performansa na sjecištu prostora, pokreta, instrumentalne i vokalne artikulacije.

3. BIJENALE INDUSTRIJSKE UMJETNOSTI

kolovoz – listopad 2020., Labin, Raša, Vodnjan, Pula i MMSU, Rijeka

Organizator: Labin Art Express XXI

Partneri: Arheološki muzej Istre (Pula), Prostor za suvremenu umjetnost – Apoteka (Vodnjan), Muzej moderne i suvremene umjetnosti (Rijeka)

Bijenale industrijske umjetnosti međunarodna je izložba suvremene umjetnosti zamišljena kao eksperimentalni laboratorij koji u svojem ishodištu polazi od industrijske topografije Istre i Rijeke, a odražava pojave koje su oblikovale društveni i kulturni pejzaž regije, koncentrirajući se na specifičan kontekst triju gradova: Labina, Pule i Rijeke.

U tridesetak radova suvremenih hrvatskih i inozemnih umjetnika, od kojih je dio realiziran posebno za ovu prigodu, Bijenale propituje odnos između umjetnosti i društva, s fokusima usidrenim u specifičnostima navedenih lokacija. U Labinu su to ideja podzemnoga grada, mogućnost konkretne utopije i deindustrijalizacija, u Puli tema filma kao aparata moći, antičko nasljeđe i deindustrijalizacija, a u Rijeci odnos rada i nerada te radikalni koncept svijeta post-rada koji napušta trenutno dominantnu ideologiju rada.

Tema radova su: antika, aparati moći, besposličarenje, deindustrijalizacija, društvena imaginacija, estetika, feminizam, film, industrija, kolaps, nerad, post-rad, solidarnost, turizam, utopija i suvremena umjetnost.

U tom smislu 3. Bijenale industrijske umjetnosti dotaknut će se i pitanja umjetničke i kulturne produkcije, kinematografije kao društvenog i ideološkog aparata, pitanja odnosa moći, politike i estetike te (ne)moći slika.  Pogled usmjerava na stanje propale proizvodne infrastrukture, zanima se za posljedice deindustrijalizacije, računa na perspektive solidarnosti i feminizma, razmatra teme rada, posljedice razvoja turizma, nestajanje industrijske proizvodnje, preispituje stanje tenzija i kolapsa, mogućnosti društvene imaginacije i njihova utopijskog potencijala.

Izložbu kurira međunarodni interdisciplinarni tim: Dean Zahtila (HR), Damir Stojnić (HR), Christian Oxenius (DE/IT), Ksenija Orelj (HR), Gerald Matt (AT) i Branka Benčić (HR).

ANAKRONO KUPALIŠTE

kolovoz – listopad 2020., Bazen Školjić

Organizator: RIJEKA 2020

Partner: KD Autotrolej d.o.o. Rijeka

Suradnik za video: René Liebert (DE)

Umjetnička audiovizualna instalacija Anakrono kupalište njemačkog umjetnika Heinera Goebbelsa koncipirana je kao svojevrsna komunikacija kroz vrijeme, promišljeno se referirajući na prirodne i povijesne promjene. Smještena na starim bazenima Školjić, Goebbelsova instalacija donosi novi život tom značajnom, a zapuštenom prostoru, otkrivajući njegove „mnogostruke temporalnosti“ i promjene kroz vrijeme. Problematika promjene tematski je sinkronizirana s programskim pravcem Doba moći koji istražuje upravo dinamiku povijesnih mijena i odnosa moći što koordiniraju ostale društvene transformacije.

Goebbels će napuštenim i zapuštenim bazenima na Školjiću udahnuti nov, poetičan život, prikazujući ih kao mjesto komunikacije i konfrontacije tehnoloških i nevidljivih sila koje ljudi ne mogu kontrolirati.

Instalacija se sastoji od projektora, reflektora, zvučnika, dim mašina i vode. Za posjetitelje je planiran poseban ulaz i specifičan plan kretanja i razgledavanja instalacije, odnosno boravka u prostoru. Prostor starih bazena veće unutarnje preinake te je u cilju da ostane u derutnom stanju.

Heiner Goebbels pažljivo će transformirati ovo važno, ali umalo zaboravljeno i oronulo lokalno nasljeđe u poetičan prostor koji publici omogućuje da se fokusira na i osvijesti znakove prolaznosti vremena. To će se dogoditi tamom i svijetlom, tišinom i zvukovima, bukom i riječima, s projekcijama i glazbom ovog poznatog kompozitora.  U ovim će sobama zidovi zaživjeti i otkriti, ne samo tragove povijesti, nego će još i osloboditi imaginaciju za sve ono što se tek može dogoditi. Heiner Goebbels želi vratiti život i dostojanstvo prostoru koji je toliko vremena bio zanemaren ili je naprosto služio prirodi. Voda, magla, kamenje, boje, postaju ključni protagonisti u njegovom radu. U vremenu i prostoru u kojem prisustvo i spektakl postaju jedine važne vrijednosti, Heiner Goebbels će osvijestiti kod nas ono što vidimo i čujemo u procesu usporavanja. Na ovaj način, on želi Bathouse/prostore bazena učiniti vidljivima, prikazati ih kao tihu bojišnicu snage tehnologije i onih sila koje mi, ljudi, ne možemo kontrolirati.

Njemački skladatelj i redatelj Heiner Goebbels (1952.) jedan je od najvažnijih predstavnika suvremene svjetske glazbene i kazališne scene. Njegove skladbe za ansamble i velike orkestre koje izdaje Ricordi Berlin trenutno se izvode širom svijeta, kao i nekoliko njegovih glazbenih kazališnih djela i koncerata. Kreirao je raznolike zvučne i video instalacije koje su prikazale važne europske institucije kao što su Artangel, London, MAC, Lyon, Muzej Mathildenhöhe Darmstadt i Staatliche Kunstsammlungen Dresden.

PREPOZNAVANJE ODSUSTVA – UMJETNIČKI PROJEKTI U JAVNOM PROSTORU LIPE

1. – 15. listopada 2020., Memorijalni centar Lipa pamti

Organizator: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Partneri: Muzej moderne i suvremene umjetnosti (Rijeka) , RIJEKA 2020

Umjetnički program koji komemorira povijesno stradanje Lipe preko različitih aspekata suvremene umjetnosti te osvještava njezin simbolički potencijal u suvremenim procesima izgradnje mira. Program je posvećen komemoriranju stradanja koje se u Lipi dogodilo 30. travnja 1944. kada su nacisti i fašisti ubili 269 mještana, uglavnom žene, djecu i starce, te čitavo mjesto spalili. Uz razvijanje kulture sjećanja na nacionalnoj i internacionalnoj razini, program je usmjeren komuniciranju antiratne poruke i širenju univerzalnog apela savjesti.

Kako iscrtati obrise praznine koja je uslijedila stradanjem? Kako odsutnost stradalih Lipljana učiniti dijelom našega postojanja danas? Kako pojmiti nepojmljivo te prikazati ono što se ne može prikazati? To su tek neka od pitanja čije odgovore pronalazimo u okviru serije umjetničkih intervencija u javnom prostoru Lipe – unutar same topografije rata.

Programom su obuhvaćeni radovi koji afirmiraju eksperimentalne i intermedijske umjetničke prakse te istražuju doseg društvenog utjecaja s kojim suvremena umjetnička praksa danas raspolaže – posebice u odnosu na razumijevanje teško pojmljivih kategorija (traume, stradanja, genocid) te u odnosu na osvještavanje i zagovaranje poželjnih obrazaca ponašanja. Društveni učinak postiže se i izravnim pristupom, umjetničkim projektima zasnovanim na socijalnoj inkluziji (community art) i u suradnji s lokalnom zajednicom.

Kustosica/voditeljica projekta je Vana Gović.

KARNEVAL ŽIVOTINJA

studeni 2020., Galerija Filodrammatica

Organizator: HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

Koproducent: Every house has a door (Chicago, US)

Trojezična predstava Karneval životinja skupine Every house has a door redateljice Lin Hixon (US) i dramaturga Matthewa Goulisha (US)) nastala je u suradnji s finskom umjetnicom Essi Kausalainen i hrvatskom izvođačicom Selmom Banich prema istoimenoj suiti Camillea Saint-Saënsa. Predstava otvara pitanja odnosa među vrstama na Zemlji te sudbine morskih bića u vrijeme učestalog ekološkog nasilja.

Karneval životinja bavi se idejama komunikacije među vrstama, utjecajem klimatskih promjena na bioraznolikost te povezivanjem više izvođača iz raznih područja, od amatera (u ovom slučaju djece od šest do deset godina) do samih autora i kazališnih glumaca.

Predstava se izvodi u formi prostornog kazališta. Rad na predstavi uključuje tri jezika: engleski, hrvatski i talijanski, a kompleksni i ekscentrični ručno rađeni kostimi umjetnice Essi Kausalainen imaju višestruku funkciju: vizualni i materijalni izričaj cijele predstave, prikaz životinjskog svijeta i transformaciju čovjeka u svojevrstan hibrid.

Predstava otvara i pitanja prava na vodu, sudbine pojedinih morskih bića (kao što je bjeloleđi dupin koji je progutao gotovo osam kilograma plastičnih vrećica), ekološkog nasilja (kao što su napuštene ribarske mreže u morima i oceanima) te kompleksnih uzoraka, mogućnosti i inteligencije morskog života. Ta se istraživanja koriste kao predložak za tekst, materijale i koreografiju.

Skupinu Every house has a door osnovali su 2000. Lin Hixon i Matthew Goulish, koji su prije prije toga osnovali i skupinu Goat Island 1987., s kojom su nastupili na zagrebačkom festivalu Eurokaz. Osim specifičnog rada u kazalištu, oboje su autori tekstova i znanstvenih publikacija koje se bave izvedbenim umjetnicima te sveučilišni nastavnici.

VREMENSKE KAPSULE: RAZDOBLJE SOCIJALIZMA: (1945. – 1990.) / Time Capsules: The Socialist Period (1945 – 1990)

prosinac 2020., Filozofski fakultet u Rijeci

Organizator: Filozofski fakultet u Rijeci

Partneri: Universität Regensburg (DE), The University of British Columbia Okanagan (CA), Univerzitet u Beogradu (RS), Sveučilište u Zagrebu, Sveučilište u Puli, Univerza v Ljubljani (SI), Österreichische Akademie der Wissenschaften (Beč, AT)

Konferencija o razvoju Rijeke u razdoblju socijalističke Jugoslavije bavi se razvojem novih elemenata autoriteta i političke moći u gradu u odnosu na ranije prisutnu ideologiju fašizma.

Cilj je konferencije potenciranje akademskog istraživanja i dijaloga o povijesti Rijeke u razdoblju trajanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Osim povijesnih okvira i okolnosti, konferencija će staviti naglasak i na razvoj arhitekture u Rijeci u tom razdoblju, na promatranje mjesta sjećanja, proučavanje tema rodne problematike i sagledavanje vizualnih umjetnosti.

Konferencija će obuhvatiti više aspekata povijesnog razvoja Rijeke tijekom razdoblja socijalističke Jugoslavije: prikazati povijesni kontekst i nove društvene odrednice, prikazati razvoj novoga društvenog identiteta u gradu usklađenog s pripadnošću novoj državi te istaknuti razvoj novih mjesta sjećanja koja dobivaju posebno značenje u poveznici s komunizmom i politikom sjećanja propisivanom s državnog vrha. Želja je organizatora predstaviti domaćim i međunarodnim sudionicima razvoj novih elemenata autoriteta i političke moći u gradu Rijeci u promatranome vremenskom okviru koji se pokazao znatno drukčijim faktorom oblikovanja identiteta pojedinaca – stanovnika Rijeke u odnosu na ideologiju fašizma u prethodnoj etapi povijesnog razvoja Rijeke.

Program konferencije osmislili su Vjeran Pavlaković, Sveučilište u Rijeci (HR) i Boris Stamenić, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću (HR), a na konferenciji će sudjelovati predavači Ulf Brunnbauer (AT), Heike Karge (DE), Brigitte Le Normand (CA), Dubravka Stojanović (RS), Radina Vučetić (RS), Hrvoje Klasić (HR), Tvrtko Jakovina (HR), Igor Duda (HR), Oto Luhar (SI), Tanja Petrović (RS) i Dean Vuletić (AU).

STALNI POSTAV BRODA GALEB

trajno od prosinca 2020., Brod Galeb (Riječki lukobran / Molo longo)

Organizator: Muzej Grada Rijeke

Partner: Grad Rijeka

Stalni postav broda Galeb – oživjeli brod simbol je i svjedok političke i društvene povijesti 20. stoljeća. Nekadašnji vojni školski brod Galeb, koji je služio kao ploveća rezidencija jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita tijekom njegovih državničkih putovanja, doživjet će temeljitu rekonstrukciju i postati prvi hrvatski brod-muzej.

Multimedijalni i interaktivan stalni postav broda-muzeja sastoji od četiri osnovne tematske cjeline: povijest broda RAMB III/Kiebitz/Galeb od 1938. do1990. (uz poveznice s poviješću grada Rijeke u istom razdoblju), uloga Josipa Broza Tita i njegovih putovanja Galebom u razvoju Pokreta nesvrstanih, život na vojnome školskom brodu, prezentacija broda kao tehnološkog dostignuća (strojarnica, kormilarnica).

Autorice stalnog postava su djelatnice Muzeja grada Rijeke Nataša Babić (HR) i Ema Makarun (HR), a suradnik na stalnom postavu cijenjeni je povjesničar Tvrtko Jakovina (HR). Originalnim predmetima, fotografijama i multimedijalnim sadržajima bit će prikazane osnovne teme stalnog postava. Suradnica na izradi video materijala nagrađivana je redateljica Mila Turajlić (RS).

SANJA IVEKOVIĆ: DOKUMENTI 1977 – 2019 (radni naslov)

siječanj-travanj 2021.

Organizator: MMSU

Prva retrospektivna izložba Sanje Iveković u Hrvatskoj i široj regiji. Izložba ukrštava pogled dvaju kustosica različitih generacija, Ivane Bago i Silvie Eiblmayr, i istraživačkih interesa dajući pogled na umjetničin arhiv i karijeru od 1970-ih naovamo u kontekstu širih društvenih zbivanja, paralelno uspostavljajući i feminističku prizmu čitanja Ivekovićkinog rada.

POPIS PROGRAMA U SKLOPU DOBA MOĆI PO VRSTAMA PROGRAMA:

IZLOŽBE:

D’ANNUNZIJEVA MUČENICA – L’OLOCAUSTA DI D’ANNUNZIO

12. rujna 2019. – siječanj 2021., PPMHP Rijeka – Guvernerova palača

VIOLINOM IZNAD GRANICA / STRADIVARI U RIJECI – KRESNIK I CREMONA

6. prosinca 2019. – siječanj 2021., PPMHP Rijeka – Guvernerova palača

PALAČA ŠEĆERA – stalni postav Muzeja grada Rijeke

trajno nakon ožujka 2020., Palača šećera – nova zgrada Muzeja grada Rijeke

NAKON VELIKOG RATA. NOVA EUROPA 1918. – 1923.

14. travnja – 12. svibnja 2020., Trg 111. brigade Hrvatske vojske

GRANICE – IZMEĐU REDA I KAOSA

svibanj 2020. – siječanj 2021., PPMHP – Guvernerova palača, Muzejska zbirka Kastavštine, Memorijalni centar Lipa pamti

90e: OŽILJCI

14. svibnja – srpanj 2020., MMSU

3. BIJENALE INDUSTRIJSKE UMJETNOSTI

kolovoz – listopad 2020., Labin, Raša, Vodnjan, Pula i MMSU, Rijeka

PREPOZNAVANJE ODSUSTVA – UMJETNIČKI PROJEKTI U JAVNOM PROSTORU LIPE

1. – 15. listopada 2020., Memorijalni centar Lipa pamti

SANJA IVEKOVIĆ: DOKUMENTI 1977 – 2019 (radni naslov)

siječanj-travanj 2021., MMSU

STALNI POSTAV BRODA GALEB

trajno od prosinca 2020., Brod Galeb (Riječki lukobran / Molo longo)

GLAZBA I OPERE:

KONCERT NA KRESNIKOVIM VIOLINAMA – Matej Mijalić i Ivan Graziani (HR)

24. siječnja 2020., PPMHP – Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

KONCERT NA KRESNIKOVOJ VIOLINI – Gernot Süßmuth (DE)

22. veljače 2020., PPMHP – Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

TRISTAN I IZOLDA

22., 26. i 29. veljače 2020., HNK Ivana pl. Zajca

DMITRIJ ŠOSTAKOVIČ: SIMFONIJA BR. 13 U B-MOLU, OP. 113 – BABI YAR

20. i 21. ožujka 2020., HNK Ivana pl. Zajca

KRALJ ROGER

23., 27. i 29. svibnja 2020., HNK Ivana pl. Zajca

PREDSTAVE I BALETI:

NEEDCOMPANY FESTIVAL:

  • KONCERT BANDA KOJI GLEDA U KRIVOM SMJERU

29. veljače 2020., HKD

  • SVE ŠTO JE DOBRO

3. i 4. ožujka 2020., HNK Ivana pl. Zajca

  • ZAUVIJEK

6. ožujka 2020., HNK Ivana pl. Zajca

VJEŽBANJE ŽIVOTA – DRUGI PUT

18. ožujka 2020., HNK Ivana pl. Zajca

PLAMTEĆA VODA

8., 11., 12., 13., 25., 26. i 30. svibnja 2020., HNK Ivana pl. Zajca

 „ODLETIT ĆEMO OBOJE, AKO TI KAŽEM ŠTO SE DESILO”

10., 11. i 12. srpnja 2020., Bazeni Kantrida

KARNEVAL ŽIVOTINJA

studeni 2020., Galerija Filodrammatica

UMJETNIČKE AKCIJE:

UMJETNIČKE INTERVENCIJE U JAVNOM PROSTORU

siječanj – prosinac 2020., Rijeka, razne lokacije

OKOLIŠ SJEĆANJA – UMJETNOST KAO OTPOR REPRESIJI

1. veljače 2020. – 31. siječnja 2021., Primorsko-goranska županija, Grad Rijeka, Goli otok

„VI STE PARTIJU IZDALE ONDA KADA JE TREBALO DA JOJ POMOGNETE„

trajno od 19. srpnja 2020., Goli otok

ANAKRONO KUPALIŠTE

kolovoz – listopad 2020., Bazen Školjić

FILM:

RIJEKA FILM FESTIVAL

26. – 29. ožujka 2020., Art-kino i druge lokacije

KONFERENCIJE:

MEĐUNARODNA KONFERENCIJA 90e: OŽILJCI / 90s: Scars

15. – 16. svibnja 2020., MMSU

VREMENSKE KAPSULE: KRAJ CARSTVA, GRANICE I USPON POLITIČKIH EKSTREMIZMA (1918. – 1945.)

15. – 17. svibnja 2020., Filozofski fakultet u Rijeci

PSi#26: CRISES OF CARE: ACT, RESPOND, ENGAGE

7. – 11. srpnja 2020., Rijeka

VREMENSKE KAPSULE: RAZDOBLJE SOCIJALIZMA: (1945. – 1990.) / Time Capsules: The Socialist Period (1945 – 1990)

prosinac 2020., Filozofski fakultet u Rijeci

Edi Jurković